Dr. med. Marina Raguž: jedina specijalizantica neurokirurgije u KB Dubrava

U Hrvatskoj postoji svega nekoliko neurokirurginja, a dr. med. Marina Raguž na putu je da postane jedna od njih. Trenutno je jedina specijalizantica neurokirurgije na Zavodu za neurokirurgiju Kliničke bolnice Dubrava, a zbog svojih iznimnih karijernih uspjeha u dobi od samo 29 godina bila je i jedna od ovogodišnjih dobitnica priznanja Future Laeders u organizaciji mreže poslovnih žena Women in Adria, nezavisne platforme ženskog lidershipa Women’s Empoverment Forum (WEF) i Hrvatske udruge žena u pravnoj profesiji.

Prirodan odabir medicine

Kada je Marina razmišljala o tome koji će studij upisati nakon završetka srednjoškolskog obrazovanja, nije dugo dvojila.

“Oduvijek su me zanimale prirodne znanosti, a posebice građa i funkcija ljudskog mozga, pa je medicina bila logičan izbor. Posebno me oduševila neurokirurgija, koja objedinjuje znanja o samom mozgu s kirurškim manualnim vještinama”, govori nam Marina.

Zato je nakon završetka studija na Medicinskom Fakultetu Sveučilištu u Zagrebu najprije odradila pripravnički staž u trajanju od godine dana na KBC Zagreb, koji je obavezni dio edukacije, te završava polaganjem državnog ispita kojim doktor/ica medicine stječe dozvolu za samostalan rad i potom paralelno s dovršenjem staža upisala Poslijediplomski doktorski studij Neuroznanost na Hrvatskom institutu za istraživanje mozga (HIIM).

Ubrzo se i zaposlila na mjestu asistenta na Katedri za anatomiju i kliničku anatomiju Medicinskog Fakulteta, gdje i danas drži nastavu iz Anatomije studentima Medicinskog fakulteta u funkciji vanjskog suradnika. U međuvremenu je nastavila i svoj rad na HIM-u, na kojem je odradila već brojna istraživanja, a svako novo saznanje i prepoznavanje istoga od strane struke potvrda su joj da se sav uloženi trud itekako isplati.

Životi pacijenata kao najveća motivacija

Ono što je uvijek iznova motivira u svakodnevnom radu jest učinak koji medicina ima na ljude.

“U medicini je važno vidjeti da vaš posao djeluje na živote bolesnika na pozitivan način; kada odstranimo tumor, riješimo bolesnika deficita koji su mu smanjivali kvalitetu života, smanjimo bol. U takvim trenucima sav rad, trud, umor, neprospavane noći, umor od stajanja u operacijskoj sali satima ima svoj smisao. U znanosti, motivira me činjenica da bi istraživanje moglo imati važnu kliničku svrhu i da bi pozitivno moglo utjecati na kvalitetu života pojedinca”.

Kao i život svakog liječnika, Marinin je također posvećen najveći dio dana upravo radu. Nerijetko na poslu provede i više od 12 sati.

“Radni dan na Zavodu za neurokirurgiju počinje malo prije 7 pregledom bolesnika na odjelu, korekcijom nalaza, terapije te ordiniranjem novih pretraga, ukoliko je potrebno. Nakon jutarnjeg sastanaka na kojem se obavi primopredaja službe i vizite, ulazim u operacijsku salu, u kojoj se zadržim ovisno o trajanju operacije i operacijskog programa. Slijedi ponovni pregled bolesnika na odjelu i rješavanje odjelnih obaveza i ambulanta za vanjske bolesnike. Ako nemamo nikakav hitan operacijski zahvat, završavam iza 17h. Nakon toga odlazim na HIIM i odrađujem dio istraživanja, u prosjeku 2 sata dnevno, dva ili tri puta tjedno.

Balans poslovnog i privatnog

Priznaje da je ponekad izazovno ovakav raspored uskladiti s privatnim obavezama, no za sada joj to uspijeva uz veliku podršku partnera i obitelji.

“Jako mi je važan privatni život i trudim se da bude u zdravom  balansu s poslom. Slobodno vrijeme najčešće provodim s dečkom, prijateljicama i prijateljima, obitelji. Imam psa pa i njoj posvetim dio vremena, a osim toga rekreativno se bavim tajlandskim boksom i veslanjem. Volim putovati i upoznavati nove kulture i trudim se svakih par mjeseci upoznati neko novo mjesto”

Ovakvo punjenje baterija od presudne je važnosti za nošenje s poslovnim izazovima, a najveći među njima svakako je prevladavanje predrasuda o znanstvenicama.

Žene čine samo 30% znanstvene zajednice

Iako se Marina osobno nikada nije susrela s diskriminacijom na svome radnom mjestu, jer njezin Zavod ne gleda nečija postignuća kroz prizmu spola, neminovno je da je kirurgija općenito, a posebno neurokirurgija, jedno od polja medicine oko kojeg se nerijetko lome koplja i predstavlja se kao “muško područje”, baš kao i sama znanost.

“Nažalost, u određenim strukama je uvriježeno mišljenje da žene, kao ‘slabiji spol’ nisu kompetentni kandidati. U neurokirurgiji, kojom se u Hrvatskoj bavi tek nekolicina doktorica, i znanosti, u kojoj je ženski spol zastupljen do maksimalno 30%, to je apsolutno najveća prepreka. Žena se mora truditi i raditi puno, puno više od svojih muških kolega kako bi dokazala da je podoban kandidat za posao kojim se bavi i jednako dobra”, ističe Marina.

Upravo ju je zato iznimno razveselila i taknula vijest da je ovogodišnja dobitnica prestižne L’Orelaove stipendije “Za žene u znanosti”, što je bilo omogućeno samo najboljim kandidatkinjama koje su u završnoj fazi izrade svoje doktorske disertacije.

“Stipendija me zaista razveselila. Bavim se znanošću još od studentskih dana i na određeno istraživanje sam utrošila nekoliko godina intenzivnog rada, ljeta u gradu i vikende na poslu. Odličan je osjećaj kada zajednica prepozna trud i požrtvovan rad, a ujedno i veliki pokretač i motivacija za daljnji rad, razvijanje i promoviranje znanosti”, ponosno ističe Marina.

Spol ne smije biti mjerilo (ne)uspjeha

Koliko je važno promoviranje vrsnih znanstvenica, govori ne samo L’Orealov projekt, nego i opća slika stanja odnosa žena i muškaraca u pojedinim strukama, što pak nikako ne bi smjelo određivati nečiji uspjeh ili neuspjeh.

“Spol ne može i ne smije biti mjerilo uspjeha. Svaka osoba, bilo žena bilo muškarac, mora moći dobiti priliku i pokazati svoju izvrsnost, koja nikako ne ovisi o spolu. Iz toga razloga smatram da su stipendije tipa ‘Za žene u znanosti’ idealna prilika da podsjetimo pripadnike našeg društva na potencijalnu diskriminaciju i zajedno radimo za položaj žena ne samo u znanosti, nego u svim strukama, na svim pozicijama”, kaže Marina.

Ona svojim radom itekako pridonosi borbi za žene u znanosti, baš kao i samom području neurokirurgije. Njezina doktorska disertacija koju privodi kraju donijet će nove znanstvene spoznaje iz područja razvoja živčanog sustava nedonoščadi.

“Na disertaciji pod naslovom ‘Učinak perinatalne hipoksijsko ishemijske encefalopatije na projekcijske puteve moždanog debla kod nedonoščeta’ radim već nekoliko godina, a disertacija je dio većeg znanstvenog projekta u koji su uključeni vrhunski hrvatski i inozemni stručnjaci iz područja razvojne neuroznanosti”, pojašnjava nam Marina.

Nagrada Future Leaders kao čast i odgovornost

Zbog svog doprinosa znanosti, borbi za ravnopravnost žena i iznimnog dojma koji njezin rad ostavlja na sve njezine kolege i nadređene, Marina je ovog proljeća bila jedna od dobitnica priznanja Future Leaders, što je, kako sama kaže, za nju bila velika čast.

“Biti jedna od dobitnica Future Leaders za mene predstavlja veliku čast, ali i odgovornost, koju sam osjetila na dodjeli priznanja, gledajući uspješne žene koje dominiraju svaka u svojoj radnoj okolini. Mislim da je ovo priznanje još jedan od načina pomoću kojeg možemo ‘progovoriti’ i izboriti se za zaslužena mjesta fantastičnih žena u našem društvu”, napominje Marina.

Sam projekt Future Leaders zamišljen je i kao mentorski program, a s obzirom na njezine kvalifikacije i sva dosadašnja postignuća, brojne su naše članice iskazale želju da budu njezine mentorice te će Marina imati priliku učiti od najboljih žena koje su postigle značajne uspjehe u svome području djelovanja.

“Smatram da će mi projekt Future Leaders pomoći da razvijem i usmjerim vještine koje posjedujem na najbolji mogući način, kako bih, nadam se, u bliskoj budućnosti bila dobar lider i začetnica novih, vlastitih projekata na korist i dobrobit pacijenata i globalne znanstvene zajednice”, govori Marina.

Doprinos razvoju medicine u budućnosti

Kada netko u Hrvatskoj uspije ostvariti ovakvu iznimnu karijere i prije svoje tridesete godine, ni ne pomišlja na odlazak u inozemstvo.

“Trenutno imam posao koji obožavam uz koji se mogu baviti i bazičnom znanošću. U Hrvatskoj mi je obitelj i najbliži, sve što volim. Hrvatska je prekrasna zemlja u kojoj je kvaliteta života dosta dobra, a uz zajednički rad i trud, može biti i puno bolja”, kaže Marina.

Pred njome su veliki poslovni planovi, a onaj najvažniji u ovom trenutku svakako je dovršenje doktorske disertacije i uspješno provođenje započetih kliničkih studija. Već se odlučila i za nastavak školovanja, odnosno subspecijalizaciju pedijatrijske neurokirurgije, kojom će se i u Republici Hrvatskoj izvoditi operacije koje sada nisu moguće te na taj način pomoći malim pacijentima.

Svjesna je svih izazova odabrane karijere, ali i na najboljem je mogućem putu da ih sve uspješno svlada kombinirajući pritom bazičnu neuroznanost s kliničkim radom.

“Planiram se nastaviti baviti razvojnom neuroznanošću i spojiti je s kliničkim radom, a ako će biti moguće, voljela bih ostvariti i akademsku karijeru na Medicinskom fakultetu. Odabrana karijera za mene je ogroman izazov, ali ujedno i posao za koji smatram da sam rođena; učiti, pomoći, izliječiti te poboljšati kvalitetu života svakog čovjeka s kojim dođem u doticaj”, zaključuje ova vrsna mlada liječnica.

Foto: privatna arhiva Marine Raguž