Za mene i za mnoge druge mame u rujnu, vjerujem, kreće jedno novo razdoblje u životu, a zove se „polazak u vrtić“. Polasku u vrtić prethodit će nešto što sam do sada slušala samo iz usta drugih mama, a ima pomalo zlokoban prizvuk – „adaptacija“.
S obzirom na to da sam prilikom upisa kćeri u vrtić radila u tvrtki, dosta me brinulo kako će ta adaptacija proći, pogotovo zbog toga što nisam imala dana godišnjeg odmora kojeg bih iskoristila za takvo nešto, pa sam već taktizirala kako ću, koliko i kojih dana “moljakati” na poslu da me puste. U međuvremenu se situacija promijenila i adaptaciju odrađujem kao samozaposlena mama, što mi odmah u startu daje više slobode i mogućnosti da „dotrčim“ ako bilo što u vrtiću krene u krivom smjeru i tete me pozovu.
Kako proći adaptaciju savjetuje Vedrana Džanić
No, kako bi svima nama adaptacija prošla što bezbolnije, popričali smo o njoj i savjete potražili od Vedrane Džanić, vlasnice vrtića Čigra i osnivačice prvog privatnog vrtića u Hrvatskoj.
„Djeci će adaptacija uveliko biti olakšana ako i sami roditelji spram novoj situaciji imaju pozitivan stav. Treba znati da vrtić nudi mnoga pozitivna rješenja naspram nekih drugih mogućnosti i opcija čuvanja. Svako dijete prolazi adaptaciju i ona je posve očekivana i normalna. Recept koji vrijedi za sve jednostavno ne postoji, no postoje neke smjernice koje obično dajemo roditeljima kako bi sama prilagodba lakše prošla“, objasnila je Vedrana.
Savjeti je Vedrana daje su:
- Osamostaljivanje djeteta i poticanje djeteta da sve što može obavi samo ukoliko je razvojno to moguće – naravno da jednogodišnjak ne može samostalno jesti, ali na primjer flašicu, ukoliko ju koristi, može držati.
- Povremeno odvajanje od djeteta, kako bi dijete imalo iskustvo da ga roditelj nije ostavio, već će se vratiti nakon što je otišao.
- Samostalno uspavljivanje – ne uz dojenje, nošenje na rukama i sl.
- Pokušati pratiti ritam vrtićkog dnevnog rasporeda.
- Omogućiti djetetu učestalije kontakte s manje poznato okolinom.
- Šetnje oko prostora vrtića i upoznavanje s novom okolinom.
Naravno, dodaje Vedrana, da nije ista prilagodba i same predradnje polaska u vrtić za jasličko ili za vrtićko dijete. S djetetom vrtićke dobi možete više pričati o vrtiću, vjerojatno će imati prijatelje koji idu u vrtić pa će imati i neka “svoja” iskustva, shodno tome i neku predodžbu o tom mjestu “gdje ima puno djece i igračaka”.
Djetetu jasličke dobi, koje je još prilično privrženo majci, prethodne priče neće puno značiti, no ukoliko su roditelji u mogućnosti, dobro je da se ponekad odvoje od djeteta te da se dijete samostalno uspavljuje.
Dijete u dobi polaska u vrtić još uvijek nema razvijen niti pojam vremenske odrednice, pa neće razumjeti ukoliko ga odlučite pripremati za polazak na način da mu kažete „za mjesec dana krećeš u vrtić“, pa kasnije „za tjedan dana ideš u vrtić“.
Dovoljno je koji put ranije spomenuti da je sad već dovoljno velik/velika da će moći ići u vrtić, gdje ima djece, puno igračaka i teta koje se s njima igraju. A dan prije polaska da se sutra ide u vrtić.
S obzirom na djetetovo nepoimanje vremena, i za vrijeme adaptacije djetetu ne govorimo da ćemo doći za jedan ili dva sata, već naš dolazak trebamo povezati s nekom vrtićkom aktivnošću, kao što su ručak ili dnevni odmor. Na primjer: „Mama dolazi po tebe kad se naspavaš“.
Ne stvarajte djetetu dodatni stres
Ono što prije polaska u jaslice ili vrtić roditelji nikako ne trebaju raditi jest uvoditi još neku dodatnu promjenu u djetetovo i tako stresno životno razdoblje. Na primjer, vrijeme prije polaska u vrtić možda nije najbolje vrijeme za odvikavanje od pelena ili dude, bočice, a nije mudro u to doba niti planirati preseljenje.
Mnoge zaposlene mame koje si ne mogu priuštiti puno izbivanja s posla i koje su pod pritiskom pretrpanog rasporeda, sigurno bi željele da adaptacija traje što kraće, da se dijete prilagodi što brže i da sve brige nestanu u roku tjedan dana. No, svaka adaptacija je individualna.
„Smatramo da je prosjek prilagodbe dva tjedna. No, svi smo drugačiji i teško je unaprijed reći koliko će adaptacija pojedinog djeteta trajati. Dijete mora shvatiti da će roditelj koji ga je ostavio doći po njega, mora se priviknuti na nove osobe, na prostor. No, obično nakon prva dva tjedna bude lakše. Djeca jasličke dobi prilikom odvajanja od roditelja reagiraju plačem, ali nakon što odgajatelj zatvori vrata i usmjeri pažnju na novu igračku, plač prestaje. Roditelji su ponekad sumnjičavi kad im kažemo da je to tako, pa neki ostaju iza vrata i vrlo brzo se uvjere da je zapravo period prilagodbe iza njih“, kazala nam je Vedrana.
Također, prilikom procesa adaptacije, roditelj koji to prolazi zajedno s djetetom, ima priliku bolje se upoznati s odgajateljima svog djeteta, prostorom, prijateljima svog mališana i vrtićkim životom.
Osoblje vrtića, a posebno odgajatelji, smatra Vedrana, vrlo su bitni u procesu prilagodbe djeteta. Jako je važno kako će prići djetetu, odnosno moraju znati procijeniti i prepoznati djetetove želje.
„Postoje djeca koja su u početku sumnjičava i sve žele promatrati sa strane. U tom slučaju nije dobro da odgajatelj inzistira na stvaranju privrženosti odmah na početku. Neka djeca žele se maziti, a neka se odmah uključe u igru. U svakom slučaju nužno je da se djetetu osiguraju uvjeti da s odgajateljima ostvari emocionalnu vezu koja će mu dati osjećaj sigurnosti i povjerenja“, poručila je na kraju Vedrana.
Foto: 123rf
