Samostalnost i želju za preuzimanjem inicijative Dijana Vojak Pokić je pokazivala već u najranijim danima. Međutim, okidač za pokretanje vlastitog posla bilo je majčinstvo. Naime, nakon završenog obrazovanja i nekoliko godina rada kao „in house“ tekstilni dizajner, njezina sada trogodišnja kćer promijenila je sve. Studio Maliq otvorila je u studenom 2019. godine, a fokusira se na dizajn i produkciju tekstila za interijere.
“Postala sam svjesna da prethodni posao neću moću jednako kvalitetno obavljati posebice uzme li se u obzir udaljenost radnog mjesta i stanovanja. Vlastiti studio za dizajn tekstila otvorila sam u studenom 2019. godine, kada je taj neki korona virus bio isključivo kineski problem. Nitko nije niti slutio da će tako brzo i dugoročno to postati i naš problem.”
Nakon završetka Tekstilno tehnološkog fakulteta zaposlila se u tvrtki Regeneracija Zabok kao dizajnerica kastomiziranih tepiha i ondje provela tri godine. Te tri godine su joj bile dovoljne da shvati da je vrijeme za vlastiti biznis.
“Problem, ali i prednost, je moj karakter, oduvijek preuzimam odgovornost na sebe i uvjerena sam da ću napraviti bolje nego drugih. Od djetinjstva sam željela imati nešto svoje, a dijete je ubrzalo tu odluku.”
Pročitajte više: Dunja Franjić Bubek u 20 godina karijere uredila prodajne prostore diljem Europe, a otkrila nam je da je tajna inspiracije u odmoru!
Hrvatska tekstilna industrija postoji i ljudi rade kvalitetne proizvode
Otvaranja vlastite tvrtke je relativno lagano, no pokretanje posla je nešto sasvim drugo. “Kao i u svemu, pokretanju vlastitog posla pristupila sam s jasno razrađenim dugoročnim planom, ciljevima, rizicima. No… treba uzeti u obzir da studio Maliq postoji tek nešto manje od dvije godine, i to godine koje su obilježile neprestane promjene na tržištu. Ono na što nas nitko drugi ne može pripremiti, pa ni mi sami, je rizik, strah i stres prilikom ulaganja vlastitog novca u realizaciju projekata o čijem uspjehu ovisi budućnost poslovanja. Ipak, dok god prevladava racionalni entuzijazam i vjera u vlastiti proizvod, smatram da se od novih projekata ne treba odustajati.”
I dalje surađuje s bivšim poslodavcem na dizajnu i realizaciji tepiha, ali ima vlastiti proizvode. Dizajnira dekorativne jastučnice, knjidžamice (torbice za knjige) putem kojih je ostvarila suradnju s knjižarama Hoću knjigu, a veliki segment je kastomizirani tekstil. “Proizvodimo prekrivače, posteljinu, odjeću na kojima su crteži koja su djeca sama nacrtala. U našem svadbenom programu ističe se ogrtač za mladenku na kojem su rukom napisane poruke prebačene na tekstil. Sve te poruke nose važne osjećaje pa kad osoba dobije naš proizvod na dar, uvijek je tu puno emocija.”
Za izradu tepiha i posteljina se odlučila zbog jednostavne konstrukcije i puno slobode. “Oni su poput praznog slikarskog platna, mogućnosti dizajna su neograničene, a često se u interijeru zanemaruje taj segment. No jedan upečatljiv komad poput tepiha i jastučnice podigne cijeli prostor.”
Dijanini proizvodi sadrže i specifikacije koje kupcima otkrivaju svaki detalj, na etikama torbica za knjige naveden je autor teksta, podrijetlo materijala, tko je šivao, ali i linkove na kojima se kupci mogu dodatno informirati. “Kupci znaju sve dobavljače i na njihovim web stranicama mogu provjeriti cijenu materijala i izračunati proizvodnu cijenu svakog mog proizvoda. Nema skrivenih troškova. To mi je jako važno jer u tekstilu ima puno sive zone, pogotovo kod velikih igrača na globalnom tržištu. Ja želim pokazati da hrvatska tekstilna industrija postoji, ljudi kvalitetno rade i možemo se svi umrežiti pa čak i kad je riječ o malom proizvodu kao što je torbica za knjigu.”
Ideju za torbice za knjigu dobila je od strane Hoću knjigu jer je ta izdavačka kuća imala potrebu za tim. Do suradnje je došlo na Dijaninu inicijativu, oduševila ih je prva kolekcija proizvoda jer su na svakoj jastučnici tiskane priče. “Nije riječ o jednom citatu ili usputnoj riječi koja se pojavljuje na tekstilu nego je to zaista priča koja ima svoj početak, razradu i kraj.”
Pročitajte više: Mali dekorativni predmeti koji će od vašeg stana napraviti dom!
Brend je dobio naziv prema liku iz bajke Ivane Brlić Mažuranić
Prilikom pokretanja poslovanja, bilo joj je važno postaviti dobre temelj, a to su web stranica, logotip i naziv brenda. “Maliq je dobio naziv prema tintiliniću Maliku iz bajke Ivane Brlić Mažuranić. Imenom sam željela istaknuti filozofiju brenda o transparentnosti i čistom srcu jer u Šumu Striborovu ulaze i izlaze samo oni čistog srca.”
Logotip je kreirao Igor Manasteriotti, a odbrala ga je jer se oduvijek divila njegovim radovima. Iako je postavila dobre temelje, marketing je segment poslovanja u kojem se još snalazi. “Kad radimo ambalažu, izgleda predivno jer je sami logotip odličan.”
Klijenti su oduševljeni njezinim proizvodima, a kako su svih dobnih skupina, ne može ih segmentirati. No, uočila je da svadbene setove kupuju mlađe djevojke, dok se za posteljine i tepih odlučuju starije žene. Kastomirizirani tekstil za djecu odabiru roditelji te bake i djedovi.
Ja sam pokrenula biznis za vrijeme korone pa ne znam kako izgleda ‘normalno’ poslovanje
S obzirom na to da je pokrenula posao krajem 2019. godine, Dijana zna samo za poslovanje tijekom korona krize. “Meni je najveći problem što ja ni ne znam kakva su prije bila pravila.”
Problem joj ponekad predstavljaju birokratska pravila igre te društvene mreže. No, svakako joj je najveći problem ispresijecanost radnog vremena. “Unutar jednog dana trebam se posvetiti papirologiji pa dizaniranju, onda kasnije PR-u i marektignu, a onda i privatnom životu.”
Iako je studio mali i nema veliki opseg posla, Dijana vodi sve. “Previše toga je u danu i kad prekoračim rok već kasnim na nešto sljedeće. Uz sve to, stvaram proizvode gotovo od nule, konstantno praćenje tih proizvodnih troškova i svih segmenata proizvodnje, od nabave tekstila, tiska na tekstil, šivanja, pakiranja ambalaže. Konstantno balansiranje svega toga je iscrpljujuće, ali ne dam se.”
Uz sve to, u poslovanju je morala naučiti prilagođavati planove i ciljeve. Naime, kad se pojavila korona, mislila je da ćemo nakon tjedan dana nastaviti po starom. No, ubrzo je shvatila da će poslovanju morati pristupiti na drugačiji način. “Prije nego što sam otvorila tvrtku, izradila sam dokument sa svim ciljevima, planovima, tržištima te kako to ostvariti. To je davno u smeću, više nisam na planu a, ni b nego na planu ž.”
Lockdown je iskorstila za dodatne edukacije, seminare i tečajeve koje je implementirala.
Trenutno završava kastomizirane projekte i nove proizvode koje će staviti na tržište, a onda godišnji odmor kojeg nije imala dvije godine. “Taj odmor planiram iskoristiti kako bi razbistrila glavu, složila novi dokument i plan. No, mislim da je za poduzetnike ipak najvažnije da se nauče konstantno prilagođavati.”
Pročitajte više: Kako je svestrana medicinska sestra postala uspješna poduzetnica koja dizajnira tapete
“Brak nakon dobivanja djeteta nalikuje ratu, a svaki novi dan nova je bitka za podjelu obaveza”
Jednom prilikom joj je kolegica rekla kako je brak nakon dobivanja djeteta – rat, a svaki novi dan nova bitka. “Vjerujem da negdje tamo daleko postoje odnosi puni kompromisa i razumijevanja, ja osobno ne poznajem niti jedan takav. Za svaki novi tjedan ispišem listu obiteljskih, poslovnih i osobnih obaveza. Krajem tjedna sve obiteljske obaveze označene su kvačicom, poslovnih 70%, a osobne ostaju samo puste želje. Svjesna sam da to nikako nije dobro, no iskreno se nadam da je to samo faza kroz koju moramo zajedno proći”, iskrena je Dijana.
Zbog specifične djelatnosti Studija, u procesu dizajniranja novog proizvoda ili naručenog kastomiziranog dizajna, ne može i ne želi žuriti. U konačnici zbog toga je prije dvije godine i započela pisati vlastitu priču.
“Kada si žena, poduzetnica, majka, pojam radnog vremena ne postoji ili ga je teško definirati. Najčešće je ispresijecan privatnim obavezama, a nerijetko se nastavlja u gluho doba noći. Zapravo, najviše se trudim poboljšati vlastitu produktivnost. Odnosno, u što manje vremena kvalitetno obaviti što više posla”, zaključila je Dijana.
Foto: Privatna arhiva
