Njegovane i čiste uši psa važne su za lijep izgled, ali i zdravlje vašeg ljubimca. Iako im većina vlasnika pasa ne posvećuje dovoljno pažnje ili to čine tek ako se pojavi neki problem, poželjno je uši ljubimca redovno kontrolirati i prikladno ih njegovati. Uvijek je bolje spriječiti nego liječiti, a kada je riječ o zdravlju ušiju vrijedi i dobro znana poslovica koja kaže da je čistoća pola zdravlja, piše Jutarnji list. Evo zašto je važna higijena ušiju pasa.
Higijena ušiju pasa: Uši bi trebalo čistiti jednom tjedno
Vanjski dio uha ljubimca trebalo bi stoga stalno održavati čistim. S unutrašnje strane, ušku psa možete obrisati posebnim preparatima za čišćenju ušiju koji su posebno prilagođeni i namijenjeni ljubimcima. Ponekad uho pojačano stvara masnoće (cerumen), koji na taj način možete otopiti i očistiti. Međutim, pojačano stvaranje cerumena može biti i znak oboljenja uha, stoga se ispiranja uha ljubimca ne savjetuje provoditi bez prethodne konzultacije s veterinarom.
Cerumen ili ušni vosak (smola) je žutosmeđa masa koja nastaje u zvukovodu, a zapravo je proizvod ceruminalnih žlijezda i žlijezda lojnica, pomiješana s oljuštenim stanicama kože, česticama nečistoće i mrtvim dlakams iz zvukovoda. Svježi cerumen je polutekuć i žut, a kasnije se stvrdnjava i poprima smeđe-crnu boju. Ako se cerumen pojačano stvara ili ako se otežano spontano čisti (npr. sužen zvukovod, neredovito uklanjanje ispale dlake kod pasa iz uha kod nekih pasa i slično), dolazi do problema s ušima.
Za održavanje zdravlja zvukovoda važno je redovito čistiti uši i to jednom tjedno, a po potrebi i češće. Za tu svrhu postoje i specijalne maramice za čišćenje ušiju. Za toaletu zvukovoda može se koristiti specijalizirana otopina za čišćenje ušiju.
Prije čišćenja uha, važno je znati glavna pravila kako to ispravno učiniti. Uho se čisti tako da se u vanjski slušni hodnik ispuni s otopinom te masiranjem odozdo prema gore istiskujete tekućinu zajedno s česticama prljavštine na površinu ušne školjke, koju zatim upijete vatom. Ne savjetuje se koristiti štapiće za čišćenje uha jer oni samo još dublje poguraju sekret u uho, a može doći i do mehaničkog oštećenja sluznice i bubnjića.
Pročitajte više: Kako znati je li pas stvarno sretan? Ovo su ‘tajni’ znakovi
I prehrana igra ulogu
Osim redovitog čišćenja ušiju i brige o njihovoj higijeni, jedan od važnih aspekata održavanja zdravlja ušiju kod pasa je prevencija nastanka problema povezanih s vlagom. Psi koji često plivaju ili se kupaju mogu imati problema s vlagom koja ostaje zarobljena u ušnim kanalima, što može stvoriti idealno okruženje za razvoj infekcija. Kako bi se spriječio ovaj problem, preporuča se nakon kupanja nježno osušiti vanjski dio ušiju čistim ručnikom, a moguće je koristiti i posebno formulirane suhe maramice za uši koje upijaju višak vlage.
Još jedan često zanemaren faktor u higijeni ušiju je pravilna prehrana. Pseća prehrana koja nije uravnotežena može dovesti do povećanog stvaranja cerumena ili doprinijeti nastanku alergijskih reakcija koje utječu na zdravlje ušiju. Hrana bogata esencijalnim masnim kiselinama, poput omega-3 i omega-6, može pomoći u održavanju zdravlja kože i ušiju, smanjujući iritacije i upale.
Također, važno je obratiti pažnju na učestalo češanje u predjelu ušiju, što može biti znak prisutnosti parazita poput grinja ili ušnog šugarca. Ovi paraziti mogu uzrokovati jak svrbež, upalu i iscjedak, a ako se ne prepoznaju na vrijeme, mogu dovesti do ozbiljnijih infekcija. Preventivne kontrole kod veterinara i upotreba antiparazitskih preparata mogu pomoći u smanjenju rizika od parazitarnih infekcija.
Pročitajte više: Mali psi – ovih 10 pasmina najbolje su za obitelji s djecom
Problemi s ušima češće se javljaju u pasa čije su uši spuštene
Ako vašeg psa boli uho, velika je vjerojatnost da se radi o upali uha. To je nažalost učestalo oboljenje vanjskog zvukovoda, obično popraćeno slabijom ili jačom neugodom i boli, koja psa navodi da trese glavom, trlja uhom o pod ili zid, češe se, neraspoložen je i bolno reagira na pokušaj pregleda uha. Također i neugodan miris iz ušiju nerijetko ukazuje na neki od zdravstvenih poremećaja. Neugodan miris, kao i manja ili veća količina gnojnog iscjetka, često se nalaze pri detaljnijem pregledu uha. U akutnim slučajevima upale vanjski slušni kanal je naotečen, zažaren i osjetljiv te prekriven iscjetkom. Kod nekih pasa čest je nalaz piodermije (gnojne bakterijske infekcije kože) u području ispod baze uha, a uzrokovana je intenzivnim češanjem.
Uzroci nastanka upale mogu biti anatomski (sužen kanal, prekomjerna količina dlaka u zvukovodu, teške i viseće uške), paraziti (ušni šugarci), strana tijela (travke), alergije (atopije, preosjetljivost na hranu), infekcije (bakterije, gljivice), autoimuna oboljenja, endokinološki poremećaji…
Različiti mikroorganizmi, kao što su bakterije i gljivice, među najčešćim su uzročnicima upale uha. Normalne i zdrave uši imaju inače prirodnu obranu protiv ovih organizama, ali ako dođe do promjene zbog alergija, hormonskih poremećaja ili povećanja vlažnosti, bakterije i gljivice se toliko razmnože da uspiju oboriti tu zaštitu.
Problemi s ušima češće se javljaju u pasa čije su uši spuštene i bogato obrasle dlakom, uslijed nedovoljnog zračenja ovog područja i dužeg zadržavanje vlage, što stvara uvjete pogodne za razvoj mikroorganizama. Među pasminama koje imaju problema s učestalim upalama ušiju su shar pei, chow chow i ostale pasmine sličnog izgleda uške.
Pročitajte više: Udomljavanje pasa čin je kojim spašavate život i činite svijet boljim
Kada je vrijeme za veterinara?
Upale uha u pasa nerijetko su i posljedica problema zadržavanja sadržaja perianalnih žlijezda. Psi koji su alergični na hranu, alergene iz okoliša ili pate od kontaktnih alergija često su skloni problemima s ušima, a često su upale uha prvi, ponekad i jedini simptom alergije. S obzirom na to da alergija mijenja uvjete okoliša u slušnom kanalu, vrlo često posljedično dolazi do sekundarne infekcije bakterijama i gljivicama, a tada nije dovoljno samo liječiti infekciju, već je neophodno rješavati primarni uzrok.
Ako ljubimac ima problema s ušima treba se bez odlaganja obratiti svome veterinaru. Terapija se provodi nakon točno postavljene dijagnoze, a da bi se postavila dijagnoza potrebno je pregledati ljubimca. Pregled podrazumijeva otoskopiranje vanjskog zvukovoda, kojim će vaš veterinar ujedno isključiti eventualna oštećenja bubnjića, te se prema indikacijama uzima bris zvukovoda za bakteriološku, parazitološku ili mikološku pretragu.
Po svom tijeku upale uha mogu biti akutne ili kronične, a upalom može biti zahvaćeno vanjsko, srednje i unutarnje uho. Bitno je naglasiti da su infekcije obično sekundarne i samo njihovo liječenje neće dovesti do trajnog rješenja problema. Ključ izliječenja je, ako je to moguće, pronaći i ukloniti primarni uzrok upale.
S duljinom i učestalošću upala, odnosno kod kroničnih upala, dolazi i do promjena u smislu zadebljanja sluznice kanala i njegovog suženja. Tako nastale promjene otežavaju dolazak lijekova na mjesto upale, kao i izlazak upalnog sekreta. Kanal stoga ostaje vlažan i topao što pogoduje nastavku infekcije. Osim toga, kronična upala stimulira povećanje lojnih žlijezda i polipa i tako dodatno opstruira kanal. Ako se ne liječi pravovremeno ili pravilno infekcija se može preko bubnjića proširiti u srednje uho.
Pročitajte više: 5 pasmina pasa koji će savršeno odgovarati aktivnim ženama
Zašto je važna dijagnoza?
Od lijekova se koriste receptno propisane kapi za uho, koje djeluju lokalno u vanjskom zvukovodu. Sadrže jednu ili više djelatnih tvari, a njihov učinak je bolji ako se uho prije kapanja očisti ili ispere. Na taj način se upalni detritus i cerumen uklone s kože zvukovoda čime se postiže lakše zračenje samog kanala, kao i direktan doticaj lijeka i oboljelog područja. Uz lokalnu terapiju, može se provesti i terapija aplikacijom određenih lijekova na usta ili injekciono. Naime, u težim slučajevima koristi se i sistemska terapija, no preduvjet za to je svakako nalaz antibiograma. Bez točne dijagnoze ovakvo liječenje može nepotrebno opteretiti organizam životinje, privremeno prikriti pravo stanje te izazvati pogoršanje osnovne bolesti.
Kod liječenja upale uha potrebna je strpljivost i upornost vlasnika. Ukoliko proces nije potpuno saniran, moguće je da dođe do recidiva, odnosno do ponovnog razvoja upale. Bitno je terapiju provoditi dovoljno dugo, po preporuci veterinara, jer često dođe do poboljšanja već unutar 1-2 dana, no to ne znači da je došlo do izlječenja. Terapiju tada ne smijete samoinicijativno prekidati jer onda ne možete znati djeluje li lijek djeluje. Stoga je posebno važno povjerenje, suradnja i otvorena komunikacija s odabranim veterinarom koji liječi ljubimca. U takvim situacijama misija je zajednička – zdrave uši, sretan ljubimac.
Foto: Canva
