Petra Batinić i Snježana Ivkanec zaposlenice su u Frischeis d.o.o., kompaniji s najvećim asortimanom u veleprodaji drva u Hrvatskoj. Na konferenciji „Žene u građevini, arhitekturi i povezanim industrijama“ ispričale su nam svašta – od toga kako je moguće da „njihova“ kompanija, koja je s radom počela još davne 1948., i danas bilježi sjajne rezultate diljem svijeta, do toga kako i u ovu iznimno mušku industriju uspijevaju uključiti sve više žena. Jedna od njih priznala nam je da su joj na početku karijere predbacivali fakultetsku diplomu. Druga je pak otkrila zašto svoj karijerni put gleda kao lift u kojemu za nju nije bilo mjesta. Evo što su nam sve ispričale.
Kad fakultet postane otegotna, umjesto olakotne okolnosti
Snježana Ivkanec je u drvnoj industriji već 21 godinu. Ove je godine proslavila punoljetstvo u Frischeisu, gdje radi kao voditeljica prodaje. Već prilikom upisa na fakultet dalo se naslutiti da je krenula putem kojim dominiraju muškarci. Ta dominacija muškaraca pratila ju je cijeli radni vijek. Šali se da joj se kasnije „oslikala“ i na privatnom polju – uz supruga, živi i s dvojicom sinova. Ipak, na počecima razvoja profesionalnog puta nije joj uvijek bilo do šale. Prvi je posao dobila ni manje ni više nego – u pilani.
Naime, zaposlila se u firmi koja je poslovala u dva segmenta – pilarski dio i dio opremanja. Politika firme bila je takva da radnik mora proći cijeli tehnološki proces i svjedočiti proizvodnji „od drveta do ugrađenog parketa“. Na pilani je provela mjesec-dva, a potom je počela raditi u opremanju – radila je u pripremi proizvodnje namještaja.
Opet je bila jedina žena, a tada je shvatila i da joj je to što je završila fakultet zapravo otegotna okolnost. Naime, to je bilo prije 21 godinu, objašnjava nam Snježana, i tada nije svatko imao diplomu. U njezinom radnom okruženju to su bili samo ona i još jedan kolega.
„Na faksu se uče formule, izračuni… A kad dođete u proizvodnju, to je nešto drugo“, započinje.
Svaki put kad bi postavila neko pitanje, kolege bi joj odgovorili: „Ti si završila fakultet, ti to znaš“. Prestala je postavljati pitanja i počela je samoinicijativno čitati stručne knjige, kako bi sama sebi mogla odgovoriti na sva moguća pitanja. Nakon tri godine dosegnula je vrhunac u toj firmi, vidjela je da više nema prostora za napredak i odlučila ju je napustiti.
Pročitajte više: Na konferenciji ‘Žene u građevinarstvu, arhitekturi i povezanim industrijama’ naučile smo da žene znaju – boksati
‘Po gradilištima sam hodala čak i kao trudnica. I isplatilo se’
Svoj profesionalni razvoj nastavila je u Frischeisu. Počela je u prodaji i ubrzo je dobila priliku postati voditeljicom odjela. Dobila je priliku „hodati“ po gradilištima, po koordinacijama… I kako kaže, na prste jedne ruke mogla bi izbrojati situacije u kojima nije bila jedina žena. Ipak, i ona i kolege su se s vremenom navikli na to. Po gradilištima je hodala čak i kao trudnica, penjala se po skelama, odradila je dva porodiljna… I sav taj trud se isplatio – postala je voditeljica prodaje. Puno je vremena provela s ljudima iz tima pa im je često i psiholog, i upravo zato, zbog te emocionalne osviještenosti, smatra da su upravo žene bolje za ovakve pozicije.
Petra Batinić je u Frischeisu već 15 godina, a sada je na poziciji voditeljice odjela unutarnjeg uređenja. Karijerni put opisala je kao da je došla pred visoku zgradu s liftom pred kojim stoji „hrpa“ muškaraca, a ona ne stane u taj lift. Odlučuje poći stepenicama i ondje ima priliku gledati van zgrade, zaviriti na svakom katu tko, što, gdje radi. Kako se penjala tim stepenicama, tako su joj se mijenjale i perspektive i tako i dan danas raste i penje se po svom karijernom putu.
U ovu je firmu došla „direkt s faksa“, u siječnju 2008., a poseban dojam na nju su ostavili savjeti dvojice muških kolega. Jedan joj je rekao: „Nema toga što mi možemo zeznuti, a da se ne može popraviti“, dok joj je drugi poručio: „Nismo mi doktori, neće nitko umrijeti ako se nešto ne napravi iste sekunde“. To joj je dalo sigurnost i hrabrost. Prvi napredak kod sebe je primijetila upravo kad je prvi put pogriješila, sama to uočila i ispravila svoju grešku, a tada je raslo i njezino samopouzdanje.
Pročitajte više: Žene u građevinarstvu: “Employer branding je samo mašna na paketu”
Kad te mlađi muški kolega ‘pregazi’
„I to se očito vidjelo na meni jer sam tada počela dobivati i druge zadatke, a ne samo ‘tipkaj ponude, šalji faks…’“.
Bila je i u nabavi i u internom kontrolingu i naučila je svašta. Nakon prvog porodiljnog završila je na odjelu građe. To je bilo nešto novo i interesantno i nešto to je od nje zahtijevalo drugačiju radnu odjeću od one elegantne na koju je navikla – sada su to bile traperice, gojzerice, pamučne majice, jakne… A onda bi joj, kad bi procijenila da jedan dan na posao može doći drugačije odjevena na posao, svi govorili: „O, netko se sredio“. I to, između ostalog, znači biti žena u „muškoj“ industriji.
Nakon drugog porodiljnog shvatila da ju je mlađi muškarac pretekao.
„Dogodilo mi se to da se jedan mlađi muški kolega ukrcao na onaj lift dok sam ja još uvijek hodala stepenicama“.
Otišla je na treći porodiljni, a stvari su se, kad se vratila, počele odvijati nešto drugačije. Direktor joj je rekao da voditelj poslovnice u Solinu tamo radi dobar posao pa da isto učine i ovdje, da funkcionira. Tako je prvi put dobila priliku pokrenuti nešto svoje od početka, uz pomoć kolege product managera, i njih dvoje su kao dobar tim osmislili odjel unutarnjeg uređenja. U prvoj su godini njih dvoje sami, ona u Velikoj Gorici i on u Solinu, uspjeli razviti odjel koji je ostvario rast od 20 posto.
„Nakon 13 godina pokušaja i pogrešaka mogu reći da sam ‘tu’ – radim posao koji volim i oko kojeg sam strastvena, dobro balansiram privatni i poslovni život i penjem se tim stepenicama. I vjerojatno nikada neću ući u taj lift, ali idem u dobrom smjeru“, zaključuje Petra.
Pročitajte više: 7 stvari koje vam govore da ste spremne za napredovanje
U ‘hrvatskom’ Frischeisu je 21 posto žena
Predstavile su nam i svoju kompaniju. Frischeis d.o.o. bavi se drvom i drvnim proizvodima, a njihov je moto: „Drvo je naš svijet“. Svojim izlaganjem Petra i Snježana su, s obzirom na vlastito iskustvo, napredak i uspjeh u trenutnoj firmi, željele poručiti da i žene mogu uspjeti u drvnoj industriji, iako ona bilježi dominaciju muškaraca.
„Možda ne tolikom brzinom i s toliko malo prepreka, ali i mi na kraju uspijemo“, poručila je Snježana.
U ukupno 55 poslovnica, udio žena na broj radnika je 29 posto, a 20 posto žena je na vodećim pozicijama. U Hrvatskoj isto prate taj trend – udio žena na broj radnika je 21 posto, a 19 posto žena je na vodećim pozicijama.
„Razlika između muških i ženskih poslova blijedi pa smo se progurale u sve segmente“, zaključuju.
Ponosne su na to što je njihovu kompaniju sa suprugom osnovala Antonia Frischeis, i to 1948. godine. Firma je počela kao jedan mali skladišni prostor s vizijom te žene da „napravi nešto“. Čak 75 godina kasnije, oni su firma koja postoji u 16 zemalja s 55 poslovnica. Nameće se pitanje kako je njihova firma toliko velika i uspješna, a Petra i Snježana objašnjavaju da je to zato što je Frischeis d.o.o. prvo 42 godine učvršćivao poslovanje u Austriji, da bi kasnije, kad su se krenuli širiti na istočnu Europu, njihovi temelji su bili toliko čvrsti da je u startu bila riječ o jakoj i stabilnoj firmi.
Godine 2001. otvorili su prvu poslovnicu u Hrvatskoj – onu u Velikoj Gorici, iz koje i same dolaze. Od 2005. prebacili su fokus i na razvoj mladih tržišta. Najzastupljeniji su u Središnjoj Europi, gdje se nalaze u 13 zemalja, odnosno 16 ukupno (tri poslovnice imaju u Aziji). U Hrvatskoj trenutno imaju 5 poslovnica – Šibenik, Solin, Rijeka, Slavonski Brod i Velika Gorica.
Foto: Domagoj Bregant
