Karijera i poslovna priča Mirjane Vučetić iz Karlovca po mnogo čemu je nesvakidašnja za naše, hrvatske prilike. Direktorica je male tvornice za proizvodnju pumpi Hamowa-Hidro koja posluje više od 25 godina. Osim što se našla u izrazito muškoj branši okružena strojarima, monterima, pumpama i cijevima, na čelo tvrtke došla je kao snaha vlasnika Zlatka Vučetića.
Osim što se dugo borila sama sa sobom pokušavajući naći odgovor je li to pravo mjesto za nju, govori nam ona, često se suočavala s predrasudama okoline koja mnogo puta nije ozbiljno doživljavala njezinu funkciju i ulogu u tvornici.
Stvari su se počele razvijati u pravom smjeru tek kad je shvatila što zapravo želi, kakva joj se prilika nudi, što može i želi dati u svom poslu. Njezina je poduzetnička priča vrlo poučan, inspirativan i iskren primjer osobnog razvoja koji se temelji na želji da izvuče najbolje iz sebe i životnih prilika koje se nude.
Okolina ju prihvatila kad je počela rješavati probleme
Mirjana i suprug Davor Vučetić odrasli su u Karlovcu gdje je Davorov otac Zlatko Vučetić radio u nekad vrlo uspješnoj Jugoturbini. Zbog gubitka tržišta poduzeće je početkom 90-ih godina počelo propadati pa su mnogi zaposlenici ostali bez posla. Tako je i Mirjanin svekar silom prilika, ostavši bez posla, pokrenuo vlastitu tvrtku i nastavio raditi ono čime se dotad bavio. Kao glavni konstruktor i Mirjanin mentor i dalje je aktivan u tvornici ali poslove i brige oko upravljanja posljednjih je godina prepustio snahi.
“Prvo sam počela administrirati u obiteljskoj firmi, ali se prvih godina nisam previše vezala za taj posao. Nisam se vidjela u toj firmi. Ne znam jesu li to bile moje predrasude i odbojnost prema toj vrsti industrije ili je to bio utjecaj okoline koja je na mene nerijetko gledala kao na neki ukras u tvornici.
Čak nisam niti kćer nego snaha vlasnika što je, po mojim saznanjima, vrlo rijetka pojava u obiteljskim tvrtkama u Hrvatskoj. Obično se posao prenosi na sinove, zatim kćeri ili zetove, ali snahe! Mislim da sam rijetki slučaj u Hrvatskoj što sam dobila takvu priliku i povjerenje u obitelji”,
govori naša sugovornica koja je po struci diplomirani ekonomist dok je suprug inženjer strojarstva.
Neko su vrijeme zbog suprugova posla živjeli u Njemačkoj, pa zatim u Zadru, da bi se na kraju ipak skrasili u rodnom Karlovcu, jer tamo su, kako kaže, imali sve što im je potrebno za ugodan, obiteljski život. U profesionalnom je smislu i dalje pokušavala naći svoj put. Nekoliko je godina kao vanjski suradnik surađivala s Veleučilištem u Karlovcu, razmišljala o poslovnim mogućnostima u turizmu s obzirom da je poslovnu ekonomiju završila na Fakultetu za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu u Opatiji.
“Ubrzo sam vidjela da to sve nema smisla, da je to traženje bez rezultata. Pitala sam se što zaista hoću. Ako to nije oprema za vodovode i kanalizacije, što onda želim? Osjećala sam da imam volje i snage dati najbolje od sebe i da želim posao kroz koji se mogu osobno razvijati. I shvatila sam da je obiteljska tvrtka zapravo odlična prilika.
Svekar ima uhodanu ekipu, ugovorene poslove, znala sam prednosti, ali i nedostatke firme te što bih mogla promijeniti i poboljšati. Uvidjela sam da mi je to najbolja prilika za rad i razvoj te da prvenstveno moram raditi na sebi. I rezultati su došli.
Prestala sam se zamarati time što drugi misle o meni i shvatila da se ne moram nikome opravdavati niti objašnjavati što kao snaha radim ovdje. Znala sam da mogu, odredila sam si ciljeve i prionula na posao”,
opisuje nam unutarnju borbu i prijelomne trenutke koje su prethodile odluci o preuzimanju odgovornosti za upravljanje poslom.
Pročišćavanje voda glavna niša
Na čelu tvrtke Hamowa-Hidro već je tri i pol godine uz svekra Zlatka kao mentora i glavnog konstruktora. Tvornica ima šestero zaposlenih od čega su trojica montera-bravara i jedan kolega komercijalist. Nekad su poslovi bili orijentirani na izgradnju vodovodnih i kanalizacijskih sustava, ali su posljednjih godina najviše usmjereni na projekte vezane za ugradnju uređaja za pročišćavanje voda.
Ulaskom Hrvatske u Europsku uniju, gradovima i općinama otvorile su se mogućnosti sufinanciranja iz EU fondova. Mnogi su krenuli u projekte ugradnje pročišćivača pa su usluge tvrtke poput Hamowa-Hidro postale dosta tražene.
“Poslove ugradnje pročišćivača uglavnom ugovaraju veće tvrtke, a nas uzimaju kao podizvođače te mi prema potrebi projekta uz vlastite zaposlenike angažiramo pojedine majstore i struke specijalizirane za neki dio posla, primjerice, vodoinstalatere. Poznati smo u ovoj branši i kupci uglavnom nas traže tako da imamo ugovorenih projekata za sljedeće dvije, tri godine jer oni dugo traju.
Kupci vole raditi s nama jer im možemo pružiti cjelovitu uslugu, od konstrukcije do nabave materijala, montaže u radionici i ugradnje uređaja u objekt na terenu. Veliki dio našeg posla radi se na terenu.
Prije nekoliko godina gotovo smo se u potpunosti preorijentirali na pročišćivače kao odgovor na potrebe tržišta. Trebala nam je godina dana za pripremu nove dokumentacije, potreban alat i obuku majstora. Pomladili smo ekipu, imamo jednog starijeg montera koji je počeo raditi od početka, sa svekrom, i uzeli smo dvojicu mlađih. Cilj mi je imati tvrtku s desetak zaposlenih. Ovisno o razvoju poslovanja planiramo zaposliti strojara i još jednog administratora.”
Sve ove promjene u poslovanju dogodile su se posljednjih godina, pa naša sugovornica ističe kako je sudjelovala u donošenju ključnih odluka. Njezin je glavni cilj u tvrtci uspješno privesti kraju prijelaz sa starijeg na mlađi menadžment. U skladu s tim pokušava unijeti nove stvari poput marketinga jer bez obzira na usku specijaliziranost i rang malog poduzetnika, smatra da je potrebno da se za njih čuje.
U planu je izgradnja novog poslovnog prostora s radionicom za montiranje, ali sami ne mogu ulaziti u tako zahtjevne investicije. Završila je edukaciju Voditelja izrade i provedbe projekata financiranih iz EU fondova te sad intenzivno istražuje mogućnosti sufinanciranja kroz EU fondove za male poduzetnike, ali su im trenutačni uvjeti neprihvatljivi, pa se nada da će se i to uskoro promijeniti.
Kako ističe, u poslu uvijek vode računa da donesu odluke koje će biti najbolje za posao i sve zaposlenike.
“Mislim da je zato firma i opstala sve ove godine prolazeći kroz uspone i padove. Nastojimo poslovati prema načelima društveno odgovornog poslovanja i to prvenstveno u odnosu na zaposlenike. Cijenimo njihov trud i nastojimo ga primjereno nagraditi te voditi brigu o njihovu zdravlju. Nismo dosad imali velikih odlazaka ljudi, a kod primanja novih moramo dobro voditi računa o profilu ljudi kako bi se što bolje uklopili u naš mali kolektiv.
Kao što i ja radim više raznih poslova, od knjiženja, pisanja ponuda do nabave radne opreme i kod zapošljavanja gledamo da su to ljudi koji se mogu prilagoditi”, objašnjava nam i ističe kako obiteljske firme posluju na specifičan način jer se neprestano isprepliću poslovne i obiteljske situacije koje treba izbalansirati
“Treba znati prepoznati svoje limite”
Osim što je uspješna menadžerica, ona je i majka dvoje osnovnoškolske djece, pa nas je zanimalo kako se nosi sa svakodnevnim obvezama u domu.
“Imam pomoć svojih roditelja, svekrve i sestre koji uvijek uskaču kad je potrebno. Za žene koje rade bitno je da imaju neku pomoć ili u obitelji ili da je plate jer fizički se ne može sve stići. Na početku sam se dosta mučila i mislila da sve moram sama, i posao, djecu, stan, nabavu. Sve dok nisam shvatila da niti moram niti mogu. Treba znati prepoznati svoje limite i sam ih zadati jer nitko neće vidjeti kad je tebi previše. Djecu isto treba naučiti da preuzmu brigu o sebi jer je to dobro za njih.”
Na pitanje kako to da suprug Davor također ne radi u očevoj tvrtci, posebice što se strukom kao diplomirani inženjer strojarstva u potpunosti uklapa u branšu, odgovara kako su ranijih godina u obitelji procijenili kako bi bilo prerizično da primanja svih članova ovise o poslovanju jedne tvrtke.
Suprug je vrlo uspješan menadžer zaposlen u karlovačkoj podružnici Auto Hrvatske gdje vodi prodajno-servisni centar. On joj je velika podrška u poslu, uvijek je, kaže, bodri i diže samopouzdanje. Jednom joj je rekao kako bi on sve dao ženama da vode. Pojasnila nam je kako time smatra da žene nemaju velikih problema s egom, da su bolji organizatori, imaju bolju intuiciju, ne idu odmah u svađe i sukobe, pokušavaju razgovarati o problemu ili nastaloj situaciji te vode više brigu o ljudima.
“Suprug je jedna cjelovita osoba, jako je uspješan u svom poslu i poduzetan, iako radi u većoj firmi kojoj nije vlasnik, ali ima odgovornost i poduzetničku energiju. Volim čuti njegovo muško gledište o raznim pitanjima i kako se on odnosi prema svojim nadređenima jer mi to pomaže u odnosu prema našim zaposlenicima.
Iako mnogi misle da mi je teško raditi u muškom okruženju, često vidim to kao prednost jer smatram da najbolje funkcioniraju radne sredine u kojoj ima i muškaraca i žena. Tamo gdje prevladavaju jedni ili drugi u većem broju češće dolazi do problema u međuljudskim odnosima”, smatra naša sugovornica.
Iako se u početku suočavala s reakcijama okoline na činjenicu da je žena u izrazito muškoj industriji i to još snaha u obiteljskoj tvrtci, smatra da je svojim dosadašnjim radom i rezultatima pokazala što može.
“Bilo je u početku čuđenja i nisu me shvaćali ozbiljno. Kad sam počela rješavati konkretne stvari, donositi odluke, donositi nove poslove, mijenjati ekipu, neki su se čudili i pitali zar sam doista to ja napravila. Taj proces još nije završen, još se susrećem s takvim reakcijama, ali sam zadovoljna jer mislim da su zaposlenici, kupci i svi u firmi zadovoljni. Odlično reagiram u kriznim situacijama. Najljepše je raditi kad je sve uhodano, ali to je samo ciklus.
Prije dvije godine, kad su bile velike poplave, imali smo ugovorene poslove i naručenu robu, a ljudi nisu mogli izaći na teren od proljeća pa sve do jeseni jer je sve plivalo u vodi i nije se moglo raditi. Zamislite takvu situaciju! Ali smo i to prebrodili. Digli smo kredit za obrtna sredstva, dio robe platili, a za dio ispregovarali odgodu plaćanja. To su dobavljači koji nas poznaju pa su nekako razumjeli situaciju, iako svima treba novac.
Najvažniji su mi moji rezultati, kao osobi i kao poslovnoj ženi. U budućnosti se vidim kao uspješna poduzetnica koja razvija sebe i svoj posao. Ako to bude ova firma do mirovine, zašto da ne. Kao samostalni poduzetnik čovjek može kreirati svoj posao i svoj život. Uvijek postoje rizici, usponi i padovi, ali imam jedan život i uložit ću svu svoju energiju da napravim nešto novo, drukčije i bolje.”
Foto: privatna arhiva
BRAVO! ?
Možeš biti ponosna na sebe! ?