Svi mi provodimo dosta vremena u razmišljanju kako što bolje i kvalitetnije provesti život. No, tko se ikada zamislio nad dobrim krajem svoga života? O smrti ne volimo razmišljati jer nam je to nepoznanica, nešto zastrašujuće i konačno što nikako ne možemo povezati s pridjevom „dobro“. No, činjenica je da planiranje unaprijed donosi određenu količinu spokoja i osjećaj da na neki način ipak „držimo konce u svojim rukama“. Je li moguće isplanirati dobar životni završetak, iako ne volimo misliti o tome?
Judy MacDonald Johnston ipak vjeruje da konačni odlazak može biti dobar, a svoje iskustvo podijelila je na TEDovoj konferenciji gdje je govorila o načinu kako povećati šanse da dobro umremo. Judy se inače preko dana bavi razvijanjem programa za dječje čitanje, a ostatak vremena potiče druge da održe kvalitetu svog života iako mu se bliži kraj.
Dobar završetak života kao zadnje iskustvo
„Nisam stručnjak i nisam gerijatar, ali u zadnjih nekoliko godina pomogla sam dvama prijateljima da imaju kraj života kakav su željeli“, kazala je MacDonald Johnston. To dvoje bili su Jim i Shirley Modini koji su proveli 68 godina u braku živeći povučeno na velikom posjedu negdje u okrugu planine Sonoma.
„Upoznala sam ih kada su oboje bili u osamdesetima. U svojim obiteljima bili su jedinci, a sami su odlučili da ne žele imati djecu“, nastavila je svoju priču Judy.
Nakon što se sprijateljila s postarijim bračnim parom, postala je ujedno i njihov staratelj, medicinski zaštitnik, ali i osoba koja im je pomogla s njihovim zadnjim životnim iskustvima. Zajedno, prisjeća se, naučili smo nekoliko stvari o tome kako doživjeti dobar kraj.
Sa starošću, neizbježno dolaze i mnoge bolesti koje narušavaju kvalitetu i tempo života, i Judyni prijatelji Jim i Shirley nisu bili lišeni toga. Bolovali su od karcinoma, doživjeli mnoge prijelome, pa infekcije i neurološke bolesti.
„Istina je da se s približavanjem kraja našeg života sve tjelesne funkcije i samostalnost sve više približavaju ništici, a početak kraja uvijek bude potaknut događajem koji potiče svijest o smrtnosti. Za Jima i Shirley to je bila odluka o tome kome će pripasti njihov posjed kad ih više ne bude“, objasnila je MacDonald Johnston.
Dobar završetak života uz pet uputa
Judy MacDonald Johnston navela je da je iz ovog iskustva naučila pet postupaka, uz koje, svatko ako to želi, može isplanirati svoj kraj:
- Treba imati dobar i konkretan plan, ne samo reći „Volio bih umrijeti u svojoj kući, jer se to najčešće ne događa, većina ljudi umre u bolnici ili staračkom domu. Treba detaljno isplanirati npr. gdje želite biti kada više neće biti dovoljno samostalni da se brinete za sebe.
- Trebate imati zagovornike svojih ideja, a ako imate više od jednoga, veća je šansa da će vaš plan biti proveden u djelo. Možete unajmiti i odvjetnika.
- Ključna je pripremljenost za bolnicu. Vrlo je vjerojatno da ćete dospjeti u sobu za hitne slučajeve, i želite to obaviti kako treba. Sva dokumentacija trebala bi biti s vama u vidljivoj omotnici, a primjerak bi trebali imati i ljudi koji brinu o vama
- Treba pronaći povjerljive skrbnike koji će odlučivati o vašoj situaciji isključivo na vašu korist, kada za to više ne budete u stanju. U ovoj situaciji, nema mjesta kompromisu.
- Konačno, posljednje riječi. Što želite čuti na samome kraju i od koga to želite čuti? Iz Judynog iskustva, ljudi žele čuti da će s onim što ih brine biti sve u redu. Kada vjerujete da je sve u redu, prepustit ćete se.
„ Ovo je tema koja inače potiče strah i poricanje. Naučila sam da ako uložimo vrijeme u planiranje kraja života, imamo dobru šansu da održimo kvalitetu života“, zaključila je MacDonald Johnston.
Foto: TED.com/print screen
