Čokolada je već dugo godina predmet interesa Antonije Rogić, poduzetnice koja se nakon boravka u Italiji vratila u Hrvatsku i pokrenula proizvodnju autentičnih jestivih suvenira koji se na tržištu slastica izdvajaju kvalitetom i specifičnim dizajnom. Pročitajte ovu slatku priču o uspjehu!
La dolce vita
Iako se školovala za dizajnericu namještaja, Antonija se nikad nije do kraja pronašla u tom području. Nešto ju je vuklo prema sasvim drugačijem poslu.
„Završila sam drvnu tehnologiju, smjer dizajn i konstrukcije, ali strast prema tom poslu je falila. Ipak, oduvijek sam voljela crtati i u slobodno vrijeme crtala sam praline i zamišljala kako bi sve one mogle izgledati“, kaže.
Spletom okolnosti preselila je u Italiju, gdje je imala priliku bolje se upoznati s onime što ju je oduvijek zanimalo.
„Kad sam se preselila u Italiju, ušla sam u taj svijet čokolade koji kod nas tada nije baš postojao. Živjeli smo na Siliciji, u blizini grada Modica, koji je u cijelom svijetu poznat po svojoj čokoladi. Počela sam malo više učiti o njoj i završila sam edukacije, ali sve kroz hobi, ništa od toga nije bilo s ciljem da ću to raditi“, ističe.
Nakon prikupljenog znanja na talijanskim tečajevima, čokoladu i praline počela je u društvu supruga izrađivati kod kuće. Kada se vratila u Hrvatsku, dugo ju je kopkala ideja o otvaranju čokolaterije.
„Prošlo je dugo vremena. Nećkala sam se trebam li pokrenuti nešto svoje jer sam imala dobar posao, ali pokušala sam zamisliti sebe u starosti i pitala sam se hoću li biti zadovoljna ovakvim životom. Shvatila sam da ako ovo ne napravim, bit će mi žao. To je bio trenutak kada sam odlučila da moram probati.“
Imala je veliku podršku supruga koji je Talijan i voli kuhanje, pa danas zajedno rade na razvoju brenda Anka Chocolate.
„I njemu je, baš kao i meni, bila zanimljiva čokolada. On ju zapravo danas proizvodi i bez njega ne bi išlo. Sad smo zajedno u tome jer se radi o vrlo kompleksnom poslu. Nije isto otvoriti ured s nekakvom uslugom ili proizvodnju, pa makar se to odnosilo na jednostavnu proizvodnju.“
Start u coworking kuhinji
Iako je bila početnica u ovoj industriji, Antonija je imala jasnu ideju što želi raditi. Ipak, nije sve prošlo bez izazova.
„Jako dugo sam čitala o čokoladi i pripremala se. Znala sam što želim proizvoditi, što je bilo jako bitno. Imala sam taj nekakav svoj dizajn, ali bilo je teško naći dobavljače bez firme. Morala sam doći do sirovine na razne načine, često preko Italije. Kada smo se opskrbili, otvorili smo firmu relativno dobro pripremljeni.“
U početnoj fazi posla igrom slučaja naišli su na Cook hub, prvu hrvatsku coworking kuhinju koja pruža prostor za različite food startupe.
„Jako nam je pomogao Business Cafe, gdje smo se upoznali s Josipom Bračanov koja je tada prezentirala svoju ideju coworking prostora za kuhanje. U početku poslovanja radili smo tamo i na taj način sebi smanjili ulaganja jer nismo morali uložiti u prostor, nego samo u sitni inventar. Zatim smo digli kredit i većinu uložili u proizvod.“
Prehrambena proizvodnja zahtijeva poštivanje sanitarnih pravila i procedura, koje svakako poduzetniku početniku ne olakšavaju start.
„Morate paziti na apsolutno sve, od materijala i sirovina do certifikata. Morali smo ispoštovati kriterije HACCP-a, sustava za sigurnost hrane, kao i proći zaštitu na radu te dokazati da imamo minimum higijenskih uvjeta Zavodu za javno zdravstvo. Postoji puno „caka“ koje morate riješiti da biste mogli proizvoditi hranu, što je u redu. Apsolutno se s tim slažemo i puno toga smo naučili jer su to stvari koje čovjek koji nešto radi samo iz hobija ne zna. To je jako zanimljivo, kada radite nešto iz hobija onda razmišljate samo o proizvodu, a kad imate biznis, onda postoji još mnoštvo stvari koje zahtijevaju pažnju.“
Novo ruho prepoznatljivog
Svi vole jesti čokoladu, ali rijetki znaju što je sve zaista potrebno da se proizvode jedan takav kvalitetan proizvod.
„Proizvodnja čokolade je jako specifična. To su zapravo kristali i da biste dobili kvalitetan rezultat te kristale morate dovesti u savršene spojeve. Zbog njih čokolada ima određena svojstva, primjerice sjaj i lom, prema kojima se uočava razlika između kvalitetne i manje kvalitetne čokolade. Bitna je i temperatura, a smeta joj vlaga. Često kažem da proizvođači čokolade u jednoj ruci uvijek imaju toplomjer jer žele biti što sigurniji da je njoj dobro. Zaista je potrebno da ju volite jer nije to baš jednostavno, morate paziti na svaki detalj. Bez strasti teško ćete opstati, mislim da je to za svaki posao bitno.“
Prvi proizvod iz Antonijine čokolaterije zove se Krocka, jedinstvena pralina i suvenir koja je nastala kroz igru riječi i u suradnji s dizajnerom Mladenom Runkasom.
„Ideja mi je došla kada sam živjela u Italiji. Hrvatska je najprepoznatljivija prema kvadratićima i pomislila sam kako bi bilo dobro da gostima mogu poslužiti hrvatske praline u obliku kocke. Razmišljali smo kako prezentirati ovu našu hrvatsku kocku i odlučili smo se na elegantnu verziju u crvenoj i bijeloj boji koja uključuje i posebno dizajniranu ambalažu, što cijelu priču dovodi na jedan viši nivo“, priča.
Ova zanimljiva domaća čokolaterija tek nedavno je predstavila i nove praline pod nazivom Boje okusa koje nastavljaju ideju započetu s Krockom.
„Htjeli smo ponovno prikazati Hrvatsku, pa tako ove praline dolaze u devet klasičnih hrvatskih okusa i boja. Kalup je ciljano ostao isti kao kod Krocke jer smo htjeli isti oblik. Praline su obično zaobljene, a naše su ravne pa se po tome ističu, ali ih je zato i teže za napraviti“, naglašava.
Hrvatska kaska za susjedima
Trendovi u kulinarstvu brzo se mijenjaju, a što o hrvatskoj „čokoladnoj“ situaciji misli ova strastvena poduzetnica?
„Na svjetskoj razini događa se boom čokolatijera i postoje pomaci prema ručnoj izradi. Ti se pomaci sve više vide i kod nas. Kad sam krenula s čokoladom, ne znam je li itko radio nešto slično. Sada ih ima, ali bih napomenula da su u ovoj regiji Slovenija i Srbija ipak ispred nas. No, i u Hrvatskoj su ljudi počeli prepoznavati čokoladu koja nije industrijska i to mi je drago. U ponudi moramo imati tradicionalne kolače, ali svakako možemo uvesti i nešto drugačije te raditi na novim idejama. Slastičarstvo je jedan lijepi svijet u kojem možemo još puno bolje“, smatra.
Nakon prve godine rada u coworking kuhinji, odlučili su nastaviti raditi u vlastitom prostoru, čime su ostvarili jedan od poslovnih ciljeva.
„Ove godine bio nam je bitan novi prostor, a sada imamo veće mogućnosti za rad na novim proizvodima, kojih trenutno imamo jako puno u glavi i na papiru. Volimo maštati i planirati, imamo velike snove i mislim da je to bitno.“
A što kaže o poduzetništvu u koje se hrabro upustila nakon dugog „vaganja“?
„Pitaju me mnogi oko mene kako sam se usudila i treba li mi to u životu. Mislim da je, ukoliko netko ima ideju u glavi s kojom se budi i ide spavati, kao što sam imala ja, to znak da se treba krenuti i nešto napraviti. Put nije uvijek lagan, ali zapamtite da je poduzetništvo maraton, a ne sprint. Nemojte posustati!“
Foto: privatna arhiva, Anka Chocolate
