Direktorica i osnivačica neprofitne organizacije „Girl Who Code“ , Reshma Saujani osmislila je program čija je svrha obrazovanje djevojčica u informatičkim vještinama. Ona smatra da se stvarni društveni napredak ne može postići neravnopravnim šansama u obrazovanju i iskrivljenim normama rodnog odgoja djece. Cilj njene organizacije je postići brojku od jednog milijuna žena u informatičkoj znanosti do 2020. godine.
Većina žena izbjegava rizične poteze na profesionalnom planu
„Djevojčice odgajamo da budu savršene, a dječake učimo hrabrosti“, rekla je ova američka političarka i odvjetnica te istakla da je na sebe preuzela izazov promicanja drugačije društvene socijalizacije djevojčica.
Kada se 2010. godine kandidirala za Kongres to joj je bio, kako kaže, prvi istinski hrabri potez u životu, i to u 33. godini života.
“Većina žena izbjegava rizične poteze, pogotovo u profesionalnom miljeu, igraju na sigurno i radije se smiješe nego što će se izboriti za svoja prava, muškarci s druge strane imaju sasvim drugačiji pristup jer su naučeni da kompeticiju, grubost i rizik”, kaže Saujani.
“Ne samo što su dječaci od ranog djetinjstva naučeni na preuzimanje rizika već su i nagrađeni za to”, kaže Saujani te dodaje da imamo sasvim drugačije modele odgoja muške i ženske djece.
“Ovakvim odgojem u kojem djevojčice ne učimo hrabrosti, naše društvo, ali i ekonomija puno gubi, smatra ona”, te dodaje da je to i glavni razlog manje zastupljenosti žena na važnim pozicijama u društvu.
Saujani naglašava da prema mnogim analizama, djevojčice u učenju postižu bolje rezultate od dječaka, uključujući matematiku i znanost, dakle tu nije riječ o različitim sposobnostima. Ono što određuje kasniju poziciju djevojčica u društvu je zapravo drugačiji pristup prema njima od najranijeg djetinjstva.
Tako primjerice, muškarci će se prijaviti na natječaj za posao čak i ako imaju samo 60 posto traženih uvjeta za to radno mjesto, dok će se žene prijaviti samo ako zadovoljavaju svih 100 posto traženih uvjeta.
“Djevojčicama je kroz odgoj nametnuta potreba da budu savršene”, rekla je Saujani te dodala da je na tržištu toliko puno radnih mjesta u informatičkoj branši, u kojoj bi žene svojim radom mogle doprinositi društvu.
No, na žalost, nema ih jer nisu odgojene da budu hrabre, nisu odgojene da se zainteresiraju za informatičke znanosti.
Kada je 2012. godine Saujani osnovala kompanija u kojoj je podučavala djevojčice programiranju, shvatila je da ih zapravo uči hrabrosti, da budu nesavršene i da nauče riskirati.
Kroz svoj rad s djevojčicama primjetila je da su one sklone perfekciji, pa će tako ako nisu sigurne da je ispravno radije izbrisati ono što su pokušale isprogramirati, nego pokazati da su uopće nešto pokušale.
“No, nije samo dovoljno naučiti ih programiranju, moramo ih naučiti da je uredu biti nesavršen, moramo u njih utkati veće samopouzdanje, ovaj zadatak ne smijemo zanemariti ili odgoditi za neke druge generacije. To je naša odgovornost”, naglasila je Saujani.
“Moramo ih naučiti da budu hrabre u školi, pri odabiru zanimanja, na fakultetu, na radnom mjestu i karijeri, moramo im pokazati da će biti voljene i prihvaćene ne zato što su savršene već jer su hrabre. Kad ih učimo da je uredu biti nesavršen, istovremeno ih učimo hrabrosti te na taj način dobivamo mlade žene koje će izgraditi bolji svijet za sebe, ali i za sve nas”, zaključila je Saujani.
Foto: Marla Aufmuth / TED
