Ogroman je Split grad! Najveći u Dalmaciji i drugi najveći u Hrvatskoj. Velik je zalogaj uzeti si kao zadatak obići ga što je više moguće u jednome danu, baš je zato bitno da idete spremni – punog želuca! Ne kaže se bez razloga da je doručak najvažniji obrok u danu. On nam daje energiju za cijeli dan. Pa kad vas put nanese u Split, nemojte preskočiti doručak. A kamo na doručak u Splitu? Ravno u Dujkin dvor! Preskočiti doručak u Dujkinom dvoru ne bi ti bila samo šteta, bio bi to naprosto grijeh.
Doručak u Splitu – napunite srce i želudac u Dujkinom dvoru
Dujkin dvor nije tek obična konoba. Nije ovo samo gastronomski, već kulturno-turistički projekt. Svojim gostima imaju za ponuditi puno više od tanjura ukusne hrane. Kao pravi ugostiteljski i turistički znalci, Jelena Tabak i njezin tim nude doživljaj, nude iskustvo. To je nešto što nema cijenu. Tako u Dujkinomu dvoru svaki griz ima posebnu čar jer ova konoba, smještena pored ribarske lučice Matejuška, ima svoju priču.
A priča o Dujkinom dvoru priča je o povijesti Splita i duboko je protkana venama svakog Splićanina. To je jedna od onih priča koje ostanu uvijek u pamćenju i koja mjesto na kojem si tek usputni prolaznik i ‘običan’ turist učini pomalo tvojim, dragim i srcu bliskim. Još kad se poveže s dobrom hranom – recept je to za uspjeh. Ipak ljubav ide kroz želudac.
A kako glasi priča, legenda o Dujki, Splitu i Matejuški? Pa, možemo ju početi onako klasično – nekoć davno, prije mnogo, mnogo godina na Maejuški, ribarskoj luci koja se nalazi između nove i stare splitske rive, živjeli su težaci i ribari. Mjesto je to gdje izviru ljekoviti izvori sumpora, zbog kojih je Dioklecijan i sagradio svoju palaču.
Pročitajte više: Kako je Jelena Tabak kroz restoran Dujkin dvor oživjela jednu od najljepših splitskih ljubavnih priča
Dujka je dio identiteta Splita
Boravio je tamo i Roko Ljubica, zvani Balauska, sin konopara koji je od prvih dana bio dio ribarskog svijeta. Radio je konope za ribare, prao brodove i pomagao oko ulova. Roko je imao svoju ljubav – Dujku Bašić, zvanu Cicela (Cicibela). I ona je, kao i Roko, živjela u siromaštvu.
Kada su Dujki umrli roditelji, ostala je i bez krova nad glavom. Tada je Roko pronašao jedan stari ribarski brod i stvorio mjesto za njih. Nije Dujka htjela u njegovu ”kuću” prije nego li se vjenčaju. Tako su se vezali jedno za drugo pred Bogom 1903. godine. Sve što je Roko Dujki mogao ponuditi bila je njegova ljubav i brodica koju je pretvorio u dom. U čast svoje voljene, nazvao je brod ”Dujkin Dvor”.
I tako su živjeli, u staroj gajeti, vezanoj u mandrač Matejuške – u siromaštvu, ali u ljubavi i slozi. S njima je živjela kujica Belina koja im je bila poput djeteta. Prvo bi jela Dujka pa Belina, a tek onda Roko. Njihova priča dio je splitskog identiteta. Opjevana je, postavljena je na daske koje život znače, a konobom “Dujkin dvor” upisana je i u gastronomsku kartu Splita.
Dujka i Roko živjeli su više gladni nego li siti, ali zato konoba koja je nastala na temeljima njihove ljubavi obiluje svime. I tko god u nju kroči ne može otići nikako drugačije negoli puna srca i želuca. Tako smo otišle i mi. Započele smo dan pričom o ljubavi, skupile energije za čitav dan koji je pred nama, najele se, napojile i bile spremne za đir. Ljubav zaista ide kroz želudac, a Split i Dujkin dvor ne možete ne voljeti!
Foto: Women in Adria
