Nakon što je Brexit uzdrmao europsku i svjetsku političku te ekonomsku scenu, a bivši britanski premijer David Cameron dao ostavku, stiglo je vrijeme za izbor novog britanskog vođe.
Je li došlo vrijeme za drugu britansku premijerku u povijesti?
Jedna od onih koji se natječu za ovu visoku političku poziciju je i političarka Theresa May, koja je prošlog tjedna potvdila svoju kandidaturu i krenula s kampanjom za predsjednicu Kaonzervativne stranke, a time i britansku premijerku. Pobijedi li, to će biti druga britanska premijerka u povijesti nakon Margaret Thatcher, popularno zvane čeličnom lady.
Iako je u utrci s njom još četvero kandidata, među kojima i još jedna žena, čini se da ona kao politička veteranka koja doista zna što radi, ima najveću šansu za pobjedu. Nimalo manje važno, Boris Johnson, londonski gradonačelnik i dosada najizgledniji kandidat za premijera, na dan objave Mayine kandidature neočekivano se povukao sa izbora. Jučer pak je dao ostavku i Nigel Farage, čelnik UKIP-a i jedan od najglasnijih zagovaratelja Brexita. Ukratko, gotovo cijeli britanski politički vrh, sastavljen prvenstveno od muškaraca, odstupio je sa svojih dosadašnjih funkcija.
Međutim, je li slučajnost ili ne što će u još jednom kriznom trenutku, kada Velika Britanija traži svoj novi put nakon izlaska iz Europske unije, na visoku političku poziciju vjerojatno zasjesti žena? Podsjetimo se, slično je bilo i u Hrvatskoj kada je u teškoj ekonomskoj situaciji s premijerske pozicije otišao dr. Ivo Sanader i prepustio svoje mjesto Jadranki Kosor, ujedno i jedinoj premijerki koju smo ikada imali. Prvu hrvatsku predsjednicu također smo izabrali u trenutku teške ekonomske situacije. Je li tu riječ o nadi da će se žena bolje snaći na čelu države ili je ipak riječ o nečemu potpuno drugačijem?
Obrazovana i uspješna konzervativka u utrci za pobjedu
Bez obzira na to iz kojeg je razloga Theresa May kandidatkinja za buduću premijerku, ta ledena kraljica, kako je mediji nazivaju, iza sebe ima karijeru vrijednu divljenja.
Theresa May školovala se na prestižnom Oxfordu, gdje je studirala geografiju, a svoju karijeru je započela u Engleskoj nacionalnoj banci (The Bank of England) te se brzo počela baviti politikom. Nakon što je bila vrlo aktivna i politički angažirana u svojoj lokalnoj zajednici, 1997. godine postala je članicom Britanskog parlamenta za područje Maidenhead. Od 1999. godine pa sve do 2010. bila je članica Vlade u sjeni (Shadow Cabinet) u kojoj je obnašala dužnosti ministrice obrazovanja i zapošljavanja, ministrice rada i mirovinskog sustava, ministrice rodne ravnopravnosti, a naposlijetku je bila izabrana i kao prva izvršna predsjednica Donjeg doma Parlamenta.
Od 2010. godine pa do danas May je ministrica unutarnjih poslova, a osim što iza sebe ima bogato političko iskustvo, ima i ozbiljne namjere kao potencijalno najmoćnija političarka Velike Britanije, što daje naslutiti i njezina izjava koju je izrekla prilikom objave svoje kandidature:
“Ja nisam tu da se pokazujem. Ne pohodim televizijske studije. Ne ogovaram na ručkovima. Jednostavno radim posao koji je preda mnom.”
Iako je neki mediji nazivaju euroskeptikom, kao članica Konervativne stranke podržavala je bivšeg premijera Davida Camerona u nakani da Velika Britanija ostane dijelom Europe jer je smatrala da je to sigurnija opcija za Britance, no sada daje naslutiti da je bolje što se dogodio Brexit, čime je izazvala podjele u javnosti.
Dok se u dosadašnjoj karijeri bavila zakonodavstvom i unijela brojne pozitivne promjene, oštro joj se zamjera što se protivi ulasku imigranata u Veliku Britaniju. Prošle je godine u svom govoru pred Konzervativnom strankom izjavila kako brojni imigranti čine britansko društvo nekohezivnim, što je izazvalo burne reakcije njezinih kritičara. Međutim, uzme li se u obzir što je kasnije pridodala svome mišljenju o imigrantima, čini se da je u pravu što na prvo mjesto stavlja svoj narod. Naime, javno je rekla da će veliki broj imigranata dodatno smanjiti primanja onim Britancima koji već ionako žive na rubu, a sve zbog mogućnosti dostupnosti jeftine radne snage.
Slagali se s njezinim političkim mišljenjima ili ne, sigurno je da je riječ o jakoj političkoj ličnosti, a postane li druga britanska premijerka u povijesti, to svakako otvara brojne mogućnosti i nadu za žene koje svoju budućnost vide u političkom vrhu, kao i pitanje povećane rodne ravnopravnosti. Vrijedi spomenuti i da je May uvijek paralelno s političkom karijerom uspješno kombinirala majčinstvo i brak, čime je dokazala da nema razloga zašto žena ne bi mogla biti ostvarena na svim životnim poljima.
Broj premijerka i predsjednica je u porastu
Uzmemo li u obzir da je u većini europskih država premijerska funkcija ona koja ima glavnu riječ čak i nad predsjednikom, situacija u razvijenim državama Europe ide u korist žena. Naime, svoje premijerke imaju Njemačka, Island, Finska, Latvija, Norveška i Danska. To su sve redom zemlje koje se prema posljednjem Izvješću o ravnopravnosti spolova iz 2015. godine nalaze visoko na ljestvici, no posebno je zanimljiv upravo vodeći Island, na čijem je čelu premijerka koja se javno deklarirala kao lezbijka te sklopila brak s drugom ženom.
Što se tiče predsjednica, one se ponegdje nalaze na čelu razvijenih zemalja, no još češće vode siromašne zemlje ili zemlje u razvoju.
Staklena stijena ili prilka za napredovanje?
Povežemo li te posljednje podatke s trenutnom situacijom Brexita, našom jedinom premijerkom ili već spomenutom činjenicom da smo prvu hrvatsku predsjednicu dobili tek kada je zemlja bila u teškoj recesiji, ono što se nameće kao zajednički nazivnik je da su žene postale vođe u vrlo teškim i zahtjevnim vremenima.
Vrlo slična situacija događa se i u korporativnom svijetu, a poznata je kao fenomen tzv. staklene stijene. Izraz staklena stijena podrazumijeva da će u slučaju eventualne krize na jednu od vodećih pozicija u tvrtki biti postavljena žena jer je upravo tada mogućnost neuspjeha najveća. Postigne li žena neočekivani uspjeh, kako kaže psihologinja Kristin J. Anderson, tvrtka će profitirati od nje, no ako podbaci, već ionako loša situacija u tvrtki ili državi neće biti ništa gora, a oni koji su je odabrali još će dobiti i dodatne bodove jer su se zalagali za ravnopravnost spolova i dali ženi priliku da se dokaže
Nadamo se da će staklenu stijenu probiti i Theresa May, ali i Hilary Clinton koja je izgledna buduća američka predsjednica. Tako će primjeri nekih od najmoćnijih sila svijeta pokazati ostatku društva da izraz staklena stijena nije ni potreban, nego da i žene i muškarci imaju jednake sposobnosti i jednaka prava, kako u političkom, tako i u korporativnom svijetu.
Foto: YouTube screenshot
