Svi se možemo složiti da 2020. godina ne ide po planu. Upravo suprotno, neizvjesna je, kaotična, kao iz nekog lošeg filma. I dok trenutna situacija u Hrvatskoj i svijetu ne pruža puno optimizma, vrijeme je da prebacimo fokus na budućnost i lekcije koje nas je korona kriza naučila. Ekonomski oporavak svake države ovisi upravo o prilagodbi.
Povezano:
- Kako u moru obaveza pronaći vrijeme za obitelj
- Izvršna direktorica odustala od karijere jer se njezin muž nije mogao nositi s obiteljskim obvezama!
- Novi Zeland uveo plaćeni dopust za žrtve obiteljskog nasilja
Kako smo došli ovdje?
Iako ne volimo crne statistike, za ovu priču važno ih je sagledati. Nezaposlenost raste svaki dan sve više pa je tako trenutno preko 150.000 ljudi u Hrvatskoj nezaposleno. Od onih koji jesu zaposleni, većina već duže vrijeme radi od kuće. I dok takav način rada pogoduje smanjenoj mogućnosti zaraze korona virusom, za sobom povlači druge negativne faktore.
Početkom karantene, rad od kuće nije se činio kao tako loša opcija. Mnogi su isticali kako imaju više vremena za obitelj, hobije, sport i slične aktivnosti. No, kada su se škole i vrtići zatvorili, mnogi zaposlenici s malom djecom našli su se u, kako su mjeseci prolazili, nemogućoj situaciji.
S jedne strane, posao se i dalje obavljao, klijenti i rokovi su se morali poštovati. Štoviše, mnoge poduzetnice otkrile su nam kako je posla bilo više nego ikad, bez obzira što prihoda nije. I radnici i zaposlenici snalazili su se u novoj neizvjesnosti, a prije nego je stanje postalo “novo normalno” bilo je sve samo ne normalno.
Oni koji su radili od kuće našli su se u situaciji gdje su istovremeno morali igrati uloge supružnika, roditelja, zaposlenika ili šefa. Zatvoreni u 4 zida, svatko od ukućana sa svojim strahovima, potrebama i zadacima, ostavilo je posljedice. Većini je dan izgledao tako da nakon 8 (ili više) odrađenih sati za laptopom prijeđu na školske obaveze djeteta, pospremanje, kuhanje… Iako je teret pao na oba roditelja, upravo su žene te koje ulože i nekoliko dodatnih sati pa na sve to još čiste, idu u kupovinu i slično.
Životni stil koji većina nas vodi proteklih nekoliko mjeseci rezultirao je novim pogledima na to kako živimo. Potrebe, ciljevi i želje postale su potpuno drugačije. U nemogućoj dilemi između zarađivanja novca, obaveza prema poslu i želji za najboljom skrbi najmilijih, stvari su se promijenile.
Zajedništvo – put za ekonomski oporavak
Države su počele shvaćati da ekonomska dobrobit zajednice leži u dobrobiti pojedinaca. Situacija je pokazala da zaposlenici ne mogu biti adekvatno fokusirani na posao niti obavljati sve svoje radne dužnosti ukoliko istovremenu brinu o financijskim i zdravstvenim posljedicama krize na svoju obitelj.
Na poslodavcima i državi je da tu situaciju prepoznaju, adresiraju i donesu mjere i pravilnike koji će omogućiti više obiteljski orijentiranu radnu atmosferu i pružati povjerenje i sigurnost koja nam je sada svima potrebna. Upravo će te radnje omogućiti brži ekonomski oporavak za sve.
U “novom normalnom” svijetu ne bi nam trebalo biti presudno da je zaposlenik odradio svojih “8 do 16” ili “9 do 17”. Postoje drugi i bolji načini da se mjeri efikasnost i odrađeni posao. Ta efikasnost može biti samo veća i bolja kada je zaposlenik siguran u svoje radno mjesto i poslodavca koji prepoznaje njegu želju za karijerom, ali i za skrbi i vremenu s obitelji.
Da se radi o globalnom problemu, potvrđuje i lista koju su kreirali UNICEF, Parents At Work, PANDA, Karitane i APLEN , a koja se tiče 9 točaka koje pod hitno moraju biti adresirane u ovim nesigurnim vremenima:
- Normalizacija fleksibilnog radnog vremena
- Jačanje zdravstva, obitelji i opće dobrobiti
- Potpore za nove roditelje
- Fokus na obiteljsko i kućno nasilje
- Pružanje usluga wellbeinga obiteljima
- Revizija politike porodiljnog dopusta
- Podrška brigi o djeci
- Edukacija lidera
- Promocija rodne ravnopravnosti
Foto: Pexels