Raditi u obiteljskoj tvrtki je izazovno jer se obiteljski ručci često pretvore u poslovne sastanke, a problemi na poslu prerastu u osobne ‘sukobe’. Marina Mihoković Dvorski već 18 godina radi u Mihoković Metal Solutions, tvrtki koju su pokrenuli njezini roditelji, a koja se bavi kreiranjem metalnih rješenja s primjenom u raznim industrijama. Kao dijete, prisjeća se, znalo se dogoditi da su jeli za jednim krajem stola, a na drugom kraju su njihovi proizvodi čekali na pakiranje i isporuku.
Teme poslovanja i poduzetništva joj odmalena nisu bile strane. Ipak, nije odmah krenula u tom smjeru. Njezin prvi posao bio je u jednoj IT tvrtki. Tamo je radila oko dvije godine, no nije vidjela kako može napredovati. S druge strane, obiteljska tvrtka je baš tada počela napredovati i bio je potreban netko upravo njezina profila.
Shvatila je što je ono što ju najviše privlači
Njezina majka više nije mogla sama obavljati cijeli komercijalni dio i trebala joj je pomoć. Marina je u počecima radila u svim odjelima, od proizvodnje, skladišta, prodaje, financija. Kako je vrijeme prolazilo, shvatila je da je prodaja ono što najviše voli raditi.
“Shvatila sam to kada sam svaki mjesec morala u sustav ukucavati ulazne i izlazne račune. To je vrlo jednostavan operativni posao, a ja sam svaki mjesec imala grešku. Kako sam to radila jedan period, shvatila sam da uopće nisam bila koncentrirana na te brojke, na te lipe, unos, nego ja kad bi došla do izlaznog računa i vidjela kupca pomislila bih ‘hm, što je on to kupio, što bi mu mogli još ponuditi, mogla bih ga nazvati'”, prisjeća se Marina.
Onda je majci rekla da to više nema smisla te da je bolje uzeti vanjsko knjigovodstvo, a nju pustiti da priča s kupcima. Uvijek ju je taj dio poslovanja zanimao više nego operativni dijelovi. Danas je u tvrtki direktorica prodaje. Kad je tek ušla u taj dio poslovanja, intenzivno je počela raditi na širenju tržišta unutar, ali i izvan Hrvatske. Bilo je to vrijeme krize i recesije, no unatoč padu potražnje, Mikohović Metal Solutions uspio je postati lider u prodaji tadašnjih proizvoda.
Kako su se širili i zapošljavali više ljudi, i njezine odgovornosti postajale su sve veće. Proširile su se na upravljanje ljudima, poslovnim procesima, uvođenje promjena te strategije tvrtke. Što više ljudi, to više izazova, kaže.
“Imam osjećaj da danas poduzetnici ili direktori određenih sektora ili bilo tko tko vodi ljude, moraju biti psiholozi, a mi se za to nismo školovali. To nije naša struka. Tako da moraš postati psiholog htio ili ne htio. Jer inače nema pomoći, nema drugačije, to je upravljanje ljudima”, smatra Marina.
Stresno je biti druga generacija obiteljskog posla
Kao jedan od najvećih izazova u poslu smatra rad s obitelji. Otac i majka su pokrenuli posao, a ona je kao druga generacija često imala drugačije poglede na neke stvari. To je često rezultiralo sukobima koji su bili na osobnoj razini, jer odnos roditelj-dijete uvijek nadvlada poslovni odnos u komunikaciji. U takvom okruženju najizazovnije je naučiti vladati vlastitim emocijama.
Roditelji, kao i svi drugi roditelji, stalno ukazuju na greške i govore “nemojte griješiti kao mi”. Marina zbog toga ima osjećaj da ih premalo puštaju da griješe. Kad bi ih pustili da griješe na malim stvarima, kasnije ne bi pogriješili na velikim. Upravo zbog toga što je druga generacija u obiteljskoj tvrtki, pritisak i osjećaj odgovornosti je uvijek prisutan. Šali se da je prvih deset godina u obiteljskoj tvrtki najteže, a kasnije postane malo lakše. Za obiteljske sukobe sada, nakon toliko godina, već ima lijek.
“Prvo i osnovno, potrebno je raditi na sebi. Možeš utjecati isključivo na sebe i nadograđivati sebe, a druge, pogotovo stariju generaciju, na njih je gotovo nemoguće utjecati. To je nešto što prvo treba shvatiti. Danas nekako znam, kad dođe do one točke koja je blizu konflikta ili on već lagano izbija, da je nekad bolje stati na loptu, prekinuti i reći ‘danas nije dan za to, danas to ne rješavamo, riješit ćemo to neki drugi, treći dan kad se malo slegnu emocije'”, tvrdi Marina.
Pročitajte više: Metalurgija Mihoković u suradnji s dizajnerima kreira genijalan namještaj
Ponekad je nužno odmoriti um
Naravno, nisu to jedini izazovi s kojima se susreće. Konstantno je potrebno svoja ‘stara’ znanja nadograđivati novima. Kako raste poslovanje i broj zaposlenih, struktura tvrtke se mijenja. Dotadašnja pravila prestaju vrijediti. Način poslovanja i mentalitet treba mijenjati i stalno prilagođavati.
Marina radnog vremena nema. Operativne poslove, objašnjava, pokušava obaviti u jutarnjim satima i početkom tjedna. Kasnije tokom dana ili krajem tjedna radi na strateškim poslovima i/ili poboljšanjima vezanim uz poslovanje. Navečer, uz neku ne zahtjevnu seriju, istražuje stvari vezane uz tržište, kupce, konkurenciju, proizvode, ili se informira o područjima poslovanja koja ne poznaje dovoljno.
Ipak, ima pravilo – vikende ostavlja za sebe i svoju obitelj. To smatra i više nego potrebnim jer kroničan rad i stres dugoročno ne dovode do željenih rezultata. Tako često sa suprugom i djetetom ode na more. Radi i fizičke poslove i to je nešto što ju opušta. Kad čovjek uđe u stanje nervoze, pritiska, kad ne dođe na posao odmoran već u grču, ne može funkcionirati na dobar način. Stoga je važno naći filter za izlaz iz svega toga, kakav god on bio.
Foto: Privatna arhiva
