Kad sam prvi puta čula za riječ „emancipacija“ bila sam tek mala djevojčica osnovnoškolskog uzrasta, puna snova i htijenja i poveselila sam se što su žene u Hrvatskoj emancipirane, pa će meni biti lako kad odrastem, jer sam već tada znala da neću pristajati na manje u odnosu na dječake s kojima sam se penjala po drveću.
Emancipacija ipak ne znači ravnopravnost
I mislim ja – „no frks“. U mojoj zemlji, u kojoj svi znaju za emancipaciju, ja se samo pozovem na istu i slučaj riješen – bit ću u svemu ravnopravna s muškarcima.
No tada sam jako malo znala o komunikaciji. Čak štoviše – znala sam više o emancipaciji nego o komunikaciji! I nisam znala da zapravo nikad nisi rekao ono što si rekao, već ono što je netko čuo ili htio čuti i da su mnogi, kad su uveli pompoznu riječ emancipacija u naše društvo, čuli svašta, a većinom ono što im je bilo srcu milo.
Kako sam rasla postajalo mi je to sve jasnije, a kad sam napokon nešto naučila i o komunikaciji, konačno sam došla do otkrivenja kako je to moguće da sam emancipirana, a ipak nisam ravnopravna.
Jedna od pogrešno primljenih poruka o emancipaciji, a koja me najviše fascinirala, začudila, rastužila, razočarala, te koji puta i razljutila je ona da je emancipacija ubila kavalira.
Mnogi su muškarci emancipaciju shvatili doslovno kao bijeg od bilo kakve uglađenosti i kavalirskog ponašanja spram žena, te su svoj život na taj način učinili još lagodnijim – primjerice, umjesto da ženi pomognu nositi torbe s tržnice i dućana, sjede oni s društvom ispijajući pivo, a one presretne što se netko sjetio onih torbi za kupovinu s kotačićima. Jer htjele smo biti ravnopravne, pa neka sad same teglimo i dokazujemo da možemo sve kao i muškarci.
Shvatili su neki muškarci brzo da je emancipacija zapravo odlična pojava jer i u redu ispred šaltera su svi jednaki, pa čak i trudnica ili majka s djetetom, pa neka čeka sad kad je htjela biti emancipirana.
Prednost emancipacije su neki muškarci vidjeli i u tome da se u društvu žena nesmetano izražavaju na vulgaran način, pa čak i u poslovnom okruženju, jer vidi čuda – koje ljepote! – one šute jer su emancipirane, još se i nasmiju kad ih uvrijediš, dapače stanu u njihovu obranu, a sve kako bi pokazale koliko su očvrsnule i zaslužile svoju emancipaciju.
A najveće otkriće im je bilo ono da više ne moraju oni osvajati žene, već je dovoljno da se nalakte za šank, nabace nezainteresirani pogled broj 6 i ½ i čekaju da one potrče za njima. Jer pak su one shvatile da je emancipacija upravo to.
Čovječe, kakav svijet prednosti za muškarce ova emancipacija! Ako si muško ne trebaš se uopće više truditi, a većina žena je čini se prečula onaj dio o jednakim plaćama za isti rad, uvjetima rada i bla, bla, bla….nema veze, to su čule samo feministice, a one su i tako vještice modernog doba, ne vole ih ni muškarci ni žene, skupina koja radi u ilegali.
Dakle, čini se da je i kod žena bilo šumova u komunikaciji i moram vam reći da su i one čule svakakve uvrnute poruke.
Pa tako danas ravnopravno, na javnim mjestima, ulijevaju u sebe iste količine alkohola kao i muškarcii dižu majice zaboravljajući pri tom da grudi nisu uvijek prsa od junaka i da njihove, ako su gole, čak iako se ne kvalificiraju kao spolni organ, još uvijek izazivaju senzacije od zgražanja, preko erekcije, do medijske manipulacije i tako dalje.
Sigurna sam da se još svi sjećamo zadnjeg europskog nogometnog prvenstva i fotografija dviju djevojaka obnaženih grudiju koje su popraćene raznim komentarima obišle svijet i malo mjesto u Hrvatskoj učinile slavnim i poznatim.
Vesele se one tako okružene emancipiranim muškarcima koji su odmah uhvatili priliku da ih još više ponize i iskoriste u dokazivanju vlastite muškosti (jer velik je to uspjeh postići da te pripita žena zabije u svoje grudi) i ne slute da nitko neće reći da su ravnopravne, jer vjerojatno su se željele samo malo više zabaviti i pri tom se nesretno „okliznule“, već će ih nazivati raznim imenima koje s emancipacijom veze nemaju.
I pitam se je li moguće da je emancipacija ubila baš sve kavalire i da se, makar i pomalo pripit, nije u toj gomili našao barem jedan koji bi ih pokušao zaštiti, spustiti im majice, staviti ruku ispred mobitela i fotoaparata ili pokušati barem nešto. Zar nije bilo u tom društvu niti jednog pravog frajera koji si može priuštiti grudi trijezne i posve svjesne žene, pa ne mora naganjati i ponižavati djevojke koje su se samo htjele zabaviti kao i dečki, ponesene malo alkoholom, malo domoljubljem, malo emancipacijom…
I kakva je to emancipacija u kojoj poslodavci odmah prozivaju žene, dok ponašanje muškaraca nije uopće dovedeno u pitanje, a lako mi je zamisliti da su neke čak dočekali kao junake?
Kako li je samo došlo do toliko šumova u komunikacijskom kanalu, te je na površinu te blatnjave kanalizacije isplivalo tako malo kavalira?
Ja mora da sam velika sretnica jer poznajem jako puno kavalira koji su poruku emancipacije primili na posve isti način kao i ja.
I kako bi preuzela odgovornost za svoju emancipaciju moj slijedeći korak je bio pitati mog trinaestogodišnjeg sina što misli o toj zgodi -na žalost, djeca sve to promatraju skupa s nama i nema načina da ih spriječimo s obzirom na današnju tehnologiju i pojavljivanje ovakvih banalnosti u središnjim informativnim emisijama, a onda sam mu objasnila kako emancipacija ne znači da ne trebamo kavalira i kako bi ja htjela da on jednog dana ako se nađe u sličnoj situaciji bude i ostane gospodin.
Gordana Frgačić završila je studij njemačkog jezika i književnosti i poljskog jezika i književnosti na Filozofskom Fakultetu u Zagrebu, no iako kratko vrijeme radi u struci, karijeru ubrzo nastavlja u korporativnom svijetu, u području upravljanja ljudskim resursima. Time se bavi posljednjih 12 godina, te je i angažirana članica HR Centra, udruge djelatnika u upravljanju ljudskim resursima. Uvijek uključena i u druge procese i područja upravljanja tvrtkom, te radeći stalno u međunarodnom okruženju, imala je prilike steći uvid u razne aspekte poslovanja. Svoju poziciju koristi za promoviranje jednakosti spolova, a iskustva koja je sama stekla tijekom svoje karijere, opisala je u knjizi „Zašto smo manje plaćene“ koja u nakladi V.B.Z.-a izlazi na jesen.
