Kako je Ivana Matić, direktorica Women in Adria napisala u svojoj LinkedIn objavi, najgore što možete nekome reći jest da je dobra organizacija ključ uspjeha.
„Mene odmah počne boliti želudac kad to čujem i naše procedure za intervjue kažu da to ne smije biti u intervjuima i člancima. Zašto? Zato što smo mi sve dovoljno pametne i sposobne, imamo ravnopravne partnere, ali to nije dovoljno. I uz to pucamo po šavovima.“
Bez ravnopravnosti nema sklada ni uspjeha
Narativ ‘super mame’ prisutan je već zaista dugo. Sredinom prošlog stoljeća, idealna je žena bila uvijek dotjerana kućanica. Kako su žene sve više ulazile u sustav visokog obrazovanja, a samim time i na tržište rada, ‘super mama’ je evoluirala u ‘super ženu.’ Ona je odlična domaćica, sjajno kuha i čisti. Lijepa je i njegovana. Obrazovana je i zaposlena, ima sjajnu plaću. Redovito vozi djecu u vrtić i školu, te ih kupi na putu do kuće. Fantastična je supruga, uvijek inovativna u postelji.
Kad je pitate kako joj sve to uspijeva, reći će vam: „Sve je to stvar organizacije.“ Žena modernog doba vrhunski je organizirana i jednostavno savršena. Sve joj polazi za rukom.
No, ta žena ne postoji. Ona je zamišljeni ideal na stranicama časopisa. Žene koje su prošle intervju za Women in Adria, već su se susrele s time kako ne prihvaćamo izjave kako su do uspjeha došle organizacijom, što Matić i sama otvoreno ističe.
„Jednom smo radili intervju sa ženom koja je bila članica uprave u dvije tvrtke i ja nisam dala da to izađe dok ona nije priznala da ništa ne bi bilo moguće bez njene mame,“ stoji u objavi.
Brojne su komentatorice prepoznale ovaj problem, a većina njih otvoreno govore kako ne rade sve same. Supruzi su u pravilu ravnopravni, a obitelj će rado uskočiti kad nastane gužva. Ako partneri nisu ravnopravni, slažu se, nema skladnog doma, karijernog rasta niti ručka na stolu.
Pročitajte više: Delegiranje i plaćanje kućanskih poslova – Čemu sram?
Delegiranje i traženje pomoći su dio organizacije
Jedna od komentatorica smatra kako govoreći da je sve stvar organizacije šaljemo poruku drugim ženama da su manje vrijedne i sposobne. „Također je ljudski odati priznanje osobama zbog kojih si tu gdje jesi. Osnažuje se druge da traže pomoć i ne srame se toga.“
„Meni dobra organizacija uključuje pomoć,“ napisala je još jedna komentatorica. „Smiješno mi je kad netko kaže da sve stigne, ali propusti spomenuti da ima bedinericu, tetu čuvalicu, baka servis itd. Ja sam se isto dobro organizirala, ali imam čistačicu, mamu i tatu kod kojih odvezem dijete nekad na dva dana ili oni dođu čuvati kad je ona bolesna, a mi moramo na posao. Imam i muža koji isto ostaje doma kad je mala bolesna, kupi je iz vrtića, s juda i s glazbenog. Dobro sam se organizirala, uz puno pomoći sa strane.“
No, unatoč velikoj svijesti o ovom problemu i kolektivnom odbijanju narativa o ‘super ženi,’ zašto mnoge obiteljske i poslovne žene imaju potrebu svoje uspjehe pripisivati samo i jedino vlastitim organizacijskim sposobnostima?
Dobra organizacija ili bajka?
Jedna od komentatorica koja se bavi coachingom radeći s klijenticama je primijetila kako često osjećaju velik sram i smatraju da nisu dovoljno dobre ako priznaju da ne rade sve same. S jedne strane, mnoge od njih doživljavaju život majke kao nešto idilično, te žele imati vrijeme za domaćinstvo i roditeljstvo ‘kao iz bajke.’ S druge strane, sve se to događa u svijetu u kojemu se uspješnom karijerom predstavlja tek ona koja je kao iz ‘Forbes 500 bajke.’
U želji da budu uspješne na oba polja tako dolazi do nerealnih očekivanja. Osoba koja je sve to postigla bez pomoći (odnosno, koja tako tvrdi) smatra se istinski uspješnom. Ona koja u tome nije samostalna, osjeća se neuspješnom.
No, kako su danas partneri u braku ravnopravniji nego što su bili prije, zaista nema svrhe da žena nosi sva četiri kuta kuće. Ne ni tradicionalna tri – sva četiri. Druga strana medalje svega je što žena koja tvrdi da sve radi sama, ne samo što drugim ženama nameće osjećaj manje vrijednosti, svojeg supruga predstavlja kao pasivnog i nesposobnog, a roditelje i sve ljude zaslužne za ‘vanjsku’ pomoć posve briše. Ukratko, oni postaju nevažni.
Pročitajte više: Bivša CEO Xeroxa o balansu posla i obitelji: “Ne moraš ići na svaku djetetovu utakmicu.”
Ljudi uz vas dio su vaše priče
Žene, naravno, nisu jedine koje nas nastoje uvjeriti kako sve postižu same. Sjećate li se viralnog Twitter posta u kojemu se CEO Tobi Emonts-Holley pohvalio svojim impresivnim organizacijskim sposobnostima kako bi dokazao da je istovremeno moguće napredovati u karijeri, doktorirati i odgajati šestero djece? Objavio je screenshot svojeg kalendara u kojemu ne postoji ni jedan unos vezan uz djecu i brigu o djeci. O njegovoj supruzi, majci šestero djece, nije bilo ni riječi. O ženi koja ostaje kod kuće kako bi skrbila o djeci i kućanstvu nije bilo ni slova.
Objava je izazvala lavinu kritika. Ne samo što je organiziranost predstavio kao svoj poseban talent, već je iz svega izbrisao osobu bez koje ništa od navedenoga ne bi postigao čime je pokazao nepoštovanje prema svojoj supruzi. On nije ‘super tata’ niti ‘super muškarac.’ Bez uljepšavanja, on je lažov.
Pravedna podjela poslova i skrbi o obitelji među partnerima trebao bi biti standard, kao i otvoreno govorenje da vaš suprug odrađuje bolovanja s djecom, rado kuha i pere suđe, te kako zajednički odlazite u nabavku. Podijelite sliku baka i djedova kako hrane vaše dijete. Javno zahvalite osobi koja dođe pospremiti vaš dom. Možda zahvaljujući vama stekne još jednog klijenta!
Svi su ti ljudi dio vaše priče o uspjehu, baš kao što ste i vi dio njihove. Nemojte to skrivati i nemojte se toga sramiti. Upravo na to trebate biti ponosni.
„Budite autentične, a ne super žene, super žene se raspadnu sigurno, samo je pitanje kad će se to desiti. Bolje da vam je kuća u raspadu, nego vi,“ zaključuje Matić.
Foto: Canva / Ivana Matić, privatna arhiva
