U razvijenom svijetu, prosječan životni vijek žena duži je za čak šest do osam godina od muškaraca. 2015. godine Lancet je objavio članak koji otkriva kako muškarci u bogatim zemljama imaju dvostruko veću vjerojatnost da će umrijeti, nego žene u bilo kojoj dobi. Susan Pinker, psihologinja, autorica i kolumnistica društvenih znanosti za časopis The Wall Street Journal, održala je “TED Talk” i otkrila koja je tajna za dugovječnost!
Pročitajte više: Obrazovane žene produljuju životni vijek svojim partnerima
Zabačena, planinska oaza – mjesto gdje je otkrivena tajna za dugovječnost!
U zabačenoj, planinskoj i plavoj oazi, životni vijek oba spola je jednak. Riječ je o Sardiniji gdje ima šest puta više stogodišnjaka nego na talijanskom kopnu, udaljenom manje od 200 milja. Stogodišnjaka je čak 10 puta više nego u Sjevernoj Americi, a to je i jedino mjesto gdje muškarci žive jednako dugo kao i žene.
Postavlja se pitanje – koja je njihova tajna za dugovječnost? Istraživanje je pokazalo da geni čine tek 25% dugovječnosti stanovnika Sardinije, a ostalih 75% odnosi se na način života.
Kako doživjeti stotu?
Kako oni žive, da dožive sto ili više godina? Selo Villagrande nalazi se u epicentru plave zone. Kućice su usko razmaknute, a ulice isprepletene, što znači da su i životi stanovnika povezani. Krećući se prema industrijskoj revoluciji, prioriteti gradnje mjesta su se promijenili jer su zarazne bolesti postale svakodnevni rizik. Trenutno je socijalna izolacija rizik za zdravlje našeg vremena. Trećina stanovništva trenutno se može osloniti na dvoje ili manje ljudi.
Pročitajte više: Stresni poslovi mogli bi vam oduzeti godine života
Suprotno tome, u Villangrandeu, primjerice, živi Giuseppe Murinui. Ima 102 godine i doživotni je stanovnik sela Villangrande. Druželjubiv je i voli prepričavati priče poput one kako je živio slobodno poput ptice, do one kako je sa suprugom (koja je isto doživjela preko sto godina) odgojio šestero djece u maloj, starinskoj kućici.
Njegova dva sina, Angleo i Domenico, oboje su u 70-ima i brinu o ocu. Postavlja se pitanje, je li za život do 100 godina i više presudan pozitivan stav? Odgovor je – ne. Giovanni Corriaso ima 101 godinu i Susan Pinker, koja ga je intervjuirala, rekla je da je ostavio dojam mrguda te je na pitanje kako je moguće da živi toliko dugo, odbrusio: “Nitko ne mora znati moju tajnu.”
No Susan je pronašla nešto zajedničko stogodišnjacima s kojima je odrađivala intervju – svi su bili okruženi širom obitelji, prijateljima, susjedima, svećenikom…Ljudi su uvijek tu ili svrate u posjetu i nikada nisu ostavljeni da žive u samoći.
Pokušavajući shvatiti tajnu dugog životnog vijeka, Susan je proučavala hranu koju jedu stanovnici Sardinije i otkrila kako se ne trude hraniti zdravo te je došla do zaključka da hrana bez masnoća i glutena također nije presudna za doživjeti stotu.
Dugovječnost se krije u društvenom životu
Julianne Holt-Lunstadt, istraživačica na Sveučilištu Brigham Young upravo je u jednom istraživanju nad desetkom tisuća ljudi srednjih godina odgovorila na to pitanje. Istraživala je pritom svaki aspekt života – prehranu, tjelesnu aktivnost, bračno stanje, odlazak liječniku, navike poput pušenja, učestalosti konzumacije alkohola i tome slično. Istraživanje je trajalo duže od sedam godina, a pokazalo je da čisti zrak nije presudan za dug život, isto kao ni hipertenzija, tjelesna težina, ali ni tjelesna aktivnost (koja je samo umjereni prediktor). Iznad toga pušite li ili ne, ili ste pak prestali, pijete li ili ne, nalaze se dva snažna prediktora koja utječu na vaš životni vijek, a oba su povezana s društvenim životom.
Bliski društveni kontakti kao formula za dugovječnost
Prvi su prediktor bliski odnosi. Ovo se odnosi na ljude koje ćete zvati kada vam zatreba novac, kada vam treba rame za plakanje i ljudi s kojima uživate provoditi vrijeme zajedno i kojima ćete uvijek pomoći. Drugi je općenita socijalna integracija – komunikacija s ljudima dok vam dan prolazi. S koliko ljudi razgovarate, koliko imate slabih i jakih društvenih veza. Razgovarate li i s ljudima koji vam nisu samo bliski prijatelji – s poštarom, ženom koju srećete na ulici, a ne znate joj ime i tome slično. Te su interakcije jedan od najsnažnijih prediktora duljine životnog vijeka.
Postavlja se, međutim pitanje, s obzirom na to da sve više vremena provodimo na društvenim mrežama (do 11 sati dnevno), produljujemo li si time život? Odgovor je – ne. To nije ni približno ista stvar. Nije isto kao druženje i kontakt uživo koji oslobađa čitavu kaskadu hormona i živčanih impulsa te poput cjepiva štiti u sadašnjosti i budućnosti. Jednostavno uspostavljanje kontakta očima, rukovanje, dovoljno je za oslobađanje oksitocina koji povećava razinu povjerenja i smanjuje razinu kortizola koji uzrokuje stres. Pritom se stvara dopamin koji podiže raspoloženje i ublažava bol te djeluje poput morfija, što je pokazalo istraživanje Elizabeth Redcay, neuroznanstvenice sa Sveučilišta Maryland.
Zašto je životni vijek žena duži od vijeka muškaraca?
Jedan od glavnih razloga je što će žene tijekom svog životnog vijeka prioritizirati i njegovati odnose licem u lice, vjerojatnije nego muškarci. Istraživanja pokazuju da takva prijateljstva stvaraju biološko polje sile protiv bolesti i propadanja.
Pročitajte više: Kasna trudnoća donosi dug život
Moć kontakta licem u lice zaista je razlog zašto postoje najniže stope demencije među ljudima koji su socijalno aktivni. Zbog toga je kod žena koje imaju rak dojke četiri puta veća vjerojatnost da će preživjeti svoju bolest nego kod usamljenika. Zato su muškarci koji su preživjeli moždani udar i koji se redovito sastaju kako bi igrali poker ili popili kavu, zaštićeniji socijalnim kontaktom nego lijekovima.
Kontakt licem u lice ima nevjerojatne prednosti, a gotovo četvrtina stanovništva kaže da nema s kim razgovarati.
Uvođenje osobne interakcije u naše gradove, na radna mjesta i u naše planove, jača imunološki sustav, potiče hormone sreće i koji nam pomažu da živimo dulje.
Foto: Pexels/Edu Carvalho
