Zbivanja u Iranu svima su dobro poznata, ali nije loše ponoviti gradivo. Naime, nakon uhićenja i ubojstva Mashe Amini od strane ‘moralne policije’ zato što je nepravilno nosila hijab, krenuli su prosvjedi diljem zemlje. Žene i muškarci stoje kao jedno, žene pale hijabe i režu kosu, nogometaši odbijaju pjevati državnu himnu, sve je veći broj uhićenih i ubijenih. Sve to traje još od rujna, a na površinu izlaze mnoga zvjerstva koja Iran čini nad svojim narodom.
Nema promjena bez revolucije
Upornost, sloga i hrabrost ovih ljudi neupitni su. To su ljudi kojima je dosta, kap je prelila čašu – tretman žena u Iranu zaista je neprihvatljiv. Započela je prava revolucija, stotine ljudi već je ubijeno, a tisuće njih je uhićeno. Danas je izvršena i prva smrtna kazna. Iranske su vlasti odlučne u tome da sve ove žrtve posluže primjer drugima, da pozovu narod na poslušnost. Narod odbija.
Revolucije poput ove su nužne za bolji svijet. Nažalost, one sa sobom odnose ljudske živote, no ako ljudi ne pokažu zube, ako ne pokažu da su spremni na sve, njima, njihovoj djeci, njihovim unucima nikad neće biti bolje.
Pasivnost naroda ostavlja prostor da se uvode sve veća i veća ograničenja, donose novi zakoni i pravila koja običnom čovjeku nisu u interesu, pa i ostavlja prostor ekstremnim skupinama da preuzmu vlast u cijeloj zemlji. Sigurno ste možete sjetiti barem nekih zemalja u kojima se to dogodilo. Narod koji tvrdi da nije nečim zadovoljan, a ništa ne poduzima ili pokuša jednom i odustane, ne može se ozbiljno shvatiti. Narod koji je uporan i koji ne posustaje posve je druga priča.
Upravo je zato velik broj stručnjaka skeptičan oko sposobnosti Iranske vlade da ‘drži konce.’ Trenutni su prosvjedni značajno drugačiji od bilo kojih drugih u toj zemlji. Oni nisu ograničeni samo na veće gradove, medijska pokrivenost zbivanja je golema i nadilazi državne granice, a unatoč zvjerskom postupanju s prosvjednicima i uhićenima, narod ne posustaje. Mnoge su žene kompletno odbacile hijab.
Prosvjednici su različitih socijalnih i ekonomskih statusa, različite razine obrazovanja, različitih zanimanja, a među njima su i javne osobe, sportaši, umjetnici i bogati trgovci. Ova ekonomski slaba država je izgubila potporu višeg sloja, piše Nima Khorrami.
Pročitajte više: Prosvjedi u Iranu sve su brutalniji, a tisućama prijeti smrt
“Želimo smrt diktatora i promjenu režima.”
Posljednjih se nekoliko dana priča kako je Iran ukinuo ‘moralnu policiju,’ no ova vijest još uvijek nije potvrđena od strane države.
Zašto se o tome priča? Zasad možemo samo nagađati, a izgledne mogućnosti su sljedeće:
- doista postoji namjera da se ‘moralna policija’ ukine, a vijest je procurila prije službene objave
- vijest je u potpunosti lažna, a kruži kako bi se smirilo prosvjednike
Mnogi čak govore i kako je vijest puštena nakon ispadanja Irana sa Svjetskog prvenstva kako bi se Iranke ohrabrile vratiti u zemlju. Podsjećamo, iranske su navijačice primijetile kako ih netko prati po katarskim stadionima, te su otvoreno izjavile kako se boje vratiti u Iran.
No, ukidanje moralne policije daleko je od dovoljnog da smiri prosvjednike koji traže kompletnu promjenu sistema.
„Samo zato što je vlada odlučila ukinuti ‘moralnu policiju’ ne znači da su prosvjedi gotovi,“ izjavila je jedna prosvjednica kad je vijest tek počela kružiti, piše BBC. „I da Vlada kaže da je hijab izbor, to nije dovoljno. Ljudi znaju da Iran nema budućnost s ovakvom Vladom. Sve više ljudi će se buniti, i ljudi s centra i tradicionalisti će podržati žene kako bismo vratile svoja prava.“
„Nama prosvjednicima nije više toliko bitan hijab, ovo radimo već 70 dana,“ izjavila je druga prosvjednica. “Hijab je bio samo početak i ne želimo ništa više i ništa manje od smrti diktatora i promjene režima.“
Bilo kako bilo, poboljšanja u samom Iranu zasad nema, a u ovako kratkom roku ih niti ne može biti. Društvene promjene ne događaju se brzo i lako. One moraju biti korijenite, a za njihovu implementaciju, odnosno društveno prihvaćanje moraju proći generacije. Ovakva je revolucija i više nego dobar početak, a velik broj prosvjednika pokazuje kako narod još nije prihvatio promjenu koja se dogodila 1979. Ovo je nastavak te iste borbe.
Pročitajte više: Afganistanke već godinu dana pod vlašću Talibana – Spolni apartheid ili strah od neovisnih žena?
Mogu li iranski prosvjedi potaknuti promjene?
No, što iranski prosvjedi znače za regiju? Konkretno, možemo li očekivati da će ostatak islamskog svijeta prihvatiti moguće promjene koje se dogode u Iranu?
Nakon nedavne vijesti o ukidanju ‘moralne policije,’ druge zemlje koje također imaju ‘moralnu policiju’ (poput Afganistana ili Saudijske Arabije) nisu najavile namjeru da ukinu ili makar ublaže svoju. Nakon što su uopće krenuli prosvjedi u Iranu, stanovnici zemalja koje slično žive nisu pokrenuli prosvjede.
Isto tako, ali s druge strane, kad su Talibani preuzeli vlast u Afganistanu, liberalnije zemlje nisu odlučile preuzeti njihovu politiku.
Pa ipak se mnogi pitaju jesu li prosvjedi u Iranu najava kraja opresivnih režima u zemljama regije, vjerojatno u nadi da će situacija biti bolja. Međutim, sve ukazuje na to da promjena u drugim zemljama neće biti, barem ne skoro.
Svakako, za utvrđivanje koje bi zemlje mogle ukinuti opresivne režime, a koje će ih nastaviti, potrebna je puno dublja sociološko-povijesna analiza. No, kako stvari trenutno izgledaju, stvari za žene pod očima ‘moralne policije’ ne izgledaju obećavajuće. Nadam se da sam u krivu.
Foto: Canva
