Kada hrabra i kreativna majka odluči napraviti za svoje dijete sve što je u njezinoj moći, događaju se čuda i nastaju iznimno tople i uspješne priče.
Upravo je takva bila i priča Irene Orlović, poduzetnice, urednice i vlasnice izdavačke kuće Harfa, trenutačno studentice psihoterapeutskog studija neurolingvističkog programiranja, koju je vlastito dijete s poteškoćama u razvoju nagnalo na proučavanje važnosti ranog poticanja intelektualnog i emocionalnog razvoja djeteta.
Iz životnih okolnosti izrodila se Pametnica
Proučavajući literaturu na stranom jeziku, primijetila je da u Hrvatskoj kronično nedostaje prevedene literature koja bi joj pomogla u radu s njezinim djetetom. Odlučila je pokrenuti izdavačku kuću i pomno birati one knjige koje će roditeljima biti nit vodilja. Kao slijed knjigama koje naglašavaju važnost poticanja intelektualnog i emocionalnog razvoja od najranije dobi, osmislila je aplikaciju na kojoj se nalaze radni materijali u elektroničkom obliku koje roditelji „skidaju“ na svoje računalo, ispisuju i mogu upotrijebiti u igri s djecom.
Dakako, riječ je o Pametnici koja je doživjela izniman uspjeh i za koju struka ima samo riječi hvale. Od kada smo prošli put razgovarali s Irenom, u njezinom su se životu dogodile brojne pozitivne promjene. Naime, Pametnica je zaživjela i u obliku tiskanih materijala, Harfa je objavila novu iznimnu literaturu za roditelje, a sada se Irena odvažila napisati i slikovnicu, čija se objava očekuje ove jeseni. Osim o svim novostima, s njome smo porazgovarali i o najvažnijoj temi, a to je svakako odgoj i obrazovanje naše djece.
Aplikacija zaživjela i u taktilnom obliku
Kako je aplikacija zahtijevala samostalno ispisivanje materijala za učenje i rad, Irenin tim roditeljima i odgajateljima ispunio je želju stvaranja dodatnog materijala i aplikaciju pretvorio u taktilni materijal. Prošle su godine na tržište tako izašla dva kompleta pod nazivima “Životinjska pametceda” i “Pametnica u svemiru”. “Životinjska pametceda” komplet je edukativno-razvojnih igara za razvoj govorno-jezičnih sposobnosti i predčitalačkih vještina kroz razvoj divergentnog mišljenja, dok je “Pametnica u svemiru” osmišljena za razvoj matematičkih vještina i logičkog mišljenja.
Iako je Irena na pokretanje izdavačke kuće i osmišljavanje Pametnice bila potaknuta vlastitom kćeri Mateom koja je imala poteškoća u razvoju, napominje da su Harfina izdanja knjiga i cijeli koncept Pametnice namijenjeni svim roditeljima i svoj djeci.
Irena svim roditeljima nastoji dati do znanja od kolike je važnosti rano poticanje emocionalnog i intelektualnog razvoja, o čemu svjedoče i brojne znanstvene studije. Naime, najnovija istraživanja pokazala su da se do šeste godine djetetova života razvija čak 90% sinapsi koji će biti zaslužni i za kasniji razvoj djeteta i za njegov život u odrasloj dobi.
Roditelji su odgovorni za svoju djecu
Suprotno uvriježenim mišljenjima, dovoljno je raditi čak i dvadesetak minuta dnevno kako bi se poticao intelektualni i emocionalni razvoj djece, no važno je da se to radi u onim trenucima u kojima se dijete dobro osjeća. Ipak, najvažniji preduvjet za bilo koji pokušaj učenja jest stvaranje emocionalne veze s vlastitim djetetom.
“Ništa korisno ne možete napraviti s djetetom ako se prethodno s njime niste povezali i ostvarili čvrstu emocionalnu vezu. Naime, uloga roditelja nije samo brinuti o intelektualnom razvoju djece, nego i o emocionalnom. Intelektualni razvoj je samo jedan segment, a na roditelju leži odgovornost za razvoj i odgoj djeteta”, govori nam Irena.
Kao i svi mi čije struke imaju direktnu vezu s područjem odgoja i obrazovanja i koji smo radili s djecom različitih profila, Irena jednako tako smatra da je odgovornost za dijete isključivo na roditelju, a da je sustav tu samo kao podrška.
“Ne možemo od sustava očekivati da nam odgaja djecu. Mnogi roditelji zaista imaju uvjerenja da je najbitnije poslati dijete u dobar vrtić za koji i godinama postoje liste čekanja i mišljenja su da su time napravili svoje. No, to nije tako. Ako dijete nema dobru emocionalnu vezu s roditeljem, neće mu pomoći ni najbolji vrtići i škole da bi se ono osjećalo ispunjeno. Kada je dijete sigurno u roditeljsku ljubav, ono u školu ide po dobre ocjene i prijateljstva, a kada se kod kuće ne osjeća zaštićenim i voljenim, tada ljubav i pažnju traži u školi što najčešće rezultira velikim problemima u ponašanju i učenju”, pojašnjava nam Irena.
Talenti leže u svakom djetetu
Jednako je tako i s otkrivanjem djetetovih potencijala. Iako teorija govori koliko je važno kod svakog djeteta poticati razvoj raznih vrsta inteligencije, poput emocionalne, tjelesno-kinestetičke, interpersonalne, muzičko-ritmičke i brojnih drugih o kojima nam govori Gardner, istodobno se na tome u nastavi vrlo slabo radi zbog preopterećenosti odgojno-obrazovnog sustava i sve većih zahtijeva koje propisuje struka.
“Rezultati vanjskog vrednovanja obrazovanja sve su lošiji, a potom se istodobno djeci nagomilava sve više podataka kojih se učitelji i profesori primorani pridržavati se jer im sustav tako nameće. Djeca moraju učiti ono što ih ni najmanje ne zanima i time se u njima stvara otpor prema učenju i prema školi. Baš bi se zato veća pozornost trebala posvetiti odgojnim predmetima. Kroz nastavne predmete kao što su Likovna kultura, Glazbena kultura i Tjelesno-zdravstvena kultura dijete najbolje može spoznati sebe. Na tim predmetima dijete komunicira sa svojim unutarnjim ja”, govori nam Irena.
Pritom ističe da i roditelji moraju osvijestiti da je baš svako dijete talentirano za nešto i da kao društvo moramo prestati gledati na talentiranost samo kao nadarenost za matematiku i ostale prirodne znanosti.
Revolucionirala hrvatsko tržište knjiga
Kako bi to postigla, ali i kako bi roditeljima ukazala na alternativne mogućnosti pristupa odgoju, Irena je u izdanja svoje izdavačke kuće uvrstila knjige čija tematika nije bila raširena na našem području. Kaže kako je ponosna na sebe što se uopće usudila objavljivati nekomercijalne knjige u vrijeme kada je i objava onih komercijalnih izniman rizik.
“Bila sam u situaciji kada sam bila bez novaca i realno nije bilo najpametnije u tome trenutku objavljivati ni komercijalne knjige. No, smatrala sam da su neke teme iznimno važne, a knjige takve tematike nisu bile prevedene na naš jezik. Primjerice, tako je bilo i knjigom “Beba vođa dohrane”, koja govori o dohrani djece. Bilo mi je pravo otkriće da su djeca sposobna sama se hraniti od najranije dobi. Uostalom, čovječanstvo je i opstalo jer smo se samostalno hranili. Nismo imali miksere i miksali djeci kašice, kaže Irena.
Kako ističe Irena, ono što je najvažnije jest razvoj djeteta koji se pritom događa bez ikakve potrebe za drugim edukativnim igračkama u prvoj godini života. Naime, dijete rukama uzima hranu, uči o različitim teksturama, kinestetički doživljava hranu, vježba koordinaciju očiju i ruke.
Dakako, prije nekoliko godina ideja nije naišla na odobravanje baš svih roditelja, no u posljednje se vrijeme ipak budi svijest o tome, baš kao i o drugim iznimno važnim temama o kojima Irena progovara kroz svoju izdavačku kuću i radionice za roditelje koje održava tijekom posljednjih godinu dana.
Poduzetništvo omogućuje kreiranje vlastitog rasporeda
Kada se uzme u obzir da je majka troje djece, a vodi iznimno uspješnu tvrtku, studira, vodi radionice i često u javnosti progovara o važnosti teme kojoj je posvetila život, logično je zapitati se kako je sve to uspjela uskladiti.
“Poduzetništvo je odlično za majke jer mogu same sebi kreirati radno vrijeme, mogu odrediti kada će se baviti obitelji, a kada svojim drugim poslovima. Nije strogo određeno da npr. između 8 i 16 sati moram odraditi neki zadatak. Mogu to odraditi prije ili poslije, ovisno o potrebama djece i obitelji”, ističe Irena.
Svu svoju djecu doživljava jednako i ne pravi nikakve razlike između njih, pa i svim ostalim majkama koje imaju djecu s posebnim potrebama poručuje neka bez straha uplove u poduzetničke vode
“Biti majka je jednostavno biti majka, bez obzira na to kako se vaše dijete razvija. Možda ono zahtijeva više posvećenosti, no majčinstvo je majčinstvo. Raditi cijeli dan je jednako zahtjevno bez obzira na to kakvo je vaše dijete. Možda je okolina ta koja ima predrasude i sama si stvara sliku o tome da su roditelji djece s posebnim potrebama jadni i nemoćni. Sami smo kreatori svojih uvjerenja i zato nema nikakvih prepreka zašto se majka djeteta s posebnim potrebama ne bi upustila u poduzetništvo”, govori nam Irena.
Terapeutska bajka bez princa na bijelom konju
Jednakim smjerom nastavlja i u idućim mjesecima.
“I dalje želim educirati roditelje kako bi što uspješnije odgojili emocionalno-kompetentno dijete koji će jednog dana moći kreirati bolji svijet od onog u kojem živimo. Iznimno je važno da roditelji, nakon što su odlučili imati djecu, shvate kolika je njihova odgovornost. Oni nisu samo slučajni roditelji tog djeteta, nego i kreatori njihovih osobnosti. Prve godine djetetovog života imat će veliki utjecaj na cijeli njegov život”, ističe Irena.
Koliko su te godine važne, svjedoči i to što neka iskustva iz vremena ranog djetinjstva zauvijek ostaju dio nas. Takve su, primjerice, knjige koje smo kao djeca čitali, a među kojima su prednjačile bajke, barem za djevojčice. Prinčevi iz bajki često su nas uvjeravali da mi žene možemo uspjeti samo ako kraj sebe imamo snažnog muškarca, a mi smo žene dovoljno snažne i ne trebamo muškarca da se brine o nama već muškarca koji ide kroz život rame uz rame s nama. Naime, nedavno je napisala tekst za terapeutsku slikovnicu, čija se objava očekuje u rujnu, a u kojoj je spojila važne teme sa svojim studijem i budućom strukom.
“Slikovnica će djevojčicama objasniti da sreću neće pronaći u princu na bijelom konju, kraljevstvu i kruni. Sreću možemo pronaći isključivo u sebi samima. Obično ljudi cijele živote potrate tražeći sreću svuda oko sebe, a ne shvaćaju da ona leži u nama. Također ima i terapeutsku funkciju namijenjenu roditeljima pa će i oni, ako su bili odgajani drugačije, kroz čitanje moći pronaći resurse koji su im nedostajali u djetinjstvu”, zaključuje Irena Orlović.
Foto: privatna arhiva Irene Orlović
