Zamislite da je svaka nova zgrada napravljena od 50 posto stare. Točno to bi značilo da se u građevini koristi 50 posto manje materijala iz prirode. Održiva gradnja, također poznata kao zelena ili ekološka gradnja, predstavlja pristup gradnji i projektiranju građevinskih objekata s ciljem smanjenja negativnih utjecaja na okoliš i promicanja energetske učinkovitosti, očuvanja resursa i stvaranja zdravijih životnih uvjeta za ljude koji će koristiti te građevine za stanovanje i rad. O tome kakvo je stanje po pitanju zelene gradnje u Hrvatskoj razgovarali smo s direktoricom održivosti tvrtke koja je apsolutni pionir u poticanju održive gradnje u Hrvatskoj – Holcim.
„Holcim je 2003. godine osnovao zakladu Holcim Foundation for Sustainable Construction i kroz suradnju s brojnim svjetskim sveučilištima potiče razgovor o održivoj gradnji i nagrađuje najbolje svjetske projekte. Upravo je u Veneciji održano proglašenje pobjednika u natječaju vrijednom 1 milijun dolara“, objašnjava Škoro. Dodaje da je održivost u Holcimu već jako dugo uključena u poslovnu strategiju.
Škoro ovdje radi već 22 godine, a na poziciji direktorice održivosti je godinu i pol. No to ne znači da se temama održivosti bavi tek godinu i pol, ona je u održivosti od svojih karijernih početka, jer su te aktivnosti bile dio aktivnosti marketinga i komunikacija.
Holcim: cement koji je održiv
Holcim je prvi proizvođač u Hrvatskoj koji je prestao proizvoditi cement s najvećim ugljičnim otiskom. No da bi održiva gradnja zaživjela nije dovoljno samo da oni kao proizvođač ulažu u tom smjeru. Nužno je da važnost održivosti vide kupac i investitor.
„Mi želimo smanjiti svoj ugljični otisak no to nije tako jednostavno jer mi proizvodimo cement za kupce i radimo na tržištu na kojem su i drugi konkurenti i proizvođači“, upozorava Škoro.
Dugo su, kaže, kroz Holcimov Centar za inovacije i projekte razgovarali sa svojim dugoročnim partnerima i kupcima, radili su razna testiranja i objašnjavali zbog čega je važno da pokušaju koristiti neku drugu vrstu cementa.
„Ako samo mi kao proizvođač ulažemo u manji ugljični otisak, priča o zelenoj gradnji tu staje. Zato interes treba probuditi u cijelom lancu graditeljstva. Ako mi proizvodimo, a nitko ne kupuje – uzalud i naš trud“, napominje Škoro.
No njihov trud da potpuno prestanu proizvoditi cement s najvećim ugljičnim otiskom ipak je urodio plodom. Svojim su kupcima iznimno zahvalni na povjerenju koje su im pružili, da stvarno promijene vrstu cementa koju koriste u svojim građevinskim aktivnostima.
Pročitajte više: Holcim Hrvatska ponovno nagrađen za svoje doprinose održivosti
Hrvati vole da su stvari onakve na kakve su navikli
Domaće je tržište i dalje skeptično prema zelenoj gradnji.
„U Hrvatskoj volimo da su stvari onakve kakve su uvijek bile. Nismo skloni promjeni pa nije lako uvjeriti nekoga da, primjerice, pređe na drugu vrstu cementa“.
Baš zato Škoro misli da do održive gradnje neće doći jer se promijenila svijest već jer su se promijenile direktive. Upravo promjenu direktiva vidi kao nužnost da bi građevinski sektor postao održiv i zelen.
„Nadamo se da će se promijeniti kriteriji kod nabave i da će se prilikom nabave voditi računa o tome da se kod različitih dobavljača uzme u obzir i ugljični otisak. Drugim riječima, da će se konačna odluka o odabiru proizvoda ili usluge, između ostalog, temeljiti na ugljičnom otisku“.
Pitanjem održive gradnje različite se zemlje različito bave. Predvodnici održive gradnje i zemlje od kojih Hrvatska može učiti su, naglašava Škoro, Velika Britanija, Njemačka, Danska i Švicarska.
„Na primjeru Olimpijskih igara u Londonu o kojem se govori već skoro 20 godina, imamo pozitivan primjer da su imali trostruke kriterije nabave. Imali su tehničke, okolišne i cjenovne zahtjeve. No okolišni zahtjevi su imali veći utjecaj na odabir nego cijena“, upozorava direktorica održivosti.
Kao dobar primjer navodi i Švicarsku koja je pionir kad govorimo o poticanju kružnog gospodarstva. Švicarci u javnoj nabavi zahtijevaju da jedan dio betona bude reciklirani agregat. Odnosno, ako srušite zgradu od nje ostane građevni otpad koji se treba zdrobiti i kvalitetno preraditi da bi se mogao ponovno koristiti u betonu.
„Kako je to postao zahtjev javne nabave tako su se stvorile poslovne prilike za poduzetnike koji su počeli kvalitetno drobiti i proizvoditi reciklirani agregat“, pojašnjava.
Pročitajte više: Žene u građevinarstvu: “Employer branding je samo mašna na paketu”
Je li moguć ugljično neutralan cement?
Osim korištenja recikliranog materijala, dobar put ka održivoj gradnji je i ukidanje fosilnih goriva. Holcim Hrvatska upravo radi na tom projektu, a bit će gotov početkom 2024. godine. Tada će postići čak 45 posto manji ugljični otisak po toni cementa u odnosu na opseg 1 iz 1990. godine.
„Poanta je čim više smanjiti ugljični otisak. Međutim, treba uzeti u obzir da proizvodnja cementa ima dio emisija koji se oslobađa zbog samog procesa“, upozorava Škoro.
Drugim riječima, dio oslobođenih emisija nije vezan za goriva nego za sam proces pečenja kamena – i te emisije nije moguće u potpunosti ukinuti. Zato je Holcim Hrvatska prije dvije godine počeo pripremati projekt hvatanja ugljika.
„Ove godine taj smo projekt prijavili na Europski Inovacijski fond i prvi smo veliki projekt u Hrvatskoj kojeg je Inovacijski fond izabrao za sufinanciranje. Izuzetno smo ponosni na tu činjenicu jer su u našoj kategoriji odobreni projekti iz Švedske, Njemačke, Belgije, Grčke, Portugala, Nizozemske i … naš projekt iz Hrvatske, što je ogroman uspjeh“, naglašava Škoro. Dodaje da Holcim Hrvatska ima viziju postati jedan od prvih proizvođača cementa ugljično neutralnog cementa u Europi. Investicija počinje početkom 2024., a ideja je da završi krajem 2028..
Izazovi održivosti u građevinarstvu
Od zelene javne nabave preko građevnog otpada pa do planiranja prostora – mnogo je prostora za održivi napredak. Izazovi održivosti u ovom su sektoru mnogobrojni, a ono što Škoro navodi kao ključno je percepcija. I to ponajprije investitora.
„Investitor bi prvi trebao voditi računa koji je otisak te građevine ili ljudske potrebe koja se zadovoljava tom građevinom. Da bi nakon toga netko tko projektira pronašao optimalno rješenje, a netko tko gradi mogao izvršiti sve te postavke“, napominje.
Trebalo bi, smatra, prije same gradnje razmisliti na koji način graditi da se dijelovi te građevine mogu upotrijebiti u budućnosti. Tako bi došlo do toga da se čim manje ruši. A kad se ruši nastaje otpad, troši se energija… Stoga je cilj da se čim manje ruši pa čak i ako to srušeno možemo staviti u novi beton. Prema hijerarhiji postupanja s otpadom puno je kvalitetnije zgrade osmisliti tako da im se produži životni vijek ili da dijelove zgrade umjesto na mjestu A možemo iskoristiti na mjestu B u potpunosti, pojašnjava Škoro. To bi dovodilo do znatno manje uložene energije.
Pročitajte više: Holcim se približava održivoj gradnji. Stiže cement s manjim ugljičnim otiskom
Treba osvijestiti potrošača
„I treće što bi trebalo je kod gradnje voditi računa o stvarnim pokazateljima“, zaključuje.
To bi značilo da kad se ide u projektiranje treba voditi računa o tome koliki je otisak svakog materijala, međusobno ih usporediti i na temelju toga odabrati i projekt i materijale koji su najbolji za određenu građevinu, na određenom mjestu.
„Europa ako stvarno želi ostvariti zeleni plan i postati klimatski neutralna do 2050. morat će se s razine svake države napraviti edukacijske programe i puno više ulagati u osvještavanje svakog od nas kao potrošača koja je naša uloga. Potrošač mora biti svjestan svoje snage. Na kraju krajeva potrošač je taj koji bira hoće li nešto kupiti ili neće, hoće li popraviti ili ne, i ako kupuje od koga će kupiti, a to su ključni doprinosi održivosti“, zaključuje Škoro.
I mali čovjek može sitnicama pridonijeti održivosti
Ova direktorica održivosti, koja radi u kompaniji koja je 1997. bila suosnivač Hrvatskog poslovnog savjeta za održivi razvoj, a 2008. i Hrvatskog savjeta za održivu gradnju, trudi se i privatno mijenjati navike – kao Julija Škoro potrošač, a ne samo poslovno – kao direktorica održivosti Holcim Hrvatska.
Trudi se čim manje kupovati. Kupuje na tržnici od lokalnih poljoprivrednika. Mlijeko uzima na mlijekomatu, biootpad kompostira, stvari koje joj više nisu potrebne podijeli preko grupe za razmjenu …
„Navikli smo se kao potrošači da nam je sve nadohvat ruke i da nam je sve čim jednostavnije, a trebalo bi to obuzdati i vidjeti trebamo li nešto stvarno kupiti ili ne trebamo, uzeti vremena da nešto unaprijed isplaniramo kako bismo koristili manje resursa“, upozorava.
Pročitajte više: Održivost nije samo pitanje ekologije. Održivost ljudstva dolazi u prvi plan
I brisanje mailova je održivo
Zato da bi smanjila ambalažni otpad nosi svoje vrećice za, primjerice, povrće i voće, a za meso nosi svoje posude. Kruh rijetko kupuje već ga radi sama, a za mlijeko ima svoju staklenu bocu kojoj je vjerna. Također, trudi se ne toliko poslovno putovati jer online sustavi omogućavaju sastanke na daljinu pa čak i ako imaju neki ugljični otisak svakako je manji nego otići automobilom negdje na sastanak.
Iznenadila nas je podatkom da već godinama ‘religiozno’ briše mailove jer svaki e-mail, ako je samo tekst, oslobodi 4 grama CO2, a to je osvijestila kad je pročitala informaciju da je za samo jedan data centar u kojem se skladište svi naši digitalni podaci bilo potrebno napraviti jednu termoelektranu, navodi.
„Dosta smo kao potrošači komotni i sebični jer razmišljamo samo iz svoje perspektive, a ne iz perspektive veće dobrobiti za širu zajednicu i to moramo osvijesti i promijeniti. Za razliku od proizvođača koji moraju ulagati u inovacije i značajne tehnološke promjene, na razini potrošača većina onoga čime možemo doprinijeti nije ništa inovativno niti novo, nekad su ljudi živjeli upravo onako kako se danas opisuje s riječi održivo“, upozorava Škoro.
Foto: Domagoj Bregant / Privatna arhiva / Canva
