EU fondovi su u ženskim rukama

U ovom poslu ključna je prava informacija u pravo vrijeme i puno, puno učenja. Zanimalo nas je kako je to zapravo biti EU konzultant, tko to može raditi i što netko kao klijent može očekivati. Moje sugovornice imaju vlastite tvrtke, broje već više od desetljeća iskustva u području, a u njemu vide veliki potencijal narednih godina.

Ivana Pukšec vlasnica je tvrtke METIS, osnovane prije dvije godine. Završila je studij poduzetništva na Vernu i poslijediplomski specijalistički studij Poslovnog upravljanja u agrobiznisu, a s EU fondovima prvi se put susrela 2008. godine. Godinu dana kasnije zaposlila se u privatnoj konzultantskoj kući Chronos Info i učila od kolega puno iskusnijih u pripremi projekata. Njen put do vlastite konzultantske tvrtke trajao je 16 godina. Radila je na različitim projektima, da bi se najviše pronašla u projektima s područja poduzetništva, edukacije i ruralnog razvoja.

Ana Fresl glavno je ime iza tvrtke Projekt Jednako Razvoj. U području EU fondova radi već 10 godina, prvo u Ministarstvu financija i Središnjoj agenciji za financiranje i ugovaranje programa i projekata EU (SAFU), a posljednjih pet godina kao direktorica vlastite tvrtke. Educirala se u inozemstvu (Danska, Sj. Irska, Češka, Nizozemska) te završila Executive MBA studij, gdje je uvidjela da je privatni sektor bolje okruženje za nju.

Tržište gladno informacija

Odrastajući u poduzetničkoj obitelji, Ivana kaže da je upoznala sve prednosti i nedostatke poduzetništva i oduvijek znala da jednom želi biti „sam svoj šef“. „Pokretanje vlastite tvrtke činilo se u to vrijeme kao logičan potez, iako gotovo nitko iz mog okruženja nije tako mislio. Imala sam stabilan posao, mogućnost napredovanja, redovnu plaću. Nisam imala rezervni plan, nekoga tko će preuzeti plaćanje režija ako posao ne krene, a kriza je bila u punom jeku. I još sam zaključila da je baš pametno pokrenuti posao u srpnju, taman pred sezonu godišnjih odmora. Ispostavilo se da je to bio dobar potez jer je za jednu organizaciju trebalo hitno odraditi posao do sredine kolovoza. Kako je većina kolega tada bila na godišnjem, ja sam dobila posao. I dalje su moj klijent“, prepričava. Prije šest godina, kada je počinjala, nije bilo certificiranih tečajeva za voditelje EU projekata tako da je, kaže, uz poneki jednodnevni ili dvodnevni seminar, učila metodom pokušaja i pogrešaka.

Osim stečenog znanja, Ana kaže da je na otvaranje tvrtke utjecala njena početna poslovna procjena, koja je ispala potpuno opravdana, a to je da je na tržištu potrebno mnogo znanja i informacija, odnosno da su potencijalni korisnici zainteresirani za sredstva upravo gladni iskustva kakvo je bilo njeno. „Ista stvar vrijedi i za korisnike koji su dobili sredstva, tada je potrebno još i više savjeta, naročito kako uspješno i po pravilima ugovora potrošiti dobiveni novac“, pojašnjava.

Razmišljajući o kontaktima iz ove branše koje sam ostvarila tokom godina, ne mogu se oteti dojmu da se njome više bave žene. Moje iskustvo dijeli i Ivana koja kaže da velik broj EU konzultanata dolazi i iz državnog sektora, koji nije znao prepoznati i nagraditi potencijal tih ljudi, te dodaje da su možda žene vičnije interdisciplinarnosti i sagledavanju šire slike, što je jako važno u ovom poslu.

Posebnih pravila nema, važno je iskustvo

Posebne procedure ili certificiranja za potrebe pokretanja konzultantske tvrtke s područja EU fondova – nema, već se većina tvrtki ovog tipa registrira za poslovno savjetovanje. Tržište je otvoreno i neregulirano, s čime se Ana slaže: „U modernom društvu tržišta se najbolje razvijaju kad su otvorena i bez posebnih kontrola države. Svaka tvrtka slobodna je ponuditi najbolje što može, a svaki klijent slobodan procijeniti i odabrati svog konzultanta temeljem znanja i iskustva te, naravno, referenci“.

I Ivana tvrdi da su za ovaj posao najvažniji znanje i iskustvo, ali savjetuje da se prilikom pokretanja biznisa oboružate strpljenjem: „Iako nas uvjeravaju kako su procedure pojednostavljene, svaki novi poduzetnik se treba pripremiti na čekanja u redovima i obilazak nekoliko institucija. I prije pokretanja posla dugo sam pretraživala forume i slušala iskustva drugih poduzetnika, tako da sam prošla relativno bezbolno i sve je bilo gotovo za dva tjedna, uz minimalne troškove, ali pravi posao tek je tada počeo. Kako sam jedina zaposlena, ja sam i pomoćni knjigovođa (čak i ako imate iskustva u tim poslovima preporučam da unajmite stručnjaka, uštedit će vam vrijeme i novac) i prodavač i čistačica i konzultant“.

„Stalne izmjene dovode naše klijente do jedine ispravne pozicije – ukoliko si žele dobro naprosto moraju imati uz sebe neku ozbiljnu tvrtku koja sve to redovno i adekvatno prati, jer im je bilo koja druga opcija preskupa i rizična“, tvrdi Ana.

Iako su klijenti šaroliki, najčešće je riječ o privatnim tvrtkama koje se bave nekim oblikom proizvodnje ili turizma, te lokalna i regionalna samouprava, ali ima i udruga. Realizacija ovisi od natječaja do natječaja. „Dosad su projekti bili uglavnom uspješni, ali ima i perioda kada vam od, primjerice, tri projekta ne prođe niti jedan. Ključno je klijentu detaljno objasniti postupak pripreme i evaluacije projekata te usuglasiti očekivanja i mogućnosti. Danas su, u odnosu na prije nekoliko godina, projekti veći financijski i administrativno te puno kompleksniji, tako da najčešće surađujem s kolegama specijalistima iz različitih područja da bi uspješno kompletirali određenu projektnu prijavu“, objašnjava mi Ivana.

 EU konzultant -za i protiv

Kroz cijelu priču o poslu EU konzultanta, moje sugovornice spominju istu stvar – potrebno je konstantno učenje. Ivana to ističe i kao najveću prednost, jer na jednom projektu naučite proces proizvodnje i plasmana sira dok na drugom već radite na pokretanju poduzetničkog inkubatora. Ana tu dodaje i činjenicu da su EU fondovi, u uvjetima krize s kojom se Hrvatska suočava, zaista značajni izvori novih prihoda i to za civilni, javni i privatni sektor, a ujedno su i prilika za umrežavanje, promociju i učenje.

„Moj bi savjet svima koji se u ovaj posao upuštaju bio da budu spremni na konstantno učenje i da ne očajavaju kada projekt ne prođe. To ne znači da su loši, nego da je u tom trenutku bilo onih koji su bili mrvicu bolji“, kaže Ivana.

Probleme u poslu stvaraju stalne promjene, koje zahtijevaju mnogo ulaganja u učenje, te borba s nejasnim nacionalnim prioritetima i strategijama, koje često ne odgovaraju stanju na terenu, zbog čega mnogi kvalitetni projekti ostanu nerealizirani. „Potencijalnim klijentima obično naglašavam kako postoje dva puta za pripremu projekata. Prvi je taj da imaju kvalitetne i, što je najvažnije, realistične planove. Pa pratimo natječaje i odaberemo one najbolje za ostvarenje zadanih ciljeva. Takvi projekti načelno prolaze u vrlo visokom postotku jer se u njima reflektira jasna vizija prijavitelja. EU fondovi nisu namijenjeni krpanju rupa, sredstva koja se tako prikupe moraju dovesti do konkretnih rezultata. Drugi način, nažalost još uvijek najčešći, je da stigne upit nakon otvaranja natječaja i da se od konzultanta traži da u kratkom roku pripremi svu potrebnu dokumentaciju. To je rezultat loše informiranosti potencijalnih korisnika i općenito nedostatka konkretnih informacija o pojedinom programu sve do trenutka objave natječaja“, ističe Ivana.

Budućnost nosi plašt optimizma

Ulazak u EU donio je Hrvatskoj značajne promjene pravila koja su vrijedila u pretpristupnom razdoblju, a i približavanje kraju godine opet donosi novosti, jer se i same procedure Unije tada mijenjaju svim članicama. Ana kaže da ćemo kroz šest mjeseci imati u praksi tri vrste pravila i projekata, jer će tri različita sustava funkcionirati istovremeno, te da će trebati barem tri godine da se procesi umire i da se stvori okruženje u kojem će potencijalni prijavitelji projekata jasno moći znati što očekivati sljedeće godine u perspektivi natječaja.

Obje dame ipak predviđaju svjetlu budućnost i razvoj tržišta. I sama veličina tržišta, kaže Ana, još će rasti jer ćemo tek 2015.g. doći do razine najvećih godišnjih iznosa koji će biti na raspolaganju u natječajima. Dodaje i da se zanimanje „voditelj EU projekata“ mora još prilagoditi jer će biti još potrebnije od početnih vještina razvoja projekata zbog provedbe koja traje duže i kompleksnija je.

I Ivana vidi velik potencijal za razvoj u budućnosti, ali podsjeća da je država tijekom pretpristupnog razdoblja propustila šansu informirati i educirati potencijalne prijavitelje te razviti kvalitetan sustav potpornih institucija, uključujući i podršku mreži EU konzultanata. „Sada, kao punopravna članica Unije imamo puno više mogućnosti za kvalitetno iskorištavanje sredstava, a da bi EU fondovi mogli biti učinkovit alat u razvoju gospodarstva svi moramo u budućnosti koordinirano raditi: nadležne institucije na pripremi kvalitetnih strategija u suradnji s korisnicima, a konzultanti i korisnici na pripremi i provedbi kvalitetnih projekata. Hrvatsko tržište savjetodavnih usluga u popriličnom je neredu i proći će još puno vremena dok se ne stabilizira. Ima još puno prostora za razvoj i vjerujem da će mnogi, posebno mladi, uvidjeti prednosti koje im ovaj posao može donijeti u budućnosti“, zaključuje.

Foto: privatna arhiva