Usput dok je nad mojim licem buktala para iz lonca u kojem sam kuhala špagete, čula sam okretanje ključa u bravi. Vratio se s posla. Bok – promrmljao je kroz poluotvorena usta i zagrlio me. Dao sam otkaz –nadodao je oprezno, očekujući moju reakciju.
Ja sam se nasmijala.
Poznaješ li me, moja reakcija te ne bi začudila. Volim pisati otkad znam za sebe, a pisanje pokušavam više ili manje uspješno unovčiti zadnjih deset godina života. I dok sam prikupljala iskustva, ne samo poslovna već i ona životna, kod svojih bivših poslodavaca, odavno sam u glavi imala tu misao o Pisalici koju ću jednoga dana stvoriti. Ne, nisam znala da će se tako zvati. Niti sam znala da ću od nje normalno moći živjeti. Nadala sam se i vjerovala.
Rizik za sobom povlači lijepe stvari!
Prvi otkaz dala sam pred tri godine, drugi sam dala pred samo pola godine. Oba ta posla bila su relativno sigurna (koliko nešto u našoj državi i uopće u svijetu može biti sigurno). Da, imala sam nešto klijenata sa strane pa nije da sam se strmoglavila u jamu iz koje mi se nije nadzirala barem nekakva svjetlost. No činjenica je, riskirala sam.
Bilo mi je drago što je napokon i on skupio hrabrosti i učinio isto. Riskirao.
Svatko tko je ijednom dao otkaz zna da to nije laka odluka. Postavljaš si u glavi sto odgovora koji počinju riječju AKO, ali se ipak nekako uspiješ izboriti za sebe i svoju slobodu. Vjerojatno u mislima vrtiš svakakve scenarije, iako se realno 90% njih nikada neće dogoditi.
Brineš, bojiš se. I to je normalno.
Koliko god zvučalo idealistički, rizik prilikom životnih promjena ipak je moguće svesti na razine koje će ti biti podnošljive. Naravno da ne možemo uvijek utjecati na smanjenje rizika, osobito kod onih odluka koje su instantne. No, otkaz koji daješ vjerojatno nije instantan jer si o njemu barem u nekoliko navrata prethodno razmišljala.
Pripremite teren za buduće radnje
Moj topli savjet je – pripremi teren za buduće radnje. Ako želiš otvoriti svoju tvrtku, web stranicu pripremi unaprijed i napuni je sadržajem, isprintaj vizitke i odmah po otkazu (da, još kada si na otkaznome roku) počni je dijeliti onima preko kojih bi mogla ostvariti nove poslovne suradnje. Naravno, ne kažem ti da se sada možeš raspištoljiti s vizitkama bacajući ih u zrak i staviti noge na radni stol – još uvijek imaš svog gazdu (sadašnjeg šefa). Učini to u diskreciji.
Ako pak si odlučila tražiti posao kod novih poslodavaca, i to je u redu. Nigdje ne stoji uklesano u kamen da je bolje biti samostalna poduzetnica. Netko jednostavno nema niti želuca niti volje za takve stvari. Ili ima drugačije životne prioritete. I to je sasvim u redu. OK je, ne brini.
Dakle, ako si odlučila raditi za drugog poslodavca, već prije davanja otkaza možeš barem poboljšati svoj ukupni dojam na internetu. Detaljno ispuni LinkedIn profil, zamoli osobe s kojima si radila (a vjeruješ im) da ti napišu mišljenje o radu s tobom (što je različito od klasične preporuke, ali češće i iskrenije štivo). Obriši neprikladne fotografije s ostalih profila društvenih mreža. Svoje radno iskustvo možeš dodati i na Facebook i/ili Twitter profil, gdje slobodno dodaj i link na novootvorenu web stranicu.
Nakon što si konačno isprintala svoje otkazno pismo, triput duboko udahni i istresi svoje ekstremitete kako bi ih oslobodila napetosti. A tada digni glavu i imaj čvrsti hod do te mračne prostorije jer nakon što se oslobodiš tog tereta, vjeruj mi, više ništa neće biti isto.
I da se vratim još malo na rizik koji sam prethodno više puta spomenula. Rizik, to je igra. Jedna od najljepših stvari u životu. Obogaćuje novim iskustvima, ispituje naše granice i čini nas ponosnima kada premostimo prepreke koje je stavio pred nas, da bi nas još malo preispitao.
Rizik je i put ka slobodi. Put ka veselju i novim pobjedama. Ne treba bježati od njega već ga smatrati svojim prijateljem koji je do nas došao u najboljem mogućem trenutku za nas.
On, moj Ante, dao je otkaz i ja sam mu se nasmijala. Nasmijala sam se jer smo se susreli kroz zajednički život s rizikom više puta, i najiskrenije, uvijek nam je taj opaki rizik donio nešto dobro. Nešto pozitivno. Naravno, nismo bedasti. Pripremili smo unaprijed «teren» koliko smo mogli. Dogovorili smo da ćemo Pisalicu voditi zajedno, odnosno, proširiti je. On je stručnjak u digitalnom oglašavanju i web analizama, ja sam u pisanju i kreativi. Nadopunjujemo se, kao poslovno, tako i životno. Imamo svoje snove koje želimo pratiti, bez obzira na tuđe poglede i jalove jezike.
Zahvalna sam zbog toga. I zahvalna sam njemu što sa mnom želi riskirati. Jer Rizik, on za sobom povlači tako lijepe stvari!
Foto: 123rf
Autorica: Andreja Rambrot, pisalica.com
