Htjeli mi to priznati ili ne, ali s razvojem tehnologije stvorili smo “drugi život” – onaj digitalni. U to spadaju svi naši profili na društvenim mrežama, e-mail servisima, državnim servisima, poput e-Građani, ili pak našim mobilnim uređajima i računalima.
I dok se tijekom života i rada trudimo zaštititi naše privatne podatke i sve što naši profili i računi sadrže, ne razmišljamo o tome što će se s našim “digitalnim životom” dogoditi nakon naše smrti. Brojne lozinke i PIN-ove koje brižno čuvamo u glavi postaju nepremostiva prepreka za one koji ostaju iza pokojnika.
Digitalni život nakon smrti
Problem nastaje kad nasljednici pokušaju pristupiti različitim računima ili uslugama koje je korisnik koristio. Kao najbanalniji primjer navest ćemo onaj udovice iz Kanade, koja je nakon smrti svog supruga željela nastaviti koristiti zajednički iPad. I sve je bilo u redu do trenutka kad je za kupovinu nove aplikacije bio potreban Apple ID. Kako ga ona nije znala (a radi se o kombinaciji korisničkog imena i lozinke), obratila se za pomoć Appleu.
Međutim, Apple, kao i brojne druge tvrtke koje pružaju usluge korisnicima, štite njihovu privatnost i u svojim odredbama o korištenju navode kako računi koje korisnici imaju kod njih “nisu prenosivi na druge osobe”.
“Sva prava na vaš Apple ID ili sadržaj unutar vašeg računa, bit će ukinuti nakon vaše smrti. Nakon primitka kopije smrtovnice, vaš račun može biti ukinut, a sav sadržaj obrisan”, stoji u pravilima korištenja Appleovih proizvoda.
Nakon podulje prepiske između udovice i Applea i interesa medija, Apple je ipak odlučio pomoći obitelji, ali nisu precizirali što to točno znači.
Za većinu “nasljednika”, “digitalni život” pokojnika posljednje je o čemu razmišljaju nakon smrti voljene osobe. Uz svu papirologiju koju je potrebno ispuniti da bi se nekoga zaista proglasilo mrtvim u državnim institucijama, poput policije, mirovinskog i zdravstvenog osiguranja, tko još ima vremena razmišljati o “digitalnom životu”?
U Hrvatskoj zapravo ni ne postoji neka zakonska odredba koja bi regulirala što će se dogoditi s nečijim digitalnim podacima nakon njegove smrti. Taj je dio u potpunosti prepušten nasljednicima da se snalaze kako znaju i umiju.
No, u svijetu se bave i tim pitanjem. U SAD-u postoji cijeli niz servisa koji se bave upravo problemom “digitalnog života” nakon smrti korisnika. Većina funkcionira na isti način – za života im platite određenu cijenu i predate lozinke za svoje profile i račune, a svojim nasljednicima date upute da kontaktiraju servis nakon vaše smrti. Servisi potom, nakon dojave o vašoj smrti, ili brišu sve vaše račune ili ih, kao što je to slučaj kod Facebooka, pretvaraju u “spomen stranice”.
U slučaj Facebooka, članovi obitelji ili prijatelji mogu zatražiti da se neki profil obriše ili pretvori u “spomen stranicu” predavanjem službenog zahtjeva i slanjem smrtovnice.
I vlasnici računa mogu odrediti što će se dogoditi s njihovim profilom na Facebooku nakon njihove smrti. Dovoljno je da imenuju osobu od povjerenja koja će se nakon smrti javiti Facebooku i aktivirati vašu “posljednju želju”.
S druge strane, Google će deaktivirati i izbrisati vaše račune nakon određenog perioda neaktivnosti (otprilike 30 dana). Odredite li osobe od povjerenja, Google će ih obavijestiti da se niste dulje vremena ulogirali te im dati mogućnost da preuzmu podatke s vaših računa (poput fotografija, dokumenata, e-mailova) prije uklanjanja računa.
Kako izbjeći komplikacije?
Najjednostavniji način za izbjegavanje bilo kakvih komplikacija s “digitalnim životom” nakon smrti je pripremiti se na to. Kao što pisanjem oporuke planirate što će se dogoditi s vašom imovinom, tako u oporuku možete unijeti i što će se dogoditi s vašim “digitalnim životom”.
Digital passing, servis koji se bavi rješavanjem problema “digitalnog života” nakon smrti, savjetuje da napravite popis najvažnijih lozinki, profila i korisničkih računa i precizirate što se gdje treba napraviti u slučaju vaše smrti ili trajne nesposobnosti za odlučivanje. Nemojte zaboraviti osvježavati popis ako mijenjate lozinke ili dodajete nove korisničke račune.
Potom bi taj popis trebalo pohraniti na sigurnu lokaciju (primjerice u bankovni sef) i o tome obavijestiti članove obitelji ili prijatelje koje smatrate osobama od povjerenja.
Također, ako važne dokumente, fotografije ili video snimke pohranjujete na nekom od servisa za pohranu u oblaku, trebali biste napraviti i arhivsku kopiju na lokalnom računalu kako bi vaša obitelj mogla doći do tih podataka, u slučaju problema s vašim digitalnim korisničkim računima. Možete, recimo kupiti prijenosni čvrsti disk na koji ćete redovito pohranjivati sigurnosne kopije svojih podataka, a onda njega pohraniti na sigurno mjesto.
I na kraju, koliko god to čudno zvučalo, upute što napraviti s vašim “digitalnim životom” možete unijeti i u svoju oporuku. Upute ne moraju biti detaljne i sadržavati vaše lozinke i korisničke račune, ali je dovoljno da ovlastite osobu koja će biti zadužena za zbrinjavanje vašeg “digitalnog života” te joj omogućite da na temelju te oporuke izvršava vaše želje.
Uz sve “pametne uređaje” koje koristimo u svakodnevnom radu i životu, briga o “digitalnom životu” trebala bi postati uobičajena. Baš kao što se redovito brinemo za sigurnost naših uređaja, profila i računa, tako bismo se trebali pobrinuti i da oni budu sigurni nakon naše smrti.
Foto: Pixabay
