Antonija Petričušić: “Žene, propitujte svoj podređeni status”

Doc.dr.sc. Antonija Petričušić uistinu je žena vrijedna naše pažnje. Osim što je majka predivnog osmogodišnjeg dječaka, što smatra svojim najvećim uspjehom, ona je i doktorica pravnih znanosti, magistrica ljudskih prava, novinarka, magistrica sociologije i socijalne antropologije te pobjednica u kategoriji znanosti u sklopu projekta Future Leaders. Njezino široko znanje omogućilo nam je da se osvrnemo ne samo na njezine uspjehe, nego i na društvene probleme s kojima se brojne žene i danas susreću.

Dva fakulteta i dva magisterija

Kako je obrazovanje za nju od malih nogu bilo važno, a radoznalost i želja za učenjem tjerala je naprijed, Antonija nije željela stati samo na upisu jednog studijskog programa. Štoviše, spojila je nekoliko fakulteta i konstantno se usavršavala.

“Koliko god zahtjevan studij prava bio, meni je bilo žao ne pokušati upisati paralelni studij novinarstva na Fakultetu političkih znanosti jer me pisanje oduvijek zanimalo. Tematika ljudskih prava me je počela zanimati na primarnom dodiplomskom studiju, pa je magisterij iz ljudskih prava, za koji sam dobila stipendiju, bio logičan izbor. Kako danas predajem na Pravnome fakultetu sociološke teme, odlučila sam se i na magisterij iz tog područja u trideset i sedmoj godini. Sasvim je drugačije iskustvo studirati u dvadesetim i na pragu četrdesetih. Ne samo da imate više predznanja i iskustva, nego i cijenite više mogućnost učenja i spoznaje koja vam je pružena”, nadovezuje se Antonija.

Do danas nije promijenila svoju motivaciju, a to je rezultiralo mnogobrojnim poslovnim uspjesima. Bila je članica ekspertnih tijela Vijeća Europe i dio pregovaračkog tima za pristupanje Hrvatske Europskoj uniji, sudjelovala u međunarodnim istraživačkim projektima, a iza nje je i pregršt objavljenih publikacija. Danas radi kao docentica na Katedri za sociologiju Pravnog fakulteta u Zagrebu.

Osim toga, nastoji biti društveno angažirana znanstvenica te pridonositi popularizaciji pravne i sociološke znanosti, gostujući u informativnim emisijama koje obrađuju teme njezinog profesionalnog i akademskog interesa. Osim znanstvenih radova, objavljuje i popularne radove tematike ljudskih prava, ravnopravnosti spolova i raznovrsnih društvenih tema, često feministički intoniranih, na portalima i svome blogu.

Žene nedovoljno propituju svoj podređeni status

Upravo nas je zato zanimao njezin pogled na (ne)ravnopravnost spolova u današnjem vremenu.

“Razbijanje okova patrijarhata ne događa se lako. Ne samo zato što to ne ide na ruku jednom spolu. To ne ide na ruku ni društveno-gospodarskom sustavu jer kapitalizmu pogoduje potčinjena uloga žene, koja radi dvostruki posao, a za jedan, onaj obiteljski, ne biva plaćena. Osim toga, i žene same često još uvijek ne propituju svoj podređeni status. Pristaju na neambicioznost i ne sanjaju o odgovornijim poslovnim pozicijama opravdavajući to obiteljskim obavezama, u isto vrijeme ne očekuju od svojih partnera da preuzmu dio njihovih obiteljskih zaduženja i poslova, a ni ne zahtijevaju od političarki i političara da osmisle institucionalne potpore jednakosti”, kaže Antonija.

Ona je primjer prave uspješne žene koja se ipak uspjela izboriti za svoje mjesto pod suncem, a kao magistrica sociologije pojasnila nam je zašto “stakleni stropovi” još uvijek opstaju, unatoč tome što su brojne žene uspjele probiti ga i doći do vrha.

“Stakleni stropovi opstaju jer ih perpetuira naša kultura, dominantne društvene vrijednosti koje jednako oblikuju stav muškaraca prema ambicioznim ženama, koje onda postaju ‘frivolne kučke koje ne žele djecu’, koliko i stav žena prema stremljenju pozicijama moći. Žene svoju neambicioznost opravdavaju posvećenosti dobrobiti djece, obitelji, ili pak aktiviraju stereotipne obrasce po kojima je za muškarce ‘normalno’ da budu agresivni i ambiciozni, a za žene je ‘prirodno’ da služe i zadovoljavaju se nižim pozicijama na kojima se zarađuje doduše manje, ali je i na njima odgovornost manja.

Ne možete vraćati dug ako se ne osjećate dužnom

Iako Sheryl Sandberg, COO Facebooka i heroina liberalnog feminizma, tvrdi da više žena na izvršnim pozicijama nužno dovodi po pravednijeg tretiranja žena na tržištu rada, Antonija se ne slaže s njom.

“Stvarnost  demantira njezinu izjavu. Žene i dalje zarađuju manje od muških kolega na istim pozicijama. U pojedinim profesionalnim područjima, novinarstvu, pravosuđu, visokom školstvu i znanosti pratimo, doduše, trend feminizacija profesija. No, ta pojava ne znači nužno osnaženje žena u tim važnim društvenim područjima. Kod novinarstva, primjerice, pravo svjetlo nejednakosti otkrivaju tek podaci koji kažu da je tek trećina onih sa stalnim ugovorom o radu u novinarstvu ženskog spola! Većina urednika, ravnatelja škola, dekana i rektora te predsjednika sudova su još uvijek muškarci.”

Javnosti se ponekad čini da često žene koje uspiju probiti “stakleni strop” ne čine ništa da bi isto učinile i za druge žene te im pomogle u napredovanju, odnosno da „ne vraćaju svoj dug društvu“. Antonija nam je takvo ponašanje odlično objasnila na temelju socijalnih razlika žena, ali i dala svoje viđenje “vraćanja duga”

“Ne možete vraćati dug ako se ne osjećate dužnom. Zastrašujuće ovo zvuči, stoga ću objasniti. Žene koje dostignu pozicije moći vrlo često nisu ni osvijestile rodnu neravnopravnost jer same dolaze iz privilegiranih okružja: potomstvo su visokoobrazovanih roditelja, pohađale su najbolje škole, nisu ni osjetile bijedu, isključenost i neravnopravnost šansi s kojima se žene iz deprivilegiranih socijalno-ekonomskih okružja sreću. Za njih je borba spolova završena samim time jer su one – uspjele. One nejednakost ne osjećaju pa stoga misle da je nema. A ima je, itekako je još ima”, govori Antonija.

Prema njezinom mišljenju, do promjene koja će rezultirati rodnom ravnopravnošću doći će kada se iskorijene strukturalne prepreke jednakosti žena.

“Dug se, primjerice, vraća tako što se predsjednica Ustavnog suda usudi uhvatiti u koštac s dvadeset i pet godina starim zahtjevom za provjeru ustavnosti prava na prekid neželjene trudnoće i na taj način zaštiti seksualna i reproduktivna ljudska prava žena. Smatram da se dug  vraća svaki puta kada obrazovana žena, koja je specijalizirala u nekom području, ima hrabrosti izložiti se javnosti ili nastupom u medijima argumentirano iznoseći svoje stavove i ne libeći se žrtvovati svoje privatno vrijeme za taj javni nastup.”

Kao odličan primjer takvog ponašanja koje polako, ali sigurno nastoji promijeniti sliku o ženama je i nedavno osnovana Hrvatska udruga žena u pravnoj profesiji. Pravnice okupljene u Udruzi, a jedna od njih je i Antonija, aktivno sudjeluju u procesu donošenja zakona ili predlažu nove odredbe. Nedavno su uputile komentar na prijedlog izmjene Zakona o ravnopravnosti spolova, ponudile tumačenje odredbi o tzv. ženskoj kvoti koju propisuju Izborni zakon i Zakon o ravnopravnosti spolova, a aktivno zagovaraju  i uvođenje tzv. ženske kvote u nadzorne odbore hrvatskih trgovačkih društava. To je doista pravi način kako se svojim znanjem, trudom i marom za društvo vraća dug.

“Nagrada Future Leaders omogućila mi je upoznavanje brojnih inspirativnih žena”

Zbog svih svojih poslovnih uspjeha i iznimnog  ulaganja truda i vremena u poboljšanje položaja žena u Hrvatskoj, Antonija je ove godine bila proglašena pobjednicom u  kategoriji znanosti u sklopu projekta Future Leaders, zbog čega joj je bilo iznimno drago.

„Sve nagrade i priznanja vesele, no ova me je posebno obradovala jer sam svjesna da mi omogućava umrežavanje sa ženama iz raznorodnih profesionalnih područja: korporativnog svijeta, privatnih poduzetnica, nastavnica, sportašica. Biti u društvu takvih žena je inspirirajuće, poticajno i upravo to smatram najvećim dobitkom. Samo sudjelovanje na konferenciji koja nas je okupila i promovirala meni je dalo poleta i volje da još predanije prionem radnim zadacima“, kaže Antonija.

Svoje sadašnje radne zadatke, koji uključuju društvenu angažiranost i stalni posao na Pravnom fakultetu, uspješno usklađuje s obiteljskim obavezama, ali ne krije da ponekad to predstavlja pravi izazov. Ipak, smatra da je tako svakoj ženi koja uz posao ima i obitelj.

“Nije bitno radite li kao prodavačica u supermarketu ili kao liječnica u najboljoj bolnici. Rijetke su žene koje kod kuće čeka opeglan veš, nahranjena i uspavana djeca, usisan i očišćen stan. Iako neke moje znanice i kolegice brane liberalni feminizam, to ne znači da problema nejednake raspodjele kućanskih poslova više nema. Ako i imate novca za dadilje i čistačice, to ne znači da smo natprosječnim primanjima nekih žena riješili probleme jer ste plaćanjem čišćenja, kuhanja i čuvanja tek outsorcali  svoje uloge nekoj drugoj ženi, koju vrlo često niste prijavili i omogućili joj minimalnu sigurnost i dostojanstvo na tržištu rada”, iskreno progovara Antonija.

Dok uspješno kombinira sve svoje profesionalne i obiteljske obaveze, istome nastoji podučiti svoje studente i pripremiti ih za život. Nikada se ne predaje i uvijek iznova nastoji što više učiti i pozitivno mijenjati sliku društva, a to namjerava i u budućnosti.

“Kod mene nikad ne prestaje čitanje, razmjena ideja, interakcija s kolegama i mladim ljudima koji društvenu realnost doživljavaju drugačije nego ja pa mi omogućuju sagled stvarnosti njihovim očima. Ipak, kakva bi ja  buduća liderica bila ako se ne usudim sanjati veliki san? Namjeravam raditi u cilju svoje profesionalne afirmacije i kao krunu karijere sanjam mjesto sutkinje na Ustavnom sudu ili sutkinje pred Europskim sudom za ljudska prava. No, neću biti nezadovoljna ni ako me kroz nekoliko godina izaberu za zastupnicu u Europskom parlamentu sa zeleno-feminističke liste”, završava Antonija naš razgovor.

Možemo joj samo poželjeti sreću u ostvarenju snova, a nadamo se da će njezin primjer biti motivacija za sve one žene koje ne vjeruju u sebe ili misle da ne mogu uskladiti zahtjevne karijere i majčinstvo.

Foto: Zsuzsi Kőfaragó