Privatno poduzetništvo dogodilo joj se sasvim spontano, i to čak u dva navrata, priča nam Jelena Dvorski Klasić iz tvrtke Neuro Ortho Physio, ustanove za fizikalnu terapiju. No, kako je sve počelo, koji izazovi su bili na njezinom putu i kako je uspjela u godini koronakrize?
Nakon stjecanja prvog radnog iskustva u struci, u 21. godini, sa sestrom Ivanom, odlučila je otvoriti kozmetički salon u rodnom gradu Vrbovcu. I taj je salon uspješno radio punih 10 godina. Pružao je usluge klasičnih kozmetičkih tretmana poput njege lica, pedikure, manikure, depilacije i šminkanja.
Pročitajte više: Fizioterapeut otkriva zašto je važna prevencija bolova u kralježnici!
Zavidno iskustvo i daljnje usavršavanje
“S obzirom na to da kozmetičke usluge pripadaju uslužnim djelatnostima, stekla sam zavidno iskustvo u individualnom pristupu, strpljenju, komunikaciji s klijentima, organizaciji, nabavi, ali i osluškivanju tržišta.”
Tada je uslijedila udaja za supruga Marija, koji je po struci magistar fizikalne terapije te je uloga tehničke podrške u novootvorenoj fizikalnoj terapiji Neuro Ortho Phsysio u Zagrebu, bila sasvim očekivana. Dakle, sve je išlo spontano, pa i fizioterapija u Zagrebu. Ali naša sugovornica i dalje je nastavila s radom u struci, uz dodatne obveze, poput održavanja prostora, narudžbe, organizaciju poslova, raspored djelatnika i vođenje financija.
Za navedenu voditeljsku ulogu bilo je neophodno dodatno usavršavanje, “za koje sam se odlučila na Institutu za menadžment, program Voditelj malog i srednjeg poduzetništva koji obuhvaća financije, marketing, ljudske resurse s izvanrednim predavačima”.
Zadržali smo klijente iz prvog biznisa
Uz sve navedeno, u sklopu fizikalne terapije, nalazi se i dermakozmetički odjel koji je nastavila voditi njena sestra, te su zajedničkim snagama nastavile raditi tretmane za njegu lica, i to po visokim REVIDERM standardima.
S obzirom na to da je pokrenula dermakozmetički odjel u novoj firmi, salon koji je vodila sa sestrom je zatvorila. No, nisu se razišli s klijentima iz salon u Vrbovcu.
“Naši dugogodišnji klijenti i danas nam dolaze na vrhunske tretmane lica u sklopu zdravstvene ustanove Neuro Ortho Physio u Zagrebu.”
Fizikalna terapija u Zagrebu time je dobila novo-staro ruho.
Najveći izazov: Osnivanje tvrtke u jeku pandemije
Najveći izazov bila je godina osnivanja tvrtke, a to je 2020. – godina koronavirusa. “Naš posao je direktan rad s klijentima i nije ga bilo moguće raditi od kuće i naplatiti ga. Vrijeme i energiju prvog lockdowna koji se dogodio samo mjesec dana nakon otvorenja naše ustanove, usmjerili smo na edukacije i digitalni marketing, u vlastitom amaterskom aranžmanu.”
Bili su bez konkretnih prihoda i kreditno opterećeni, te je time teže kvalitetno pristupiti baš svakom segmentu u poslovanju. Naravno, izazov je i dan danas – kako opstati, održati radna mjesta i zadovoljne zaposlenike pa time doprijeti do kvalitetnog tržišta.
“U današnje vrijeme, kad si ljudi sami postavljaju dijagnoze putem Interneta te su puni predrasuda i nezadovoljni dosadašnjim iskustvom u fizikalnim terapijama ili imaju nerealna očekivanja, dodatni je izazov privući pažnju klijenta, predstaviti sasvim drugačiji pristup kroz DAVID tehnologiju, educirati ih o važnosti prevencije i djelovanju na uzrok problema, a ne isključivo na bolne posljedice.”
Osobito im je drago kad klijente motiviraju na aktivnost jer kroz ustanovu promiču aktivnu rehabilitaciju koja traži maksimalnu disciplinu. Fizioterapija u Zagrebu nudi i te mogućnosti.
Pročitajte više: Bivša Miss Universe Hrvatske Biljana Mančić danas je vlasnica Poliklinike MakeOver u Splitu
15 sati rada dnevno?!
“Tek nakon udaje (poslije tridesete), počinjem osjećati potrebu za privatnim vremenom i cijeniti ga. Ono što sam naučila u proteklih 15 godina radnog iskustva je to da zaista nema smisla raditi 15 sati dnevno i buditi se ogorčen s pitanjem ima li sve to ima smisla.
Takvu “žrtvu” trebale bi dati osobe koje su na početku ili samci, tvrdi. Svi se moramo razvijati, naučiti delegirati poslove i prihvatiti male propuste, ljudske pogreške, ali i učiti na njima. Nekad razvoj u poslovanju rezultira i gubitkom određenih klijenata ili poslova.“
Takve situacije, poručuje, ne smijemo doživljavati kao neuspjeh već kao priliku za napredak u ozbiljnijim poslovima. “Punih 10 godina moje radno vrijeme bilo je od ponedjeljka do petka od 10 do 20, s radnim subotama, vrlo često uz iznimke od 8 ujutro.”
Klijent je uvijek u pravu? Ili?
“Kao vrlo mlada i neiskusna obrtnica vjerovala sam u staru školu poslovanja: Klijent je uvijek u pravu i nedopustivo je reći ‘ne’, ali uputiti klijente u zakonsko radno vrijeme je itekako prihvatljivo.”
Svjesna je da većina ljudi za sebe tvrdi da su radoholičar, ali ona ističe razliku između radoholičara i visoko učinkovitih osoba. “Svi ćemo mi za sebe reći da smo radoholičari, osobno smatram da ako osoba ne zrači zadovoljstvom i negativno djeluje na sebe i okolinu nije radoholičar već rob loših navika i vlastite neorganizacije.”
Na taj način ne može se kvalitetno voditi tim i postizati dugoročne rezultate. “Danas je moje radno vrijeme u prosjeku 10 sati dnevno, ali 4 dana u tjednu. Petkom i subotom posvećena sam drugim aktivnostima koje me ispunjavaju.”
Vikendi su joj tako često rezervirani za razne edukacije i usavršavanja koje osobno ne doživljava kao napor već im se istinski veseli. Kad se slučajno dogodi petak bez obaveza, ne trči na posao, ali je, naravno, dostupna za sve izvanredne situacije.
Obiteljski život i posao?
“Kada ste u obiteljskom biznisu za vrijeme radnog tjedna nemoguće je isključiti poslovne teme za vrijeme doručka ili ručka, to postaje životni stil. Na poslu smo profesionalci i kolege, i vrlo često klijenti niti ne primjećuju da je Mario moj suprug ili Ivana moja sestra, ali zato vikendima kod kuće smo obitelj i trudimo se ne opterećivati jedni druge s poslovnim planovima barem do ponedjeljka ujutro.”
U poslu je, kako kaže, predana i radni joj je tjedan namijenjen isključivo za poslovne obaveze, ali danas itekako cijeni privatno vrijeme i – zdravlje. Tako joj je danas, primjerice, nedopustivo uskratiti si hranu i piće tijekom dana, ne stići oprati kosu i slično.
A upravo te stvari bile su joj svakodnevnica prilikom pokretanja vlastitog biznisa. Umor, iscrpljenost i stres ostavljaju traga, kako kaže “i na nama mladima, dovedemo se do toga da već u tridesetima samo radimo i obilazimo liječnike”, te zaključuje da “moramo misliti na sebe i svoje bližnje, jer život je jedan i treba ga se sjetiti živjeti koliko god odgovoran posao radili”.
Foto: Martina Cvek
