Dunja Franjić Bubek je oduvijek imala želju baviti se projektiranjem prostora. Danas ima vlastiti studio 5TEMA, a jedan odlazak na Vis ju je potaknuo da napravi taj korak.
Bavila se animiranim filmom, postala građevinski tehničar i silno željela upisati arhitekturu. Nažalost, zbog fizike je nedostajao 1 bod da upiše željeni fakultet. Kako bi se sebi dokazala da zna fiziku, tri dana kasnije otišla je na prijemni na Strojarski fakultet i upisala ga. “Strojarstvo je čudesno. Odgovara na vrlo zanimljiva pitanja kao što su kako brod plovi, kako avion leti, a ja sam htjela znati sve. Znala sam i da ću se kroz život vratiti arhitekturi.”
Pročitajte više: Dizajn interijera strast je Dunje Franjić Bubek, a kroz suradnju s Varteksom je pokazala kako to izgleda!
I tako je i bilo. Jedno vrijeme je radila kao programerka, ali to je zanimanje uskoro napustila zaposlivši se u arhitektonskom birou.
Iza poduzetništva se krije želja djeteta i više od 20 godina iskustva
Prije ulaska u poduzetništvo projektirala je te vodila projekate opremanja za brojne brandove kao što su Kaufland, Polleo, BioBio, Baby Center, Terme Sv.Martin, Croata, Crystal Vision, Core, O’Tacos i brojni drugi.
“Zvuči jednostavno, no iza toga krije se želja djeteta i preko 20 godina iskustva u oblikovanju prostora. Najviše iskustva stekla sam u firmi koja proizvodi i oprema javne prostore diljem Europe. Tu sam vodila projekte, projektirala prostore i dizajnirala opremu za investitore koji su trebali uređenje sa segmentom drvne branše – uredi, trgovine prehranom ili tehničkom robom, pekarnice, voćare, butici, caffe barovi, restorani, crkve, fakulteti, hoteli, kozmetički saloni i sl.”
Uz povjerenje vlasnika firme, često je odlučivala i o tipu stroja koji bi trebali nabaviti, kako bi proizveli baš ono što je Dunja osmislila. “Iskustvo sam gradila posjetima sajmovima, osluškujući tržište i klijente, te samoedukacijom.”
Na poslu u pravilu provodila više od 10 sati dnevno, i to šest dana u tjednu.
“Obožavala sam svoj šaroliki posao i nisam se mogla zamisliti igdje drugdje, iako sam se osjećala lošom domaćicom i zahvaljivala roditeljima na čuvanju djece. Stres sam uspješno liječila plesom, trčala polumaratone i putovala, navikla na užurbani tempo i organiziranost.”
Ipak, na vizitkama joj je pisalo: dipl. ing. strojarstva, a nije se tako osjećala. “Na sastancima su me često oslovljavali arhitekticom pa bih se ispričavala da nemam to zvanje. Zbog toga sam se odlučila doškolovati u Callegari školi za dizajn, provjeriti znanje, nadograditi se i službeno dobiti zvanje dizajnera interijera.”
Program je to koji traje tri godine i daje izvrsne osnove za cjeloživotnu nadogradnju, jer Dunja ne vjeruje u brzu diplomu i znanje preko noći. “U firmi sam molila slobodne subote, koje su ionako bile prekovremene, kako bih se doškolovala. Sama bih to financirala, korist bi bila obostrana, no ideja ipak nije bila dobro prihvaćena. U tom sam trenu bila još sigurnija da radim pravu stvar za sebe. I klijenti su prepoznali moju strast i poticali me da krenem u samostalne vode.”
Pročitajte više: Arhitektica Nina Ninčević projektirala je prekrasnu vilu, a nama je ispričala kako je tekao cijeli proces!
Odlazak na Vis koji je promijenio sve
U silnoj želji da stigne sve, Dunja se bavila i plesom pa ju jedna strana filmska produkcija angažirala kao plesačicu. Uzela je godišnji odmor, budila se rano, otrčala 10 kilometara, pa uživala na setu. “No, tada sam prvi put dobila savjet: Dunja… pomalo! Pa opet: Dunja…pomalo! Zaista, to je najbolji savjet koji sam ikad dobila. Kad sam zastala, zdravo udahnula, shvatila sam da život može trajati kvalitetnije i duže, a da još uvijek sve se stigne riješiti.”
To je bio trenutak u kojem se odlučila otisnuti i krenuti. “Klijenti su mi već govorili ‘što čekaš?’. Djeca su već bila samostalna i bilo je pravo vrijeme da krenem.”
U to vrijeme je stekla i zvanje dizajnerice interijera u Callegari školi za dizajn, a onda su je zvali i da predaje. Radi kao predavač na predmetu “Projektiranja komercijalnih prostora” i mentor projektiranja u Autocadu i SketchUpu.
Pokretanje vlastitog biroa krenulo je u vrlo optimističnom tonu, uz dobrodošlu pomoć poticaja za samozapošljavanje za kupovinu osnovne opreme i licenci potrebnih programa. Jedan dio obiteljske kuće je adaptirala u mali ured, a poduzetništvo ju je potaknulo da brzo svlada i nova znanja kao što su osnivanje firme, knjigovodstvo i administracija.
“Najsretniji tren mog osamostaljenja je bio kad me nazvao stari klijent koji treba opremu za novu trgovinu. Rekla sam mu da sada imam svoj biro, da projektiranje više nije uključeno u cijenu proizvoda i sada živim samo od cijene projekta, svoje intelektualne usluge. On je bez razmišljanja rekao: Znam, ali ja želim tvoj projekt i platit ću koliko treba. Nakon toga je došao još jedan, a dobar glas se pronio i dalje.”
Iz njezinog studija su stvoreni projekti trgovina od Ljubljane, Zagreba, Zadra, Splita do Beograda. U 5TEMA su kreirane knjige standarda opremanja za renomirane brendove kao npr. Varteks, Vitapur, BioBio, Enigma i druge.
“Izdvojila bih suradnje sa slovenskim lancem trgovina Vitapur. Za njih sam odradila kompletnu knjigu standarda, opremu, podove, rasvjetu, sve do najmanjeg detalja. Naravno da sam ponosna na taj projekt. Tu je i izvrsna suradnja sa Varteksom. Nezahvalno je izdvajati. Svaki posao nosi posebne izazove, a meni su oni dobrodošla motivacija. Cijenim svakog klijenta, želim mu svojim znanjem pomoći da ostvari veći profit i ojača brand.”
Uz to je imala suradnju s tvrtkom Roto za koju je projektirala uredske prostore od 800 kvadratnih metara.
“Priznajem, nemam inspiracije svaki dan. Prisila ne pomaže mašti. Sjetim se onog: pomalo. Zato si pred veći projekt priuštim dan odmora, izlet u prirodu ili putovanje u neki novi grad, izložbu, druženje s obitelji i prijateljima. Nakon tog se inspiracija brže vraća, projekt se gradi, pa zaboravim često da već sviće jutro ili da je nedjelja.”
Pročitajte više: Željka Jurković: Ako ja ne mogu u crvenim štiklama hodati po svom gradilištu, e onda to gradilište nije uredno
Žena s tisuću hobija
Dunja je s ulaskom u poduzetništva dobila i više vremena pa ima vremena i za dodatne kreativnosti, van osnovne djelatnosti. “Sudjelovala sam dvije godine zaredom na Zrinski Art Festivalu kao autor performansa i izlagač autorske klupe. Ista je bila izložena i na rovinjskom Design Districtu. U Školi animiranog filma sam inicirala ideju te je stvoren film u suradnji s djecom Saharawi naroda u Zapadnoj Sahari. Zapravo, sve što stvaram je dio mene. Ne mogu reći što je radno vrijeme – to moj život, ono što volim.”
Suprug joj je u svemu velika podrška, upoznali su se na fakultetu i karijeru su gradili u istoj tvrtki, i to stol do stola pa kad se Dunja odlučila za vlastiti biznis, on je otvorio svoj obrt za vizualizaciju pa su sad i poslovni partneri.
“Zajedno smo non stop, pa mi odgovara da odem predavati u Zagreb, da me dva dana nema.“ kaže kroz smijeh. „Djeca su narasla, oboje zasad u IT-u. Sin je otvorio svoju programersku firmu, a kćer iz Budimpešte radi za tim u Barceloni. Znaju da su granice samo u nama samima.”
Tijekom karijere naučila je važne životne lekcije, a to je da čovjek treba biti iskren i prema sebi i prema drugima, ali i da si dopusti pogriješiti. “Naravno da ćemo griješiti, ali je važno iz svake greške i nešto naučiti”, zaključila je.
Foto: Privatna arhiva
