Žene rođene osamdesetih i početkom devedesetih godina prošlog stoljeća, tzv. milenijalke danas su žene koje uspješno vode svoje biznise ili grade karijeru u većim kompanijama. Nakon što su nam Andrea Anić Dokmanović i Vedrana Šehagić otkrile kako se nose s poduzetništvom, zanimalo nas je i kako se mlade menadžerice nose sa svojom ulogom i kako postižu da ih se na poslu shvaća ozbiljno.
Svoja iskustva su nam podijelile Jelena Malnar, tehnička direktorica u Business Analytics odjelu u Poslovnoj inteligenciji te Mateja Zbodulja, voditeljica prodaje u Shoutem poduzeću.
Mlade menadžerice u IT industriji
Vlasnica i direktorica tvrtke Adria Corporate Education Gordana Kadoić nam je već ranije otkrila kako joj je bio veliki izazov kad je postala šefica, i zbog mladosti (imala je tek 27 godina) i činjenice da je žensko, pa joj na početku poslovni partneri nisu pridavali veliku važnost, ali se upornošću i rezultatima izborila za poštovanje. A to su nam potvrdile i naše sadašnje sugovornice, koje rade u IT industriji koja je pretežito muška.
Mateja ističe kako je trebala imati odlučnosti postaviti se i prilagoditi okolini koja je nešto drugačija od ženske okoline u kojoj žene većinom odrastaju. Ipak, kako radi s mladim, kreativnim, svestranim i ambicioznim ljudima, to joj je pomoglo da vrlo lako i brzo nađe zajedničke točke i da joj okolina bude izrazito motivirajuća. „To je jedan od razloga zašto volim IT industriju“, rekla je.
No, kako su njihovi klijenti raštrkani svuda po svijetu te se nalaze u različitim kulturama s različitim običajima, imala je i s njima razna iskustva. “Znalo se dogoditi da me klijent traži da priča s muškom osobom ili da mu trening drži moj kolega, a ne kolegica… Bilo je i komentara ‘Vi ste mlađi od moje kćeri’ i slično“, priznaje Mateja te i govori kako si to nije uzimala k srcu.
Dajte sve od sebe, upijajte i izvlačite pouke
Puno je rada i truda uložila na početku karijere, počevši još od studentskih poslova. „Nisam davala 100 % sebe, nego uvijek više, upijala sve oko sebe i iz svega izvukla neku pouku. Vjerujem da je to mladoj osobi jedini način da raste i uči, naravno, ako to želi.“
Jelena se nakon završenog fakulteta zaposlila u Poslovnoj inteligenciji gdje u posljednjih pet godina radi na implementaciji sustava za potporu odlučivanja, a ističe kako je sve što trenutno zna – od tehničkih i poslovnih znanja, ali i „soft-skills“ vještina, naučila od svojih kolega i nadređenih.
„Budući da sam u tvrtku stigla kao pripravnik koji u suštini ne poznaje niti ima bilo kakvih iskustava s tipovima projekata na kojima danas radim, prva stepenica je bilo usvajanje tehničkih znanja, a iz ove perspektive, mogu reći da je to bila i ‘najlakša’ stepenica. Naime, oduvijek mi se bilo puno lakše i prirodnije fokusirati na konkretne i ‘opipljive’ aktivnosti čiji je rezultat vrlo mjerljiv pa vjerojatno možete zamisliti količinu otpora kojeg sam imala prema prezentiranju i prodajnim procesima“, govori Jelena.
Za svaku je aktivnost koja je zahtijevala direktnu komunikaciju s klijentima u obliku prezentacija, sastanaka ili radionica, trebala poprilično dugo vremena da se opusti i kontrolira stres i nervozu koja bi se svaki put pojavila. Priznaje kako joj je to na početku predstavljalo velik problem jer na takvim tipovima projekata često komuniciraju s visoko pozicioniranim menadžerima ili članovima uprave.
Kako se ponašati na sastancima?
„Međutim, imala sam jako veliku sreću jer sam na takve sastanke uvijek išla s iskusnijim kolegicama i kolegama od kojih sam dobivala veliku količinu podrške, a istovremeno sam od njih jako puno učila te sam ih na neki način pokušala kopirati u pristupu prema klijentima. Zbog toga se u ovom trenutku stvarno ne mogu prisjetiti da sam ikada imala nekih neugodnih iskustava bez obzira na svoje ‘unutarnje borbe’ s nervozom“, govori Jelena.
I Mateja je često vodila sastanke, a otkrila nam je i „recept“ za uspjeh u tome.
„Kada vodite sami važan sastanak, a preko puta vas su četiri klijenta koji su tri puta stariji od vas i imaju puno više iskustva, često morate biti oštriji nego što biste inače bili. Kad kažem oštriji mislim na samouvjerenost što nije uvijek lako, no svakako je nešto što dođe s vremenom.“
Kako radi u prodaji, uvijek mora voditi glavnu riječ i kontrolirati tijek razgovora, jer ne smije se dogoditi da druga strana preuzme kormilo. Kako bi to što bolje izvela, rekla nam je kako se prije svakog sastanka kratko priprema. „Uvijek razmišljam o osobi koja je s druge strane jer su svi različiti i potrebno je prilagoditi se, razmisliti o tome što očekivati, koji bi mogao biti tijek razgovora/sastanka, koja bi pitanja druga strana mogla postavljati i što ja želim saznati od te osobe.“
Jelena je dodala kako način pripreme za sastanke ovisi o puno faktora – od teme do najniže razine detalja.
„Tek kada zbilja razumijemo korisnički zahtjev ili problem, možemo kvalitetno razgovarati o potencijalnim rješenjima ili promjenama koje mogu biti tehničke i/ili poslovne prirode te postavljati ‘prava’ pitanja koja uvijek otkrivaju dodatne informacije na koje možda u prvom trenutku nismo niti pomislili. Pri tome treba imati na umu da s kvalitetnom pripremom možemo ‘pričati jezikom’ koji je tipičan za određenog korisnika što je posebno korisno u IT industriji kada s druge strane stola sjede ljudi iz poslovnog svijeta i možda ne razumiju terminologiju koja je nama dio svakodnevne komunikacije.“
Budite svjesne svojih uspjeha!
Upravo tu kvalitetnu pripremu i profesionalni pristup izdvojila je kao presudne kako bi mlade menadžerice dokazale da godine i spol nisu uopće presudne i da ih drugi mogu ozbiljno shvatiti i poštivati njihova mišljenja ili preporuke.
Mateja smatra da je najbitnije mladima poručiti da vjeruju u sebe i svoje sposobnosti.
„Mlade žene moraju biti svjesne svojih uspjeha i dostignuća te naučiti reći ‘Hvala’ kad ih netko pohvali za dobro obavljen posao. Ne pripisivati zasluge posloženom svemiru, kolegama koji su pomogli, dobrom mjesecu itd. Kada mladi čovjek shvati da je ravnopravan starijim kolegama u poslovnom procesu i da ne mora imati komplekse zbog svoje mladosti i relativnog neiskustva, tek tada može bez ikakvog ustručavanja dati sve od sebe i pokazati koliko zapravo vrijedi.“
Jer upravo je strah taj koji nas ograničava u životu da napravimo onoliko koliko možemo, a strah od toga da nismo dovoljno dobri ili dovoljno iskusni za nešto uspješno napraviti je svakako ograničavajući faktor u svijetu biznisa.
Mateja još mladim ženama savjetuje da budu uporne jer gotovo nikada nešto ne uspije iz prvog pokušaja.
„Na kraju se na planinu ne popnu oni najbrži, nego oni najuporniji. I kada ne uspijete u nečemu, jednostavno morate pokušati ponovno. Razmislite što ste napravili krivo, revidirajte svoje postupke i krenite ispočetka,“ zaključila je.
Foto: Val Photo Design, privatna arhiva Jelene Malnar
