Luvvie Ajayi Jones ne boji se izraziti ono što misli ili biti jedini drugačiji, čak i protivnički, glas u gomili, a ne biste trebali ni vi. “Vaša šutnja nikome ne služi“, kaže spisateljica, aktivistica i samoproglašena ‘profesionalna nevolja’ kojoj je cilj uvijek govoriti istinu. U svom vedrom, ohrabrujućem TED Talku Ajayi Jones dijeli tri pitanja koja si trebate postaviti ako ste na rubu toga da progovorite o nepravdi koja vas muči – i potiče sve nas da se osjećamo ugodnije kada nam je neugodno.
Pravda nije izbor
„Želim da ostavimo ovaj svijet boljim nego smo ga našli“, naglašava spisateljica čiji je posao kritizirati svijet, loše sisteme i ljude koji odbijaju biti bolji.
Ajayi Jones opisuje se kao prvu pločicu u nizu domino pločica, onu koja prva pada i za sobom povlači ostale. Tako i istina, kad padne, ruši sve.
„I ta prva koja koja padne… nadamo se da je sljedeća osoba koja to vidi, inspirirana“, kaže spisateljica. Objašnjava da za nju biti dio domina znači progovoriti i činiti ono što je zaista teško, posebno kada je to potrebno, u nadi da će i ostali slijediti taj primjer.
„Ja sam osoba koja kaže ono što vi možda mislite, ali se ne usudite reći“, napominje. Ističe da govoriti istinu ne bi trebao biti revolucionaran čin, no ipak to jest.
„Shvaćam da moram izgovarati te istine jer mi je iskrenost jako važna. Jako cijenim svoj integritet. Pravda – mislim da pravda ne bi trebala biti izbor. Uvijek mora biti pravde“, naglašava spisateljica koja se često suočava i sa strahom i s problemima zbog svoje ‘jezičavosti’ pa smatra da i drugi koji su ‘profesionalne nevolje’ poput nje, ne bi trebali biti jedini koji su posvećeni tome da budu početne domino pločice koje uvijek prve primaju udarac.
Pročitajte više: Jesu li bijele laži u redu? Ne dopustite da vaša komunikacija leži na njima!
Revolucionarno je biti svoj i govoriti istinu
„Ako nismo najmoćniji, ako se još dvoje nama sličnih udruži, to nas čini moćnima. Posao je zajednice da svima bude dobro“, naglašava. Kolektivna odgovornost zajednice da je prima udarce kako bi stvorila svojevrsni štit – istina je štit koji, što više ljudi ju govori, štiti druge od primanja udaraca.
Tako je ova afroamerička spisateljica jednom prilikom pozvana da govori na konferenciji, ali su htjeli da sama plati put. Zatim je saznala da su bijelcima koji su tamo govorili pokriveni troškovi puta. Iako je znala da će biti na financijskom gubitku ako ode na konferenciju, znala je da njezina tišina nikome ne može pomoći. Pa je otišla i progovorila o rasizmu koji je doživjela, a zatim su se i ostale žene počele javljati.
„Ljudi i sustavi računaju na našu tišinu koja služi da nas drže točno ondje gdje jesmo, gdje misle da nam je mjesto“, naglašava i dodaje da „u svijetu koji želi da hodamo uokolo kao predstavnici samih sebe, biti svoj može biti revolucionaran čin“.
No, varaju se oni koji pomisle da svi oni koji bez dlake na jeziku progovaraju o raznoraznim nepravdama nisu i sami prestrašeni. Da to rade s pola muke. To nije istina, objašnjava spisateljica. I ona se boji posljedica, boji se vlastitog žrtvovanja za druge. No, smatra da to mora činiti, govoriti istinu. No, strah je prisutan.
Pričajmo o strahu
Devet je godina prošlo otkad je prenula pisati svoj prvi blog pa do dana kad je izustila: ja sam spisateljica. Zašto? Jer ju je bilo strah.
„Dugo mi je trebalo da postanem svoja. Tada sam shvatila da strah ima moć da nas drži podalje od onoga što je naša svrha da činimo i govorimo“, kaže.
I tako je odlučila da neće dopustiti da joj strah diktira što da radi. Za svoj 30. rođendan odlučila je da će probati sve ono čega se plaši. Otišla je potpuno sama na putovanje, u Dominikansku Republiku, spustila se žicom kroz šume Punta Cane. Iako nimalo ne voli biti pod vodom, otišla je u Meksiko i ronila s dupinima. Napisala je knjigu. I – ono što ju je nasmrt plašilo – skočila je padobranom. Nakon što se jedva bacila s ruba aviona pomislila je: “ovo je najbolje što sam mogla učiniti. Ovo je bila odlična odluka”. I baš tako sada gleda na istinu – kao na skakanje iz aviona.
„Osjećaj je kao kad si na rubu aviona i pomisliš: ‘ne bi trebala ovo činiti’, ali onda to svejedno učinim jer shvatim da trebam. Stajati na rubu tog aviona i ostati avionu je lagodnost. Osjećam da svaki dan kad govorim istinu protiv institucija i ljudi koji su veći od mene i sila koje su jače od mene, to je kao da skačem iz aviona“, naglašava.
Hrabra spisateljica smatra da je lagodnost precijenjena.
„Jer, šutjeti je ugodno. Održati sve onako kako je bilo dosad je ugodno. Lagodnost je samo zadržavanje statusa quo“, ističe autorica. Dodaje da nam mora postati ugodan taj osjećaj nelagode dok izgovaramo sve teške istine kada su potrebne.
Pročitajte više: Kako skupiti hrabrost i preuzeti rizik?
Tri pitanja
Kad je vrijeme da se izgovore teške stvari, postavi si tri pitanja.
Prvo: Misliš li to stvarno?
Drugo: Možeš li to obraniti?
Treće: Jesi li to rekla s ljubavlju?
„Ako je odgovor ‘da’ na sva tri pitanja, kažem to i pustim da se ruši domino. To je važno. Ta provjera sa sobom uvijek mi kaže: ‘da, trebaš to činiti’“, tvrdi.
Boriti se istinom protiv moći ne bi trebalo biti požrtvovno, ali jest. No, ako nas se više odluči da činimo to za više dobro, bilo bi nam bolje nego sada, smatra spisateljica. Govorenjem o višem dobru obvezujemo se da istinom gradimo mostove među zajedničkim temeljima, a mostovi koji se ne zasnivaju na istini srušit će se. Stoga je posao, obaveza i dužnost društva da se istinom suprotstavi moći, tvrdi.
„U svijetu koji želi da šapćemo, ja biram vikanje“, zaključuje.
Foto: YouTube screenshot
