Jeste li digitalno pismeni? Jesu li i vaša djeca digitalno pismena? Znate li uopće što podrazumijeva digitalna pismenost? Digitalno pismena osoba posjeduje sposobnost pronalaženja, analize, (pr)ocjene, upotrebe i stvaranja sadržaja korištenjem tehnologije i interneta. Današnji život svakako podrazumijeva potrebu za digitalnom pismenosti, tehnologija kojom smo okruženi svakog dana sve brže napreduje i razvija se. Kompetencija na tom području svakako je nužna za kvalitetno praćenje napretka na poslu, školovanju, ali i za društveni život. Unatoč tome, prema nekim pokazateljima tek je svaka druga osoba u Hrvatskoj na odgovarajući način digitalno pismena. No, što je s djecom?
”Nisam upoznat da raspolažemo s detaljnim podacima o digitalnoj pismenosti kod djece. Ono što znam da postoji je Digital Economy and Society Indeks izvještaj, ali on se izrađuje za osobe starije od 16 godina. Po njemu je Hrvatska za osnovne digitalne vještine tek na 17. mjestu s 55.56 posto, dok je na prvom mjestu Nizozemska s 82,7 posto. Generalno prema grafu nismo toliko loši, ali prema mom iskustvu i onom što vidimo po školama i kao roditelj, rekao bih da su djeca dosta digitalno pismena, štoviše često i više od svojih roditelja”, kaže za Net.hr Krešimir Hausknecht, voditelj odjela digitalne forenzike iz INsig2.
Djeca dobro digitalno pismena
Tu nailazimo na dodatan problem. Kako će roditelj učiti i voditi dijete kroz nešto u što se sam ne razumije? Osim toga, digitalna pismenost obuhvaća kategorije: pronalaženje informacija, komunikacija, stvaranje digitalnog sadržaja, sigurnost i rješavanje problema.
“Prema mom mišljenju, djeca su jako visoko u svim segmentima osim sigurnosti, gdje mislim da su jako nisko, te da ni blizu nisu svjesni koje sve opasnosti postoje”, naglašava Hausknecht.
Sigurnost na internetu svakako je jako važan segment, vjerojatno i najvažniji, posebno izražen upravo kada su djeca u pitanju, jer opasnosti su brojne, od onih najbezazlenijih, do ozbiljnih vrsta nasilja čije žrtve mogu postati.
“Rekao bih da djecu danas prirodno privlači sve digitalno. TV, mobiteli, tableti, konzole za igru i sl. Jednom kada krenu koristiti sve te tehnologije, prvu ulogu učitelja bi trebali odraditi roditelji. Tu sad opet dolazimo do pitanja koliko su pojedini roditelji vješti u korištenju tehnologija, tj. koliko sami znaju. Često se događa da djeca vrlo brzo preteknu roditelje u znanju i digitalnoj pismenosti. U ranoj predškolskoj dobi smatram da je jako bitno imati kontrolu nad sadržajem kojem djeca pristupaju i trebalo bi ga dosta ograničiti, i sadržajno i vremenski“, napominje ovaj stručnjak za digitalnu forenziku, piše Net.hr.
Pročitajte više: Djeci zakonom zabranili društvene mreže… Može li to proći i kod nas?
Što ranije uvođenje u digitalni svijet
Smatra kako uz roditelje veliku ulogu u digitalnom opismenjavanju djece imaju odgajatelji u vrtićima, te nakon njih nastavnici, te sama škola kao institucija. Hausknecht kaže kako su udžbenici koje imamo dobri, ali kvalitete predmeta je kao takva upitna. Ona ovisi o znanju i pristupu pojedinog nastavnika, a tu, smatra on, imamo dosta velike varijacije.
“Ne bih htio nikoga uvrijediti, ali učitelj koji ima 50 i više godina i osnovno znanje, nije ni blizu adekvatan voditi djecu kroz svijet tehnologije. Mislim na teme poput rada na računalu, internet, sigurnost na internetu, socijalne mreže, forume, igrice, različite chat aplikacije poput Discorda i Telegrama npr., kripto valute… Vjerujte mi, djeca već u četvrtom ili petom razredu itekako dolaze u susret s ovakvim stvarima i one ih zanimaju. Zato smatram da je jako važno što ranije uvođenje u digitalni svijet uz kvalitetne sadržaje”.
“Tehnologija je svugdje oko nas i moramo ju prihvatiti. Tu je, neće nestati. Nema smisla pretvarati se da ne postoji internet, mobiteli, socijalne mreže i smatram da će djeca kad-tad doći do toga ma koliko god mi to eventualno zabranjivali. Ako samo jedno dijete u razredu ima, zna ili je vidjelo nešto, garantiram da će do kraja dana gotovo svi to znati i barem poželjeti isprobati. Mislim da je bolje da ih se u to uvede kako treba, nauči kako to razumno koristiti i osnove sigurnosti, kao i najvažnije kako kritički razmišljati”, naglašava Hausknecht.
Informacije su svuda oko nas. Sve više je lažnih vijesti, namještenih članaka i videa, a djeca lako u sve to povjeruju. Nažalost, ponekad to može završiti i kobno. Zato je bolje biti s njima na tom putu, makar roditelji isto učili uz njih.
“Neke stvari treba braniti, neke dopustiti, ali mislim da je ključ povjerenje i komunikacija”.
Pročitajte više: Roditeljstvo je posao života, a WL balance je kaos u kojem trebamo naučiti živjeti bez grižnje savjesti
Balans između digitalnog i stvarnog svijeta
Nije lako procijeniti kako se o ovoj temi obratiti djetetu u kojoj dobi. Posebno to nije lako manje digitalno pismenim roditeljima i nastavnicima. No, stručnjak za digitalnu forenziku tu ima nekoliko savjeta.
“Moguće je prilagoditi sadržaj dobi djeteta, rekao bih da to već i postoji. Trenutni su udžbenici i materijali dosta dobri. Predavanje i učenje kroz interaktivne igre je također zanimljivo. Znam jako puno primjera gdje su djeca bolje i lakše svladala strani jezik, matematiku ili samo pisanje uz pomoć tehnologije. Činjenica je da djeca raznih uzrasta dosta uče tako, stoga smatram da im treba odgovarajuće vodstvo. Naravno da mora postojati balans između digitalnog i stvarnog. Prilagodba materijala u digitalnom svijetu je zapravo dosta lagana jer kroz pitalice i uspješnost rješavanja zadataka, program samo može biti prilagođen za određenu dob djeteta”.
Roditelji se često pitaju trebaju li djeci ograničiti pristup društvenim mrežama. Neki se služe aplikacijama za blokadu, neki ograničavaju pristup mobitelima, ali činjenica je da djeca prije ili kasnije, ako to zaista žele, pronađu način da naprave profile i krenu se služiti nekim društvenim mrežama koje njihovi roditelji ne bi odobrili.
“Kada nekome nešto zabranite, onda to postaje još privlačnije. Smatram da djeca ne bi trebala biti na društvenim mrežama, osim možda na nekim dijelovima YouTubea, ali uvijek će se dogoditi da neko dijete ima pristup ostalima, i htjeli mi to ili ne, sva će se djeca okupiti oko njega. Neprikladan sadržaj prisutan je gotovo svuda, ali jednako tako ima i dobrog sadržaja. Nemoguće je povući crtu gdje prestaje jedan, a počinje drugi. Ako zabranimo sve to nije dobro i nismo ništa napravili. E sad što napraviti, dozvoliti, nadzirati, paziti? Jako je teško odgovoriti na to pitanje”, zaključuje Krešimir Hausknecht, piše Net.hr.
Foto: Canva
