Iva Cibulić Blažević direktorica je Odjela regulatornih i javnih poslova u Hrvatskom Telekomu, kompaniji u kojoj je već 13 godina, točnije cijelu karijeru. HT ima iznimno visok postotak menadžerica. Otkrila je što je bilo najizazovnije u poslovnom smislu te na koji je način balansirala privatan i poslovan život dok je gradeći obitelj, istovremeno napredovala u karijeri.
Kao i svagdje, početak je bio težak
„Nikad nisam bila tipična pravnica u smislu da sam željela biti sutkinja ili odvjetnica, uvijek sam se vidjela u biznisu,“ započinje Cibulić Blažević. Njezine aspiracije oduvijek su bile vezane uz rad u pravnom odjelu neke kompanije, da pravo služi u svrhu ostvarivanja nekog poslovnog rezultata, ne da bude samo sebi svrha. Prilika za rad u HT-u otvorila joj se igrom slučaja, ali prihvatila ju je i od tad svoju karijeru gradi u najvećem hrvatskom telekomu.
„Kao pravnica sam dolaskom u HT doživjela svojevrsni šok, jer je to jedna iznimno tehnološka kompanija gdje sam na prvim sastancima imala osjećaj da svi pričaju turski,“ prepričava Iva, nadodajući kako je HT iznimno velika i kompleksna kompanija u kojoj se morala uklopiti, savladati sve njene aspekte kako bi mogla raditi pravnički posao. U odjelu regulative radi od početka radnog odnosa. Tako se prvih nekoliko godina njezinog rada velik dio usmjeravao na razumijevanje industrije i tehnologije. Odlučila je upisati specijalistički postdiplomski studij na kojem surađuju Pravni i Ekonomski fakultet te Fakultet elektrotehnike i računalstva, s posebnim fokusom na tržište telekomunikacija.
Kolege IT-ovci objašnjavali su joj crtajući
„Da bi radio u ovakvoj kompaniji (kao pravnik), ako nemaš interesa za razne aspekte ekonomije ni volje satima sjediti s kolegama iz IT-a dok ti crtaju i objašnjavaju specifičnosti svog posla, ne možeš očekivati da ćeš pohvatati sve konce, razumjeti cijelu priču, a onda samim time biti uspješan i dati svoj doprinos.“ Područje je interdisciplinarno i tko god dođe iz jedne od ovih triju struka (ekonomija, pravo ili elektrotehnika), treba steći znanje iz preostale dvije. To je poprilično zahtjevno, ali istodobno i vrlo interesantno jer stalno učite nešto novo.
Pročitajte više: 3 lekcije za uspjeh u muškom okruženju
Što su regulatorni i javni poslovi?
Trenutno je na poziciji direktorice Odjela regulatornih i javnih poslova. Što su točno ti poslovi, objašnjava laički. Regulatorni su poslovi određeni nizom specifičnih propisa koji reguliraju poslovanje HT-a, što HT ne smije a što mora raditi. „Moj se tim time bavi. Od sudjelovanja u izradi propisa, preko sudjelovanja u vođenju postupaka pred regulatorom HAKOM-om, do davanje podrške unutar kompanije da se sve regulatorne obveze provedu na pravilan način.“
Određeni propisi propisuju određene obveze koje mogu značajno utjecati i usmjeriti prihod ili trošak kompanije u sljedećem razdoblju.
Javni poslovi odnose se na sudjelovanje u različitim radnim skupinama i javnim savjetovanjima kako bi već u fazi donošenja propisa davali prijedloge, komentirali, doveli do toga da na kraju, usvojen propis sadrži odredbe koje su od kompanijskog, ali u suštini i nacionalnog interesa.
U njezinom je timu 14 osoba, od kojih su polovica pravnici, a polovica inženjeri i ekonomisti. Riječ je o interdisciplinarnom timu, jer mnogo je toga temeljeno i na tehničkim i ekonomskim pitanjima pa se i pitanja kojima se bave dijele prema stručnosti članova. Područje je toliko zahtjevno da iziskuje specifična znanja tako da su članovi tima redom seniori, iskusni u tom polju.
Podržavanje multikulturalnosti i razmjene zaposlenika
Posao njezinog odjela temelji se na uskoj suradnji sa svim dijelovima kompanije, a uključuje IT, tehniku, planiranje i građenje mreže, ICT rješenja, rezidencijalu… od svega pomalo.
„Ono što moj tim pokriva je i pitanje EU fondova. Postoji li ideja da se projekt financira iz EU fondova, mi moramo sjesti i shvatiti na čemu rade kolege zadužene za planiranje i gradnju mreže ili novih rješenja, kako bismo istražili ima li mogućnosti za financiranje, odnosno kako to pravno pokriti.“
„Osnovna vrijednost su uska suradnja i timski duh, koji je prisutan i važan jer kompanija ne može drukčije funkcionirati. Vrlo je snažna povezanost između raznih timova i raznih funkcija.“ Također, kao važno ističe i podržavanje različitosti, točnije multikulturalnosti. „Kako smo mi dio globalne Deutsche Telekom grupe, koji je unutar EU vlasnik više kompanija u 11 zemalja, često dolazi do razmjene gdje kolege iz drugih država dolaze raditi kod nas i obrnuto.“ To kontinuirano potiče rast i razvoj kompanije, dok njezin tim ima redovitu suradnju s regulatornim odjelima ostalih kompanija pod DT-om. Multinacionalnost kompanije iz tih razloga ističe kao veliku prednost.
Javni interes kao osobna motivacija
Osobna motivacija joj je politika kompanije koja se odnosi na orijentiranost prema korisniku. „Kad vidim da nešto što ja i moj tim radimo na kraju ima pozitivan učinak koji je uostalom dobar za društvo i pridonosi javnom interesu, meni je pričinjava veliko zadovoljstvo i motivacija je za dalje.“
Zbog pandemije koja je pogodila svijet, vjeruje kako je društvo postalo svjesnije važnosti digitalne infrastrukture. Postalo je nemoguće funkcionirati bez dobre internetske veze. Teško je uopće zamisliti kako bi naša svakodnevnica danas izgledala da nismo u mogućnosti raditi od kuće, učiti na daljinu, komunicirati…, a sve iz sigurnosti naših domova. „Da bi to postojalo, netko mora tu mrežu i izgraditi. Da bi do toga došlo, mora se zadovoljiti niz propisa koji reguliraju izgradnju.“
Razbijanje predrasuda zbog godina
Za HT radi već 13 godina, no relativno je mlada ušla u poslovni svijet. Prisjeća se početaka na poslu. „Jedan od najvećih izazova bio mi je feedback koji sam dobivala, da sam još mlada i da imam vremena za napredak. Činjenica jest da ovaj posao ne možete naučiti drugačije nego u praksi, a iskustvo stječi „vatrenim krštenjem“. Ali to me nije obeshrabrilo, dapače, svoj entuzijazam i želju za učenjem i usavršavanjem sam se trudila zadržati i na tome graditi i to mi je bila glavna motivacija.“ Pritom priznaje da joj se često na vanjskim sastancima događalo da je zbog godina nisu shvaćali ozbiljno. „Dok nisam progovorila. Onda bi se stvari promijenile,“ dodaje uz smiješak.
Kao svoj veliki uspjeh ističe napredovanja u karijeri koja su se igrom slučaja poklapala s promjenama u privatnom životu, odnosno osnutkom i širenjem vlastite obitelji. „Bilo je izazovno paralelno balansirati i jedno i drugo.“ Prva menadžerska pozicija koju je preuzela bila je izazov sama po sebi, posebice zbog rada s ljudima. Danas ponosno ističe kako joj je taj aspekt menadžerske funkcije postao najdraži.
Pročitajte više: Žene napuštaju tehnološku industriju zbog diskriminacije na radnom mjestu
Prioritiziranje djeteta nad poslom
Majka je dvoje male djece. S oboje je „odradila“ puni porodiljni dopust. „Prva godina djeteta je nešto neopisivo, nezaboravno i nezamjenjivo, tako da je moj odabir bio, što god da se dogodi na poslovnom planu, ja ću sa svojim djetetom biti godinu dana.“
Privatan joj je život u tom trenutku bio prioritet. Njezini su nadređeni to razumjeli i podržali. Dva puna porodiljna dopusta u razmaku od nekoliko godina nisu stoga utjecali na njezin profesionalni rast unutar HT-a. Dapače, majčinstvo joj je kao osobi kaže omogućilo da stekne još jednu dimenziju više, što se pozitivno odrazilo i na njezin profesionalni život.
„Nažalost, iako bi to trebalo biti pravilo, znamo da u Hrvatskoj nije tako i da mnoge žene budu kažnjene jer odu na porodiljni. Ja nisam ta, jer sam svoja najveća napredovanja u karijeri ostvarivala tik pred svoje porodiljne i oni me ni na koji način nisu zakočili.“ Ističe i kako HT kao poslodavac puno pozornosti posvećuje razvoju zaposlenika te promiče ravnotežu privatnog i poslovnog života, bilo da se radi o mogućnosti rada od kuće, novčanoj naknadi za rođenje djeteta, plaćenom dopustu za roditelje na prvi dan škole…
Grižnja savjesti je uvijek negdje blizu
Prisjeća se povratka s porodiljnog dopusta, objašnjavajući kako je tad nešto morala žrtvovati. Oslanja se na potporu i pomoć obitelji, „deda i baka servisa“. „Kad su na poslu veliki projekti i više se oslanjam na pomoć obitelji oko djece, trudim se ono malo slobodnog vremena koje imam maksimalno iskoristiti.“
Sebi je morala osvijestiti činjenicu da će u nekim zahtjevnijim periodima na poslu manje vremena moći provesti sa svojom djecom, da neće stići otići po njih u vrtić, ali se trudi objasniti im da je nema jer radi, ulaže u sebe i na koncu radi nešto i za njih.
„Nije lako, zna biti faza kad je ludnica, ali čovjek se navikne. Ne sjećam se više kako je bilo prije nego sam imala djecu.“
„Ima dana kad dođem kasno doma, dok djecu pokupim od bake i dede, oni već za pola sata idu spavati i onda mi kroz glavu prođe da je prošao cijeli dan, a svoje sam dijete vidjela 20 minuta.“ Ta grižnja savjesti je uvijek negdje blizu, dodaje. Ali, poslovni ritam je danas takav, stalno u petoj brzini. Tim više je važnije maksimalno iskoristiti zajedničke trenutke.
Ne bi mogla ne raditi
„Nisam tip osobe koja bi mogla ne raditi. Nekako se osjećam ispunjenije kad radim.“ S druge strane, nije tip osobe koja bi svoj privatni život u potpunosti podredila karijeri. U HT-u je ostala jer je mentalni sklop koji ima jednak onom kompanije. „Jedna od većih motivacija za rad u HT-u mi je bila to što sam od početka gledala vrlo uspješne žene koje su rasle kroz kompaniju i napredovale na temelju svojih sposobnosti i znanja.“ Nadodaje kako su pritom većinom te žene ujedno i majke. „Ni u jednom trenutku njihova ambicija i želja za napredovanje nije dovedena u pitanje zato što su žene i zato što imaju obitelj. Dapače, rad, trud i rezultati su jedini meritorni kriteriji za napredovanje.“
Foto: Iva Cibulić Blažević privatna arhiva
