Ove smo godine posebnu pažnju posvetili onima koje su često u manjini, skrivene iza ekrana računala, kravata, odijela i širokih muških ramena. A itekako su se iskazale i zasjele na tron uspješnosti. Riječ je o ženama u IT-ju, industriji koja je još uvijek pretežito muška, no to ne znači da je samo muškarcima namijenjena. Razgovarali smo sa ženama koje su na važnim i vrijednim pozicijama unutar čak 13 tvrtki, poduzeća i kompanija: Hrvatski Telekom, Combis, FIVE, SPAN, KING ICT, Njuškalo, A1, RBA, ISKON, Ingemark, Typeqast, Serengetitech i FINA. Izvukli smo 13 lekcija koje možete usvojiti i vi.
Izađite iz zone komfora i birajte posao u kojem ćete napredovati.
HT ima iznimno visok postotak menadžerica. Žene koje tamo rade uspješno kombiniraju poslovni život i karijeru s privatnim životom, a vide se tamo dugoročno. Iva Cibulić Blažević, direktorica Odjela regulatornih i javnih poslova, cijelu je karijeru izgradila upravo u HT-u – čak 13 godina tamo radi. Desetljeće manje na poziciji direktorice sektora za korisničku podršku je Sanja Milanović. Sanja je FER-ovka koja se uz studiranje bavila prevoditeljstvom da bi se zaposlila u sektoru korisničke podrške. Ističe da joj je „svaki posao bila tabula rasa, kreneš od nule i naučiš što trebaš i širiš vidike“. Od nule je u HT-u krenula i Jelena Adrović Krčmar. Za prelazak u HT kaže da je bio nešto teži od drugih početaka, primarno zbog kompleksnosti ICT industrije.
„Nisam birala poslove radi sigurnosti, više zbog toga što su mi određeni sustavi nudili više mogućnosti da se razvijem“, kaže Adrović Krčmar.
Stres nije pokazatelj produktivnosti. I odmor je sastavni dio posla.
Ivana Skočanić, Barbara Ilić i Maja Markulin Klarić znaju da je posao pun izazova ono što im treba da bi živjele. Skočanić često pomisli da bi posao od osam radnih sati bio idealan. Da u 16 sati poklopi računalo i isključi mozak, ipak, zna da ju to ne bi zadovoljilo. Slično misli i Ilić, ujedno jedina žena u svom timu.
„Svaki posao je stresan, ali u današnjem užurbanom vremenu treba znati stati, udahnuti i uzeti vrijeme za sebe”, ističe stručnjakinja za sigurnosne tehnologije.
Postoji prava osoba za svaki posao i pravi posao za svaku osobu
Anita Ćaćić, Taja Kuzmić i Estera Prendivoj na pravom su poslu. Njihovi putevi znatno se razlikuju, a neke od njih nisu niti slutile da će završiti u svijetu IT-ja. Ipak, danas su na pravom mjestu. Taja je kreativna ekonomistica zaljubljena u brojeve nekima koja svoje ljubavi objedinjuje kao VP, product growth u Endavi. Estera je krenula u developmentu, a danas je voditeljica tima, odnosno Java Discipline Lead čiji je interes za programiranje krenuo još u osnovnoj školi kad je prvi put vidjela svojeg strica kako radi na računalu. Kad je prije deset godina krenula u potragu za posao, Ćaćić nije imala pojma što traži.
„Danas bih točno znala što želim i ne želim“, ističe menadžerica.
U 21. stoljeću nema mjesta za rodnu diskriminaciju
Antonija Kapović nakon posljednjeg intervjua za posao koji je imala saznala je da je trudna. Javila se direktoru i rekla da nema smisla da nastavljaju priču jer nema u planu vratiti se nakon 6 mjeseci već želi odraditi godinu dana porodiljnog dopusta. Šef joj je odgovorio da to nema veze, uzima ih ‘obje’ – i nju i bebu. U dosadašnjoj karijeri nikada nije radila u diskriminatornoj okolini, a ovo iskustvo izdvaja samo kao jedno od pozitivnih. Da za diskriminaciju jednostavno nema niti mjesta niti tolerancije slaže se i Nataša Fucijaš. Primjećuje da sve više žena radi u IT-ju, što je veliki pomak u odnosu kad je Nataša započinjala svoju IT karijeru i bila jedina žena u timu. Mihaela Trbojević kao jedino mjerilo kojim se treba procjenjivati zaposlenika ističe efikasnost.
„Dob, spol, podrijetlo ili nešto drugo ne igra ulogu. Na kraju dana svi smo mi tu nekako mjereni po efikasnosti, što si napravio i što ti ostaje za sutra“, naglašava.
Uvijek ima mjesta za napredak, čovjek uči dok je živ
Da je edukacija i neprestano učenje važno, znaju žene iz KING ICT-ja. Helena Pezer u 14 godina karijere radila je tek u dvije tvrtke, no svaki novi projekt uči ju nečem novom, a za učenje su važni i međuljudski odnosi jer svatko ima svoj kolačić znanja koje može predati dalje. Ana Vrkić-Smirčić napominje da čovjek uči stjecanjem iskustva, pa što više toga prođeš, više naučiš. Upravo u situacijama kada nije sve idealno – tu učiš i tu dolazi do izražaja naša sposobnost snalaženja, istaknula je Ana. Tihana Bubalo ističe da se mnogi boje griješiti u svom poslu, no i one si dio napretka. Ne kaže se bez razloga da se na greškama najbolje uči.
„Fakultetsko obrazovanje je bitno i poželjno, ali nije ključno. Bitna je motivacija, stručnost i cjeloživotno usavršavanje“, tvrdi Elvira Pećnik.
Isplati se biti strpljiv
Ana Mlinarić i Nikolina Kosanović i Ivana Jurić naučile su nas da, na ovaj ili onaj način, vrijeme i strpljenje čine svoje. Mlinarić i Kosanović smatraju da se društvo mijenja kroz godine pa dolazi do toga da će sve više žena razviti samopouzdanje da zakorači u IT svijet. Jurić drži da strpljenje pomaže i svakom pojedincu, ne samo kolektivu.
„Naučila sam da fleksibilnost omogućuje da budemo otporni i izdržljivi dok se stvari mijenjaju. Naučila sam i da je nužno vjerovati da ljudi u timu mogu izvrsno izvršiti svoj posao. Naučila sam o važnosti prilagodljivosti, poniznosti i strpljenja, kao i o važnosti rješavanja problema i prelaženja prepreka uz minimalne smetnje“, naglašava Jurić.
Uvijek razmišljajmo – imamo li tu budućnost?
Iako su se trendovi u poslovnom svijetu znatno promijenili pa gotovo da nema osobe koja se zadrži u istom sektoru na duži rok, a kamo li u istoj tvrtki, uvijek ima iznimaka koje pokazuju da svatko najbolje zna što mu odgovara. Monika Majstorović skoro 20 godina svoje karijere provela je isključivo u telekom industriji, a Martina Dragičević zadnjih 18 godina radi u telekomunikacijskom sektoru. Tu su se našle. Dubravka Štefanac također zna koliko je važno razmišljati ‘na duge staze’. Zato radi na dugoročnim projektima koji će imati utjecaj na buduće generacije. Takav projekt je i STEM Femme studentski program koji će biti namijenjen većoj uključenosti djevojčica u STEM i smanjenju rodnih stereotipa.
„Naša je odgovornost graditi bolju i sigurnu budućnost kroz društvo znanja i jednakih prilika“, naglašava.
Imamo pravo na prvo mjesto staviti obitelj. To ne znači da će posao patiti.
Da se ne mora birati između privatnog i poslovnog znaju žene iz RBA. Sanja Balenović, Vlatka Kos i Ivana Letica. Balenović ističe da je izazovno uskladiti privatan i poslovan život. Bez supruga i majke ne bi uspijevala, dodaje majka dvojice sinova koja se trudi raditi osam sati dnevno. Niti Kos ne dopušta da obitelj zbog posla pati. Niti obrnuto. U vrijeme porodiljnog odlučila se na MBA stipendiju i usklađivala pandemijski život od doma, školovanje, posao i obitelj.
„Čovjek mora imati jasnu granicu između privatnog i poslovnog, pogotovo ako ima obitelj“, smatra.
Hibridni i remote rad nije budućnost nego sadašnjost
Iako mnogi poslodavci još uvijek s oprezom pristupaju radu od kuće, pandemija je učinila da se remote i hibridni rad usvoje brže od očekivanog. Budućnost je pokucala na vrata, a Silvija Klasić i Ksenija Ivanković time su itekako zadovoljne. Ivanković radi hibridno i fleksibilno, a to joj omogućava da sama uspješno slaže svoje prioritete i poslovne obveze i zadatke. Klasnić također dan do dva provede u kućnom uredu.
„Tako dobivam i 2 sata ‘extra’, koja inače provedem u autu, na putu do posla i nazad“, ističe.
Od izazova ne treba bježati
Ljubica Brigitte Nikić, Barbara Meden i Monika Miniri znaju da od izazova ne treba bježati, a možda su baš oni ono najzabavnije u poslu. Izazovno je studirati i raditi poput Monike, izazovno je doći na novi posao i za 70 posto povećati broj zaposlenika, poput Ljubice. Izazovno je vjerovati u sebe, poput Barbare. Izazovno je biti jedna od rijetkih žena u sektoru, znaju to sve tri.
„Najizazovnije u poslu mi je ujedno i najzabavnije! Najizazovnije je pohvatati sve tehnologije s kojima imam doticaja jer se svakim danom može naučiti nešto novo i nikada nije monotono“, kaže Monika Miniri.
Suradnja, zajedništvo, međuovisnost – nije loše oslanjati se na druge
Često se stvara diskurs da, posebice žene, mogu i moraju sve same – mogu ‘hendlati’ poslovno i privatno, mogu rasturati na poslu, multitaskati… No, moraju li? Nije loše imati oko sebe vrijedan tim na koji se možemo osloniti, pa to i je cilj, zar ne? To su nas naučile Ivana Kalajžić, Franka Smoljo i Ivana Ivančić iz Typequasta. Ivančić kao Product Owner svakodnevno surađuje s raznim odjelima poput marketinga, korisničke službe, poslovnih partnera… Smoljo objašnjava da se u modernim timovima naglasak stavlja na zajednički rad gdje svaki član tima donosi svoju ekspertizu za stol. Kalajdžić nas je naučila da žene mogu sve, ali im treba podrška.
“U starom odgoju se od majke, odnosno žene očekuje sve. Ne smiješ podbaciti niti na jednom polju. Ni kao kćer, ni kao majka. Na svim poljima moraš dominirati“, objašnjava Kalajdžić.
Predrasude postoje, ali tu su da se ruše
ICT sektoru u Hrvatskoj svaka je sedma zaposlenica žena, a u Europskoj uniji svaka šesta. Visokom stopom može se pohvaliti Serengetitech. Ove žene pokazuju da, unatoč svim predrasudama, žene itekako dobro funkcioniraju u IT sektoru. Iako su se od reda susrele i sa stigmom, stereotipima i nepovjerljivim pogledima, svoj posao obavljaju na zavidnoj razini, iako su u manjini.
„Usmjeravanje i poticanje djevojaka već kod odabira srednje škole mogao bi pomoći da se prosjek žena u IT industriji podigne“, smatra direktorica operativnih i općih poslova Ivana Berišić.
Mit je da mlade tek treba naučiti njihovom poslu
Iako se često smatra da mlade nakon izlaska s fakulteta i ulaska u neumoljiv svijet zvan posao treba naučiti kako svu tu teoriju pretvoriti u praksu, Anamarija Lacković i Žana Zekić pokazuju suprotno. Iako obje još vrlo mlade, uspješno se snalaze na visokim pozicijama u Fini. Zekić je u Finu došla još kao studentica, obaviti praksu. I tamo je ostala. Uz službenu fakultetsku edukaciju samostalno je razvijala mobilne aplikacije i učila web development. Da mladi itekako znaju što rade kad dođu na posao, potvrđuje i Lacković, voditeljica je Odjela za razvoj aplikativnih rješenja kojoj je manje od 30 godina!
„Svjesna sam da je ispred mene još puno edukacija, usavršavanja i izazova“ kaže.
Foto: Women in Adria
