Danas se obilježava Nacionalni dan borbe protiv nasilja nad ženama. Na ovako bitan dan nužno je osvijestiti javnost o poražavajuće visokom broju slučajeva nasilja u kojem su žrtve žene, a počinitelji njihovi članovi obitelji ili bliski ljudi. Treba li zakonodavstvo reformu ili je problem u provođenju postojećih zakona?
Femicid u porastu
Femicid, kao krajni rezultat rodno uvjetovanog nasilja, u porastu je. Na području Republike Hrvatske ove je godine zabilježeno 12 slučajeva. “U šest slučajeva sinovi su ubili svoje majke, u dva slučaja poznanik/prijatelj je ubio svoju poznanicu/prijateljicu, dok su u četiri slučaja počinitelji bili sadašnji/bivši supruzi. Broj žena ubijenih od strane intimnih partnera u ukupnom broju ubijenih žena od strane bliskih osoba skoro je uvijek preko 50 posto”, stoji u priopćenju pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, Višnje Ljubičić, koje je objavila uoči današnjeg Nacionalnog dana borbe protiv nasilja nad ženama, prenosi miss7.
Hrvatsku je potresao slučaj s kraja kolovoza kad je muškarac u Novskoj usmrtio bivšu partnericu i potom presudio sebi. Bila je ona 12. ovogodišnja žrtva femicida. Mediji su već tad isticali problem u Kaznenom zakonu. Naime, prema pisanju slobodneevrope.org, bio je osuđen za ubojstvo u tučnjavi, te mu je nakon 3 godine zatvora i 10 godina po protoku vremena, to izbrisano iz očevidnika i rehabilitiran je. Zakon zapravo dopušta da zločin ‘ode u zastaru’ nakon određenog vremena i briše se iz dosjea? Zločin ubojstva?
Pročitajte više: Obiteljsko nasilje – i dalje su žrtve te koje se moraju opravdavati
Tko prati pridržavanje zabrani prilaska?
Žrtva femicida svojeg je bivšeg partnera polovicom kolovoza prijavila za prijetnje, nametljivo ponašanje i tjelesne ozljede. Kako mu je evidencija bila ‘čista’, Državno mu je odvjetništvo odredilo zabranu približavanja na 50 metara, umjesto istražnog zatvora. Naravno, zabrana ga nije spriječila da joj se približi, točnije dođe na radno mjesto i ubije je, zadavši joj 20 uboda nožem. I to se zbilo nakon što je žrtva prijavila zločin. Što je tek sa onima koje ne prijave neki oblik nasilja i zlostavljanja? Što je s onima koje ga i prijave, ali nisu žrtve femicida pa i dalje trpe maltretiranje, jer nadležni organi ne kontroliraju kretnje onih kojima je dana zabrana prilaska?
Broj prijava je, po svemu sudeći, u padu. Razlog tome vjerojatnije je obeshrabljenost žrtava ponukana neadekvatnim nošenjem s problemom zlostavljača. Položaj žrtava je loš, a dodatno ga pogoršavaju minimalne kazne zlostavljačima. Bez prijavljivanja zločina, neće biti moguće doći na kraj takvim osobama, kao ni postići sigurnije društvo za žene.
Femicid nije zasebno kazneno djelo
„Ako postoji opasnost za društvo od neke osobe, onda treba učiniti sve da se spriječi ta opasnost i da se ta osoba makne iz društva”, kaže ministar pravosuđa i uprave Ivan Malenica, prenosi N1. No, izgleda da je sam sebi skočio u usta. “Kazneni zakon sadrži dovoljno elemenata zaštite iz tog područja i uvrštenje femicida kao novog kaznenog djela ne bi se postigao novi efekt”, kazao je Malenica.
Definiranje zločina kao femicida ne bi postiglo novi efekt u zaštiti žrtava i potencijalnih žrtava? Ako smatra da treba učiniti sve da se spriječi opasnost i netko makne iz društva, kako redefiniranje Kaznenog zakona ne bi imalo efekta?
“Samo maksimalne zatvorske kazne, na koje obavezuju i Konvencija o ljudskim pravima i Istanbulska konvencija, ali i domaće zakonodavstvo daje tu mogućnost, mogu smanjiti crne brojke femicida u Hrvatskoj”, kaže feministička aktivistica Neva Tolle iz Autonomne ženske kuće Zagreb, u izjavi za Radio Slobodna Europa (RSE). “Tada bismo došli u situaciju da nam brojke nasilja nad ženama i djecom budu u padu, a također i da broj femicida bude u padu. Zašto? Zato što na način kako sada radimo zlostavljačima i pedofilima šaljemo jasnu poruku – to što ste vi učinili je neko bagatelno djelo koje nećemo strogo sankcionirati”, predlaže aktivistica.
Pročitajte više: Ulično uznemiravanje ženama je svakodnevica što pokazuje i aplikacija Safecity
“Samo ćeš imati problema”
Kad bi se zločini nad ženama strože kažnjavali, a i prijave uzimale ozbiljno, počinitelja bi bilo manje. Ovakvim narativom daje se našoj zemlji do znanja da je u redu suprugu, majku, sestru ili djevojku ‘malo išamarati’, jer to rade svi, pa čak i visoko pozicionirani političari. „Šuti, trpi i pregrizi, barem te nije ubio kao onaj lik u Novskoj“, izjava je koja bi se mogla sve češće čuti u unutarnjim krugovima osobe koja trpi rodno zlostavljanje. Problem je što se žrtve potiče da zločin ne prijavljuju jer ‘samo ćeš imati problema’ i ‘ionako ti nitko neće ni pomoći, dok ne bude prekasno’. Kad bi postojala nulta tolerancija prema obiteljskom nasilju, umjesto prevladavajuće šutnje, broj slučajeva bio bi znatno manji.
Kad već zakonodavstvo i MUP nije na strani žena, budimo barem jedne drugima pomoć i podrška, da se žrtve maknu iz opasne okoline i prijave zlostavljača te sklone na sigurno.
Foto: Canva
