Nazire li se nonšalantnosti oko seksualnih zločina? U posljednje stižu i dobre vijesti, a među njima je i aktualna vijest o otpuštanju Bernarda Jakelića, zamjenika glavnog direktora Hrvatske udruge poslodavaca (HUP), kao i vijest o presudi protiv Harveya Weinsteina. No, situacija je još uvijek daleko od sjajne, a jedan od problema i nedostatak solidarnosti sa žrtvama seksualnog nasilja, a u mnogim presudama ključnu ulogu nisu odigrali društvo i pravosuđe već mediji.
Povezano:
- Kako je nagodb Harveyja Weinsteina slomila sustav i Time’s Up pokret?
- Angelina Jolie održala potresan govor o seksualnom nasilju nad ženama
- Magazin Time kao osobe godine izabrao žene koje su prekinule šutnju o seksualnom uznemiravanju
Previše je žena doživjelo neki oblik seksualnog uznemiravanja tijekom svog života. Previše je slučajeva seksualnog uznemiravanja gurnuto pod tepih od strane pravosuđa brojnih država. Ignoriralo se nasilje u obitelji pod opravdanjem da to sve spada u bračne odnose, a ignoriralo se i ono na poslu gdje je u mnogim slučajevima žena koja ga je prijavila privukla na sebe stigmu i sama morala snositi posljedice za svoj istup.
Seksualno nasilje nije prihvatljivo u niti jednom slučaju i obliku, a posebno je odvratno kada se događa na radnom mjestu – mjestu na koje se trebate vraćati svakoga dana, mjestu o kojem vam ovisi gola egzistencija. Ovaj se problem vrlo često ignorirao i presuđivao prema principu ‘njezina riječ protiv njegove’. Na žalost, ne možemo pretpostaviti nazire li se konačno kraj ignoriranju ovakvih slučajeva od strane pravosuđa. Iako izgleda da stvari ipak malo kreću na bolje, problem je još uvijek značajan i pojavljuje se na više razina.
Popušta li trend ignoriranja seksualnog predatorstva na radnom mjestu?
Svijet je jučer oduševila vijest da je jedan od najpoznatijih seksualnih predatora današnjice i muškarac čija su zlodjela bila poticaj jednom od najvećih globalnih pokreta o podizanju svijesti – ‘me too’ pokret, Harvey Weinstein, konačno osuđen za svoja nedjela i to na 23 godine zatvora. Weinstein je navodno slao mailove moćnicima poput Jeffa Bezosa i Quentina Tarantina moleći da mu spase karijeru, no nitko mu nije mogao (htio) pomoći uslijed medijske pompe koja se razvila oko zločina koje je počinio. Dan prije ove dobre vijesti stigla nam je još jedna, i to iz Hrvatske.
Naime, kako doznaje Tportal, zamjenik glavnog direktora Hrvatske udruge poslodavaca i direktor regionalnog ureda Osijek, Bernard Jakelić, odlazi sa svoje pozicije nakon što ga je više od 10 djelatnica HUP-a prijavilo za seksualno uznemiravanje. Vijest o prijavama je spomenutom portalu došla direktno iz Ureda pravobraniteljice za ravnopravnost spolova.
Iako je Jakelić vrlo brzo nakon medijskih natpisa za Jutarnji list demantirao da je dobio otkaz i kazao da je riječ o sporazumnom raskidu ugovora, odluku o otpuštanju svog zamjenika direktora su Tportalu potvrdili iz samog HUP-a.
“Hrvatska udruga poslodavaca snažno zagovora odgovorno poslovanje koje uključuje nultu stopu tolerancije prema svakom obliku mogućeg nekorektnog ponašanja ili komunikacije na radnom mjestu. Stoga je vodstvo udruge odmah nakon što je zaprimilo pritužbu na neprimjereno ponašanje pokrenulo postupak, sukladno internim procedurama i zakonskim obvezama, kako bi se utvrdile sve okolnosti i trenutačno otklonila svaka osnova za takve ili slične pritužbe. U detalje postupka i pritužbi ne možemo ulaziti zbog obveze čuvanja tajnosti u postupku, a Hrvatska udruga poslodavaca i Bernard Jakelić su raskinuli radni odnos”, rekli su za spomenuti portal.
Bez obzira na to je li Jakelić dobio otkaz ili je sporazumno raskinuo ugovor s HUP-om, ostaje činjenica da je sa svoje pozicije otišao nakon optužbi za seksualno uznemiravanja, a to je svakako dobra vijest.
Tko je najzaslužniji za pozitivan pomak?
Iako smo još uvijek daleko od idealne situacije, svaka optužba za seksualno uznemiravanje ili silovanje koja odjekne u medijima i uzrokuje odlazak seksualnog predatora s funkcije dobra je vijest.
Nedavno je u medijima bio aktualni slučaj tajnice koju je silovao njen tadašnji šef, bivši predsjednik Autokluba Siget i bivši profesionalni boksač, Damir Škaro. Situacija bi zbog straha žrtve možda i završila kao jedan u nizu poraza zlostavljanih žena da cijela stvar nije došla u interes emisije Provjereno na NovojTV.
Žalosna je činjenica da je većina poznatih seksualnih predatora na kraju bila optužena samo zato što je njihov slučaj privukao medijski interes a žrtve simpatije javnosti. Tko zna bi li i Harvey Weinstein bio optužen da njegova zlodjela nisu odjeknula u medijima i mobilizirala masovni ‘me too’ pokret. Weinsteina su njegove suradnice desetljećima optuživale za seksualne napade i silovanje, no optužbe dobile značaj tek nakon što je 2017. godine New York Times objavio članak u kojem ih je sve objedinio.
Solidarnost sa žrtvom na radnom mjestu kritično nedostaje – kako se moglo dogoditi da je zločin ponovljen više od deset puta?
Činjenica da netko ponovi takav zločin više od jednom trebala bi biti čudna. Kako se može dogoditi da ga stigne ponoviti više od deset puta poput aktualnog zajenika glavnog direktora HUP-a? Što se to dogoditi od kada je uznemiravao prvu ženu, do kada konačno kap nije prelila čašu?
O ovom je problemu važno pričati, a još je važnije razviti sigurnu okolinu u kojoj žene mogu prijaviti ovakve predatore bez straha od stigne, za egzistenciju ili od daljnjeg fizičkog nasilja. U slučaju žrtve Damira Škare, ona je kasnije jasno rekla da nije prijavila prvi napad koji se dogodio u lipnju 2019. godine zbog straha za sebe i svoju djecu. Na nagovor liječnice jedva je prijavila silovanje koje se odvilo dva mjeseca kasnije.
Većina se žena odlučuje prešutjeti zločin na radnom mjestu upravo zbog straha od stigme koja je česta. Vrlo se često događa da se sa žrtvom ne solidariziraju njene kolege, a najveći je problem dok joj podršku ne žele pružiti druge kolegice. U slučaju Škare, većina tadašnjih zaposlenica AK Siget reklo je kako s njim nije imalo nikakvih problema, dok je u slučaju bivših zaposlenica priča bila potpuno drugačija. One su se izjasnile da im je šef znao priređivati slične situacije.
“Nisam ga prijavila jer sam se bojala”
“Nisam ga prijavila jer sam ga se bojala. Primijetila sam da ga se i drugi djelatnici boje, jer ih je znao rasplakati. Vikao je na njih kad nije bio zadovoljan njihovim poslom. Zbog njega su djelatnice posebno pazile na to da se ne odijevaju preizazovno”, rekla je jedna od njih za Jutarnji list.
Istina je da zaposlenice ne mogu priznati nešto što nisu osjetile, no moramo priznati da je čudno da samo dio njih brani svog šefa. Uopće nije upitno to da bi solidarnost trebala doći i od muških kolega, ali šokira kada je odbiju pružati žene koje se na žalost mogu bolje i same poistovjetiti s osjećajem seksualnog nasilja. Činjenica je da mnoge žene ignoriraju takvo nasilje dok se ne dogodi njima, a još je gore to što nerijetko za nasilje optužuju i samu žrtvu.
Razvoj ove solidarnosti jedan je od ključnih elemenata u borbi protiv seksualnih predatora. Ona je potrebna kako bi se žrtva uopće usudila istupiti sa svojim negativnim iskustvom. Kada bi postojala ta solidarnost, vjerojatno se ne bi moglo dogoditi da Jakelić dobije otkaz iz HUP-a nakon čak deset prijava protiv njega. Drugi korak je naravno pravosuđe, koje definitivno još uvijek naveliko ignorira problem nasilja nad ženama s obzirom na to da je samo prošle godine sedam žena ubijeno od strane svojih partnera dok u sigurnim kućama nema mjesta za nove štićenice.
Foto: LinkedIn HUP, AK Siget
