Sklapanjem različitih ugovornih odnosa ostvaruje se ekonomska efikasnost, no potrebno je svaki ugovorni odnos regulirati te osigurati naplatu za izvršenu uslugu, odnosno prodanu robu. Sudionici u poslovanju mogu koristiti različite i svrsi primjerene instrumente osiguranja plaćanja, putem kojih se mogu osigurati da će im obavljeni posao na kraju biti i plaćen. Koji su instrumenti osiguravanja plaćanja?
Povezano:
- Zašto dobit vaše tvrtke nije na njenom žiro računu?
- Prva pomoć za biznis na izdisaju
- Jesu li cijene vaših proizvoda ili usluga preniske?
Kako je riječ o iznimno velikom broju mogućih sredstava osiguranja plaćanja, važno je ukazati na njihove prednosti i nedostatke, kako bi se moglo postaviti poslovanje te ukazati o čemu sve trebaju razmišljati kod prodaje robe i usluga, kako bi od kupca prikupili informacije i sredstva osiguranja koja su ključna za uspješnu naplatu.
Instrumenti osiguranja plaćanja
- Financijski: mjenica, zadužnica, izjava o zapljeni.
- Obveznopravni: jamstvo, preuzimanje duga, pristupanje dugu, preuzimanje ispunjenja, ustupanje potraživanja-cesija, bankovna garancija.
- Stvarnopravni: zalog, hipoteka, fiducija.
Financijski instrumenti osiguranja plaćanja
Mjenica
Mjenica (engl. bill of exchange, njem. Wechsel) je vrijednosni papir po naredbi na temelju zakona. To je vrsta obligacijskog vrijednosnog papira čija je gospodarska funkcija u dužnikovu davanju osiguranja plaćanja vjerovniku uz dužnikovo preuzimanje apstraktne novčane obveze prema vjerovniku, čije ispunjenje dospijeva prema naznaci na samoj mjenici.
Bitni sastojci mjenice određeni su Zakonom o mjenici (NN, 4/94); papir kojem nedostaje makar jedan od tih sastojaka u trenutku izdavanja ne može se uzeti kao mjenica. Svaka mjenica mora sadržavati: oznaku da je mjenica napisana u samom slogu isprave, bezuvjetno upućivanje i obećanja da će se platiti određena svota novca, ime onoga kome se ili po čijoj se naredbi mora platiti (remitent), oznaku dana i mjesta izdavanja mjenice, potpis onoga tko izdaje mjenicu.
Iako Zakon u bitne sastojke mjenice određuje i naznaku kojom se određuje način dospijeća mjenične obveze i naznaku mjesta gdje se plaćanje mjenice treba obaviti, ove dvije naznake u stvarnosti nisu bitni sastojci mjenice, stoga što u slučaju nepostojanja tih naznaka izdani papir nije ništetan, nego vrijedi kao mjenica, a zakonske pretpostavke primjenjuju se na mjesto plaćanja i način dospijeća mjenične tražbine. U takvom slučaju uzima se da mjenica dospijeva po viđenju te da je mjesto plaćanja ono mjesto koje je naznačeno kraj glavnog mjeničnog dužnika.
S obzirom na broj osoba postoje dvije vrste mjenica: trasirana mjenica i vlastita mjenica. S obzirom na način određivanja dospijeća mjenične obveze postoje mjenica na određeni dan (a dato), mjenica na određeno vrijeme od izdanja, mjenica na određeno vrijeme od viđenja i mjenica po viđenju.
Naplata mjenicom
Kod mjeničnog odnosa vjerovnik je dužan sam donijeti mjenicu dužniku za naplatu. Ovakvo zakonsko uređenje je posljedica činjenice da mjenica cirkulira i dužnik ne može znati na dan dospjelosti gdje se nalazi mjenica pa je zbog toga vjerovnik dužan potražiti dužnika i prezentirati mu u vrijeme dospjelosti mjenicu radi naplate. Mjenica se naplaćuje uvijek kod glavnog dužnika.
Ako se radi o vlastitoj mjenici, onda je glavni dužnik izdavatelj mjenice. Ako je mjenica domicilirana (različito mjesto izdavanja i plaćanja), onda vjerovnik podnosi mjenicu radi naplate kod domicilijata (osobe koja je naznačena). Ako trasat (osoba različita od izdavatelja) plaća mjenicu u cijelosti, ima pravo da mu vjerovnik preda mjenicu s potvrdom o plaćanju. Međutim, ako je trasat samo djelomično platio mjenicu, ima pravo zahtijevati upis isplaćenog iznosa u samu mjenicu, ali nema prava na izručenje mjenice. Uz naznaku da je mjenica djelomično plaćena, dužnik ima pravo da mu se izda priznanica o plaćenoj svoti.
Prije dospjelosti imatelj mjenice može, ali ne mora prihvatiti isplatu mjenice. Ako je mjenica plativa u novcu, koji nije u tečaju u mjestu plaćanja, mjenična svota može se platiti novcem koji je u mjestu plaćanja zakonsko sredstvo plaćanja. Ako vjerovnik nije pravovremeno prezentirao mjenicu radi isplate, dužnik ima pravo i istovremeno je ovlašten da mjeničnu svotu položi u mjestu plaćanja kod prvostupanjskog redovnog suda na trošak i opasnost, te štetu imatelja mjenice. Mjenica koja je plativa na određeni dan ili na određeno vrijeme poslije izdavanja odnosno viđenja mora se podnijeti na isplatu bilo na sam dan plaćanja, bilo na jedan od dva radna dana koja dolaze odmah za njim.
Protest mjenice je poseban postupak koji se vodi pred sudom, odnosno u nekim država pred javnim bilježnikom i u kojem se utvrđuje činjenica da glavni mjenični dužnik nije pravovremeno platio mjenicu.
Zadužnica
Zadužnica je pisana isprava koja služi kao instrument osiguranja plaćanja. Korištenje zadužnice za cilj ima izvansudsko namirenje tražbine vjerovnika. Izdavatelj zadužnice obvezuje se ispuniti obvezu upisanu na toj ispravi njezinom imatelju.
Vrste zadužnice: obična zadužnica i bjanko zadužnica.
Obična zadužnica
Obična zadužnica je privatna isprava potvrđena kod javnog bilježnika kojom dužnik daje suglasnost da se radi naplate tražbine određenoga vjerovnika zaplijene svi računi koje ima kod banaka te da se novac s tih računa izravno isplaćuje vjerovniku.
Obična zadužnica izdaje se u jednom primjerku i ima učinak pravomoćnoga rješenja o ovrsi kojim se zapljenjuje tražbina po računu i prenosi na ovrhovoditelja.
Svota tražbine upisuje se slovima i brojevima. U slučaju neslaganja vrijedi svota napisana slovima. Ostali brojevi i datumi upisuju se samo brojevima. Rođeno ime i datum rođenja se ne upisuju. Prazna mjesta u tekstu nije potrebno popuniti crtama.
Bjanko zadužnica
Bjanko zadužnica je privatna isprava potvrđena kod javnog bilježnika kojom dužnik daje suglasnost da se radi naplate tražbine čiji će iznos biti naknadno upisan u ispravi zaplijene svi njegovi računi kod banaka. Uz to, bjanko zadužnicom dužnik potvrđuje da se novčana sredstva s tih računa izravno s računa isplate vjerovniku koji je određen u ispravi ili koji će naknadno biti u nju upisan.
Bjanko zadužnica izdaje se u jednom primjerku i ima učinak pravomoćnoga rješenja o ovrsi kojim se zapljenjuje tražbina po računu i prenosi na ovrhovoditelja.
Bjanko zadužnica valjana je ako je izdana na obrascu s naznakom jednog od apoena navedenih u Pravilniku o obliku i sadržaju bjanko zadužnice.
Dužnik može izdati bjanko zadužnicu na obrascu s naznakom iznosom od do 5.000,00 kn do 1.000.000,00 kn.
Svota na koju se izdaje zadužnica može biti različita od stvarne svote tražbine, ali u okviru jednog od ponuđenih apoena. Bitnom se smatra stvarna svota tražbine pa se njome prilikom naplate po zadužnici FINA treba rukovoditi.
Vjerovnici trebaju znati da kod popunjavanja bjanko zadužnice ukupna svota tražbine (glavnica, kamate, troškovi) ne smije prijeći nominalnu svotu (apoen) na koju je izdana.
Podatci o toj stvarnoj svoti tražbine i osobi vjerovnika upisuju se naknadno i to najkasnije do podnošenja bjanko zadužnice na naplatu, pa se zato i naziva bjanko (bianco znači bijelo) zadužnica.
Kako je zadužnica strogo formalan pravni posao obična i bjanko zadužnica moraju biti sastavljene u obliku pisane isprave i solemnizirane od strane javnog bilježnika.
Povezano:
Naplata zadužnicom
Prije provedbe ovrhe od strane FINA-e na temelju obične i bjanko zadužnice vjerovnik tj. osoba koja u posjedu drži zadužnicu mora se obratiti FINA-i sa zahtjevom za naplatu. Tim zahtjevom vjerovnik traži da se sredstva uplate na njegov račun s računa njegova dužnika tj. izdavatelja zadužnice (osobe koja mu je zadužnicu predala u posjed).
Kada bjanko ili obična zadužnica pristigne na naplatu FINA ne smije odmah prenijeti sredstva s računa dužnika na račun vjerovnika. Mora se čekati 60 dana od dana kad je FINA zaprimila bjanko ili običnu zadužnicu i tek nakon proteka tog roka FINA daje nalog banci dužnika da se vjerovniku isplati svota osigurana zadužnicom.
Dužnik tj. davatelj zadužnice može dati pisanu suglasnost kojom izričito dopušta prijenos zaplijenjenih sredstava prije proteka roka od 60 dana.
Povezano: Što svakako morate napraviti kada zaprimite rješenje o ovrsi?
Izjava o zapljeni
Člankom 202. Ovršnog zakona propisano je da dužnik može privatnom ispravom potvrđenom kod javnog bilježnika dati suglasnost da se radi naplate tražbine vjerovnika zaplijeni njegova plaća, odnosno drugo stalno novčano primanje, osim u dijelu u kojem je to primanje izuzeto od ovrhe
Autor: odvjetnica Vesna Koški
Foto: Unsplash
