Gotovo pa smo i navikli na vijesti o neredima povezanim s navijačima domaćih klubova. Što međusobnih, što onih s policijom. Ali ono što se dogodilo u Grčkoj u noći s ponedjeljka na utorak iznova nas je šokiralo. Navijač atenskog nogometnog kluba AEK izboden je u tučnjavi s navijačima zagrebačkog Dinama te je u bolnici preminuo. Iako policija još uvijek nije sigurna je li 29-godišnjaka usmrtio Hrvat ili Grk, mnogi poručuju – „za nas je jedino rješenje Margaret Thatcher“. Ona je iskorijenila huliganizam u Engleskoj, no je li zaista realno očekivati da je moguće iskorijeniti navijački huliganizam u Hrvatskoj? Jesu li huligani nedodirljivi?
Ondje si niža klasa više ne može priuštiti luksuz odlaska na utakmicu
Naime, „Željezna lady“ je u svojoj zemlji 80-ih i 90-ih godina uvela velike promjene kada je riječ o nogometu i navijanju, a one su aktualne i danas. Nakon velikih nereda poput požara u Bradforduonogu, nereda na Heysel stadionu te tragedije u Hillsboroughu, Vlada je uvidjela da huligani narušavaju ugled Velike Britanije u svijetu i da su radikalne promjene nužne, piše Bleacher Report.
„Sklonite mi tu stoku, taj ološ sa stadiona, da vam ne bih rušila stadione, ukinula klubove i ligu, i da ne bih i vas pohapsila“, poručila je Tatcher.
Ipak, mnogi njezin uspjeh u iskorjenjivanju huliganizma dovode u pitanje, aludirajući na to da su engleski navijači van svoje države i dalje „divljaci“ i huligani. Sportski stručnjak Marin Galić poručuje da, ako gledamo stadione u Engleskoj gdje je publika doslovno uz igrače i gdje su stadioni puni te je često riječ o obiteljskim posjetama, možemo reći da je uspjela. Ipak, upozorava da je dobro podsjetiti da danas godišnja karta za Premier ligu stoji više od tisuću funti, a ponekad i gotovo 3000 funti i samim time su indirektno odredili tko može ući na stadione.
„Nekoć su nerede stvarali potomci radničke klase koji su se osjećali izgubljeno u svijetu koji je mijenjao, a danas si niža klasa sigurno ne može priuštiti luksuz odlaska na utakmice, pogotovo ne redovito“, objašnjava Galić.
Ističe da je engleska javnost tražila promjene i Thatcher je jednostavno morala povući drastične mjere jer bi inače izgubila vlast. Kasnije je krenula i transformacija nogometa u izrazito komercijalnu djelatnost, „a zna se da to podrazumijeva i publiku koja može platiti takav spektakl“.
Pročitajte više: TV će morati ravnopravno pratiti muški i ženski sport
Fotografija, otisak prsta, ime, adresa. O gledatelju se znalo sve
Godine 1989. Thatcher je uvela Zakon o nogometnim gledateljima, koji je na snazi i danas. Fokus su bili huligani te modernizacija stadiona. Naime, 1985. dogodio se požar na stadionu Bradford Cityja – stadionu koji je imao drveni krov i rupe kroz koje je lako propadalo smeće. Ono se nakupljalo ispod tribine i zapalilo. Vjetar je rasplamsao vatru i mnogi su ljudi ostali zarobljeni na svojim mjestima. Oni koji su se uspjeli izvući, nisu uspjeli napustiti stadion zbog zatvorenih vrata, pri čemu je život izgubilo gotovo 50 ljudi.
Država je stoga „natjerala“ klubove na modernizaciju stadiona i tako je 1992., dvije godine nakon što je Thatcher sišla s vlasti, stvorena današnja Premier liga. Modernizacijom stadiona više nitko nije mogao stajati za vrijeme utakmice. Modernizacija je, naravno, koštala, a Vlada je klubovima odobrila kredite kako bi im u svemu pomogla.
Što se tiče huliganstva, uslijed kojeg je živote izgubilo stotine ljudi, spomenutim Zakonom zabranjeno je bacanje predmeta na teren ili u publiku, nasilje nad osobama ili imovinom uključujući prijetnje i ugrožavanje života bilo koje osobe, razna kaznena djela povezana s alkoholom, donošenje ili posjedovanje pirotehnike na stadionu te rasističko skandiranje na utakmici. Svaki klub morao je pripremiti svoje osoblje na svaku moguću situaciju na stadionu. Time se policija mogla udaljiti sa stadiona i brinuti o prijetnjama izvana.
Kamere ili neki drugi oblik nadzora bili su „must“. Također, navijači koji su ulazili na stadion morali su biti zapisani, a dostupni su bili i njihovi podaci poput fotografije, otiska prsta, imena i adrese. Provjeravalo se imaju li kriminalni dosje. Članovi navijačkih skupina imali su akreditacije. Sve ulaznice bile su numerirane i točno se znalo tko ih je kupio.
Pročitajte više: Japan – zemlja čiji navijači čiste tribine jer je to njihova tradicija. Kao i seksizam
Huligani u Hrvatskoj – možemo li im stati na kraj?
Pitamo se postoji li potreba za takvim mjerama kod nas, a ako i postoji, je li to uopće moguće. Galić objašnjava da je svaka žrtva navijačkog divljanja strašna, ali da srećom „nogomet“ kod nas još uvijek nije prouzročio stotine mrtvih kao kod engleskih navijača te se nada da će ovo biti posljednja žrtva. Međutim, teško je uopće pronaći univerzalno rješenje. Ističe da su represija i strogi nadzor huligana mogući samo ako postoji realna želja društva za promjenama.
„Jeste li ikada vidjeli neku kritiku političara i društva vezanu uz BBB, odnosno Armadu ili Torcidu u Dalmaciji? Teško, političari se ne usude kritizirati njihove loše poteze jer se boje da će izgubiti glasače. Pritom ne smatram da su navijačke skupine samo „crne“, dovoljno je prisjetiti se reakcije kod potresa ili ulogu koje su navijači imali u počecima raspada Jugoslavije, borbi protiv načina poslovanja Zdravka Mamića… Međutim, neke njihove akcije su za osudu i tada treba biti odlučniji. Represija je trenutno, rekao bih, privremeno rješenje, jer jedino pravo rješenje je promjena u društvu i odgoj“.
Objašnjava da su navijači koji su otišli u Atenu odgojeni tako da smatraju da je tučnjava prirodna pojava kojom dokazuje svoju moć. Dok se društvo ne promijeni, teško će se mijenjati i navijači. Također, aktualni incidenti nisu se dogodili na stadionu, kao što je to najčešće bio slučaj u Engleskoj, već su se dogodili na cesti, i stoga se rješenja iz Engleske ne mogu u potpunosti primijeniti u Hrvatskoj, poručuje.
„Po meni one najradikalnije navijače u dane utakmica treba staviti pod kontrolu, a na cijelom društvu je da drugačije odgoji buduće generacije navijača“, zaključuje Galić.
Foto: Canva / screenshot N1
