Marinela Dropulić Ružić poduzetnica je s višegodišnjim iskustvom u turizmu i HR-u, a odnedavno je i vlasnica tvrtke koja uspješno spaja ta dva područja. Otkrila nam je što muči mlade u turizmu, što država čini pogrešno i koja to nova tehnika pomaže u ostvarenju životnog sklada.
Za poduzetništvo nije dovoljna ideja
Ova znanstvenica i poduzetnica iz Ploča s prebivalištem u Poreču, cijeli je život na neki način povezana s turizmom. Nakon Fakulteta za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu u Opatiji zaposlila se u agenciji za posredovanje pri zapošljavanju, a uskoro nakon toga i na Zavodu za turizam u porečkom institutu kao znanstvena novakinja, gdje je radila na znanstvenim, komercijalnim i europskim projektima u području turizma.
Ta dva područja obilježila su i njenu daljnju karijeru koju je nastavila i nakon doktorata 2013. godine koji je bio usko vezan upravo za upravljanje ljudskim potencijalima u turizmu. Ove godine odlučila je napraviti korak dalje i otvoriti vlastitu tvrtku Meraklis.
„Da bi postao poduzetnik potrebno je spoznati samoga sebe, ja to tako gledam. Nije dovoljno samo imati ideju, treba se puno toga na psihičkoj i emocionalnoj razini posložiti da bi se upustio u poduzetništvo. Iako sam radila posao koji volim, nekako sam osjećala da je došao moj trenutak da krenem naprijed“, započinje Marinela.
Ujedinjeno cjelokupno znanje
Meraklis ujedinjuje sva njena znanja, što znači da obuhvaća sve što je naučila u znanosti, kroz rad u realnom sektoru, na coaching akademiji te kroz stalna usavršavanja u inozemstvu – od toga kako se provode istraživanja, izrađuju analize, pa do svih praktičnih znanja u turizmu i ljudske strane poslovanja.
„Složila sam koncept gdje se nudi više usluga na individualnoj ili timskoj razini. Primjenljiv je za pojedinca, za malu tvrtku ali i veliku korporaciju. Ne radi se samo o edukaciji jer mi je bilo bitno da sve što radim ima učinkovitost, rezultate i da je održivo.“
Meraklis je nastao iz strasti prema otkrivanju i razvoju talenata kod svakog pojedinca i misija ove firme je uz pomoć znanstvenih spoznaja, alata profiliranja, coaching procesa, iskustvenih edukacija te metodologije mjerenja rezultata, poticati održivi razvoj ljudskih potencijala. To znači procesan, samostalan i dubinski razvoj pojedinaca, organizacije i u konačnici društva.
Hrvatska – turistička zemlja?
Iako je proces potrajao (a negdje još uvijek traje), upravljanje ljudskim resursima sve više se prepoznaje kao važna stavka u vođenju tvrtke.
„Čini mi se da je konačno, iako zakašnjelo, došlo vrijeme kada se sve više ovoj temi posvećuje pozornosti. Dosad je bilo puno više ulaganja u infrastrukturu, marketing, proizvode i sve druge aspekte poslovanja, a problem upravljanja ljudima uvijek se rješavao ad hoc kroz gašenje požara. Sada je predivno kada dođete na sastanak i imate nekoga tko je osviješten i zna da su mu ljudi najvažnija karika u organizaciji jer bez njih ona ni ne postoji“, ističe.
Ipak, još uvijek postoje poslodavci koji to ne razumiju. A mnogi su upravo u turističkoj industriji, što su dokazali i rezultati istraživanja na uzorku 5060 mladih mladih učenika, studenata i zaposlenika u dobi od 15 do 35 godina, pod vodstvom naše sugovornice, a u suradnji s hrvatskim hotelima, školama i fakultetima turističkog smjera.
„Bez uljepšavanja, obrazovanje je jako loše. Zastarjelo je i pregazilo nas je vrijeme. Pomaci se pokušavaju napraviti s centrima kompetentnosti, ali debelo kaskamo sa svime. Ne volim generalizirati jer poznajem proaktivne i divne profesore koji rade fenomenalne projekte. Kamo sreće da je to u puno većem postotku“, izražava Marinela.
Mladi trebaju biti ambasadori
Istraživanje je, nažalost, pokazalo loše stanje.
„Ono što je najgore, struku smo degradirali i mladi uopće ne žele raditi u turizmu zato što nisu motivirani. Školstvo treba napraviti svoje, škole trebaju biti moderne i privlačne tako da učenici jedni drugima preporučuju turističku školu. U prijašnjim vremenima bio je pojam raditi u turizmu, a danas učenici odrade praksu i osjećaju se izrabljeno. Provedu godine u školi i onda kad dođu pred gosta prvi put uspaničeni su jer nemaju iskustva“, ističe.
Smatra da je najvažnije na ispravan način turizam osvijestiti još u vrtićima.
„Djeca trebaju znati što točno znači živjeti u turističkom mjestu i kako na sve utječe kad se utrostruči broj ljudi na istoj lokaciji u samo tri mjeseca, koje su najznačajnije vrijednosti tradicije kraja i slično. Važno je da znaju o svojoj zajednici, a uloga sviju nas je da od najranije dobi potaknemo, naučimo i podržimo djecu i studente da budu ambasadori turizma.“
Bazeni ili edukacija?
Zaključke ovog istraživanja i projekta sumirala je u priručniku „Što ako mladi žele raditi u turizmu?, pri čemu naglašava da bi država prva uložiti vrijeme i resurse u proces modernizacije i popularizacije područja.
„Jako se puno novaca kroz razne natječaje daje za projekte poput izgradnje bazena ili slično. Sve je to super i toga mora biti, ali da se barem u jednakom omjeru ta količina novaca uloži u edukacije osjetio bi se veliki pomak u kraće vrijeme. Tu zapinjemo jer je edukacija zadnja na listi prioriteta. Godinama smo čekali Europski socijalni fond da preko njega dobijemo novce, a naša ulaganja resornog ministarstva su zanemariva u odnosu na neke druge potpore“, kaže.
Zanemarene soft vještine
U obrazovanje i dodatno usavršavanje ljudi ulaže se na pogrešan način, smatra Marinela, a to znači ad hoc, nesustavno i bez mjerenja učinka.
„Sve je to super, odemo na edukaciju, poslušamo i onda nakon 3 mjeseca opet padamo u autopilot. To je znanstveno dokazano. Zato edukacije trebaju imati kasniji proces follow up-a, mentoringa, shadowinga i coachinga. Također, nedovoljan je fokus na soft skills, odnosno na one vještine koje će tom čovjeku služiti osobno i profesionalno. Kroz rad vidim da polaznici cijene takvo znanje dobiveno kroz interaktivne i iskustvene radionice. Coaching procesi im pomažu da „zagrebu ispod površine“. Lijepo je kad na kraju tog procesa kažu da su dobili prvenstveno nešto za sebe pa nakon toga te spoznaje, znanje i vještine implementiraju i u radu i odnosima s kolegama. To je taj učinak koji mi se čini da je održiv, a dodana vrijednost je u tome što se mjeri učinkovitost cijelog procesa.“
Upravo takve metode koristi i Marinela u svojem radu. Jedna od njih je i Whole Brain tehnika za koju je postala coach. Radi se o konceptu individualnog i timskog profiliranja usmjerenom na razumijevanje naših polutki mozga. On ne testira inteligenciju ili osobnost, već umnu preferenciju.
„Ovisno o tome koja je polutka našeg mozga dominantna, mi tako funkcioniramo kroz život. Životne okolnosti, roditelji, školstvo i slično, utjecali su, odnosno poticali neke od centara i oni su nam postali dominantniji u odnosu na druge. Upravo zato komuniciramo, odlučujemo, organiziramo se, odnosno funkcioniramo kako funkcioniramo. I kad to osvijestimo prepoznajemo gdje nam je prostor za razvoj, a onda je samo nebo granica. I bolje shvaćamo druge odnosno zašto funkcioniraju možda i potpuno suprotno od nas i stoga ih lakše uvažavamo. Rekla bih da je ovo alat koji potiče međusobno razumijevanje i toleranciju i privatno i poslovno. I usmjerava nas kako do željenih rezultata“, ističe.
Učinkovitije profesionalno usmjeravanje djece
Ovaj koncept primjenjuju jako uspješne inozemne firme i škole, pojedinci i obitelji. Marinela ga zato želi predstaviti i promovirati u Hrvatskoj jer je jednako koristan tinejdžerima i svima starijima od njih, organizacijama i obrazovnom sustavu. Whole Brain je i velika prilika za unaprjeđenje svih aspekata u turizmu koji se tiču čovjeka.
„Posebno me veseli Whole Brain Junior za mlade od 14 do 26 godina koji pomaže mladima, roditeljima i profesorima da svakog mladog čovjeka što ranije profesionalno usmjeri, nauči bolje učiti, prezentirati i organizirati. Želimo cijeli koncept Whole Braina na velika zvona i što većoj mjeri implementirati u Hrvatskoj jer je model znanstveno utemeljen, vrlo uspješno primijenjen u različitim kontekstima te iznimno jednostavan i pamtljiv , što ga razlikuje od ostalih alata. Koristi se u 22 države, preveden je na 22 jezika te se preko 100 doktorskih disertacija u svijetu temeljilo baš na ovoj metodologiji. Na jednostavan način potiče naše bolje verzije. To je način življenja i ja ga danas primjenjujem u svemu jer jednom kad ga naučite, sve gledate iz te prizme“, poručuje.
Foto: privatna ahiva
