Put do Nagrade najboljim poduzetnicama nije jednostavan, a suze i govor Perspektivne poduzetnice dodatan su svjedok tome. Danira Glavinić osnovala je brend Dada&Rocco 2015. godine na otoku Braču. Proizvodi i oprema za bebe postali su njezin posao bez prethodnog iskustva u poduzetništvu. U posao je ušla kao suvlasnica obrta s majkom kad je otac otišao u mirovinu i tako je, kako kaže, „bačena u vatru“.
Pročitajte više: Ovogodišnje najbolje hrvatske poduzetnice su Dorotea Effenberger, Kristina Ukalović i Danira Glavinić!
Od jedne do 11 krojačica koje sama educira
„Izgradnju brenda započela sam samo jednom krojačicom, koju sam jedva pronašla na otoku, da bi danas došli do 11 zaposlenih, od čega 90% čine žene.“
Nedostatak krojačica na Braču nije ju sputao, odlučila ih je sama educirati i u konačnici zaposliti.
Osim što su narasli, Dada&Rocco je postao vodeći baby brend u Hrvatskoj, ali i šire, u roku od tri godine praktički bez uložene kune u marketing i fizičke kanale prodaje. Sva prodaja i oglašavanje su išli putem Facebook i Instagram stranice, webshopa te putem zadovoljnih kupaca. Proizvodi i oprema za bebe koje nude napravljeni su od najkvalitetnijih materijala i dugovječni su. Najprodavaniji proizvodi su navlake za rešetke za krevetiće, dekice i baby gnijezdo.
Zahvaljujući sredstvima iz EU fondova, ali i banci, uspjeli su proširiti proizvodni pogon što je pomoglo da prate potražnju tržišta za njihovim proizvodima. Također, od Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo imaju isprave o patentu za inovativan proizvod Zaštitne navlake za rešetke krevetića, kao i Ispravu o žigu Dada&Rocco koji je zaštićen na međunarodnoj razini. Također smo prije par mjeseci dobili financijsku i mentorsku potporu Zaklade Solidarna i tvrtke IKEA u okviru Programa za ekonomsko osnaživanje žena.
„Kroz naredne dvije godine proširili smo svoj brend i van granica Hrvatske, a danas imamo distributere u BiH, Rumunjskoj, Njemačkoj, a pregovaramo s još nekoliko stranih tržišta.“
O svom poduzetničkom duhu kaže da je oduvijek bio prisutan, već od malih nogu, a zahvalna je što su je i roditelji poticali da razmišlja van okvira. „Kako su moji roditelji i sami poduzetnici, uvijek sam znala da sama želim odlučivati i krojiti svoj uspjeh!“
Međutim, kad je krenula u poduzetničke vode, nije znala koliko će se dobro snaći. „Slijedila sam svoj san o tome da sama za sebe nešto napravim. Danas mogu reći da uživam u tome što sam poduzetnica i što imam priliku graditi i razvijati svoj posao, viziju, zapošljavati ljude te pridonijeti razvitku gospodarstva na svom otoku.“
Bilo je teško delegirati posao
Prisjetila se dana kada je krenula sa samo jednom krojačicom. „Krojačicom za koju sam jedinu znala da šije na otoku Braču. Ona i ja. Ona je pretvarala moju viziju u stvarnost, a ja sam radila sve ostalo. Od zaprimanja narudžbi, pakiranja, izrade računa, nabave, vođenja društvenih mreža.. Kako se obujam posla u vrlo kratkom vremenu znatno povećao, postajala sam svjesnija da ako ne želim svaki dan raditi do 3 ujutro, da ću morati još nekoga zaposliti da mi pomogne.“
No tu su krenula i prva previranja i pitanje hoće li uspjeti pronaći osobu koja će moći sve to raditi kao ona. „Ali kako da prepustim nešto kao pakiranje, nešto tako važno, nešto što ja radim najbolje i najbrže, nešto što samo ja znam, nekome drugom.. Kako će oni to odrađivati, hoće li znati, hoće li biti efikasni kao i ja..?
Dugo sam se borila sama sa sobom i s osjećajem da samo ja mogu za sebe najbolje raditi. Srećom sam shvatila da je moje vrijeme dragocjeno i da ga mogu utrošiti puno bolje i korisnije za sami razvitak mog brenda kao i za moju obitelj. I tako iz dana u dan sve više poslova prepuštam drugima. Evo, nisam se ni okrenula, a već nas je 12. Najteže je krenuti, ali s vremenom vidite da ni vi ne možete u svemu biti najbolji. Danas su radnici, koji imaju veće znanje od mene, moje najveće blago!“
Pročitajte više: Ovo su finalistice projekta Nagrade najboljim poduzetnicama za 2020. godinu!
Kako zapravo izgleda život mame poduzetnice?
Ali život poduzetnice se razlikuje od mame poduzetnice i Danira je toga svjesna jer nije jednostavno uz poduzetničku ulogu imati i ulogu majke i supruge.
„Prisjetila bih se vremena kada sam bila trudna s drugim djetetom bez jednog dana porodiljnog dopusta. Zadnji dan pred porod sam se popela na visoki stol ne bi li slikala nove proizvode koji pod hitno trebaju izaći na našu web stranicu. Čim su me doveli iz rađaonice u sobu, uzela sam mobitel u ruke i odgovarala klijentima, kolegama, partnerima na poruke i pozive.. Možete zamisliti njihovu reakciju kada sam im rekla da sam upravo izašla iz rađaonice.
Da ne pričam o danima nakon poroda kada bi svaka žena trebala biti kod kuće i uživati u prvim danima upoznavanja sa svojom bebicom, ali ja nisam svaka žena. Ja sam poduzetnica. Nisam si mogla priuštiti da sve stane i jednostavno sam se nakon poroda i fizički jako brzo morala vratiti na posao. Moja kćerka je imala 20 dana kada je odradila svoj prvi radni dan.
Pokušavam sebe uvjeriti da neće ta subota i nedjelja, koju ja jednostavno moram odraditi, spasiti svijet
Da nije bilo potpore obitelji i supruga kojeg nije sramota kuhati, voditi djecu u park, kupati ih i stavljati na počinak, Danira ističe da ne bi ni upola bila uspješna. „Bez njega i takve podrške ne bih bila ovo što sam danas. Vjerujem da je tu nama ženama-majkama puno teže nego muškarcima. Od nas se očekuje sve.. I biti na poslu 12 sati dnevno (ponekad je to i puno duže), i imati skuhan ručak, pospremljenu kuću, oprano i ispeglano, spremiti djecu na spavanje, napisati s njima zadaću.. I kada to sve ne uspijete, osjećate se kao da ste podbacile, kao da ste iznevjerile i sebe i svoju obitelj…“
No Danira se odlučila boriti protiv grižnje savjesti.
„Vrijeme koje mi je prošlo, a nisam ga provela sa svojom djecom ne mogu vratiti, mogu se samo potruditi da ovo vrijeme koje nam dolazi iskoristim najbolje što mogu. Pokušavam sebe uvjeriti da neće ta subota i nedjelja, koju ja jednostavno moram odraditi, spasiti svijet.. A ta subota i nedjelja provedena s mojom obitelji donijet će mi puno više. To je nešto na čemu radim i vjerujem da će se dosta žena pronaći u tome jer znamo da privatni posao nema radno vrijeme. Mi ga sami sebi ponekad jednostavno moramo nametnuti, kako bi u biti sve ovo i imalo smisao.“
Foto: Martina Cvek
