Dijana Perić je CTO mlade, ali brzorastuće IT tvrtke Pontis Technology. Njezina ljubav prema prirodoslovlju krenula je još u osnovnoj školi, a obrazovanje na FER-u joj je stoga bilo, kaže, logično. „Nisam znala čime ću se baviti, ali znala sam koje su moje snage.“
Njezin je interes za računarstvo rastao, te se nakon diplomiranja zaposlila kao software developer u jednoj tvrtki za outsourcing.
„U početku mi je nedostajao dodir s kodom“
„U karijeri developera prošla sam različite projekte, od manjih koji su trajali par mjeseci, do ogromnih projekata na kojima je sudjelovalo više od 100 ljudi. Sve je to bilo odlično iskustvo,“ rekla je.
„Moj sljedeći korak je bila pozicija voditeljice tima. Tad sam prvi put imala priliku vidjeti kako mi ide s ljudima i mogu li ih voditi, kao i što znači ne ovisiti samo o sebi. Rokovi idu, a na meni je bilo da osiguram da svi znaju što se događa i da sve ide po planu.“
Projekt koji je vodila nadmašio je očekivanja, što joj je dalo vjetar u leđa. I dalje je programirala, ali i brinula o timu, ovaj put s više samopouzdanja. I tako je dobila ponudu da se ‘popne stepenicu više,’ no to je značilo da više ne bi programirala. Prihvatila je izazov, operativni dio se značajno smanjio, a ona je vodila veći tim developera.
„U početku mi je nedostajao doticaj s kodom, ali kompenzirala sam to tako da sam bila tehnički up to date, pratila što se događa na drugim projektima i učila na tim iskustvima kako bih ih mogla prenijeti drugima.“
To je poduzeće bilo i prvo u kojemu je svjedočila poslovnom rastu. Kad je tek došla, zaposlenih je bilo 50-ak, a kad je otišla ih je bilo već 150.
„To što sam prošla cijeli taj rast mi je pomoglo snaći se u Pontisu jer baš sad brzo rastemo.“
Pročitajte više: Iva Hrestak iz Pontisa: „Rizik je prijeći u tek osnovanu tvrtku, zato sam to i napravila”
„Željela sam postaviti temelje“
Nakon toga je prešla u veću korporaciju što smatra izuzetno važnim i vrijednim iskustvom. Sve je bilo drugačije.
„Moj nadređeni je bio u Izraelu, tako da sam imala priliku tamo i otputovati,“ kazala je Perić. „Ta jedna velika tvrtka je bila izuzetan primjer dobro posloženih stvari, imala je izuzetan HR i uvijek se znalo što koga možeš pitati.“
Njezin je plan bio ostati tamo barem pet godina i vidjeti u kojem joj se smjeru karijera razvija, te kakve će joj se prilike otvoriti. No, nakon dvije godine ponuđeno joj je da se priključi Pontisu.
„Bilo mi je žao ne priključiti se odmah. Da sam došla kasnije, mislim da to više ne bi bilo to. Propustila bih taj glavni dio postavljanja temelja.“
Puno je razmišljala o prijelazu i konzultirala se s bliskim ljudima prije finalne odluke. Nije tip osobe koja rado riskira.
„Imam obitelj, dvoje djece, i zato nikad ne bih htjela previše riskirati. Ali ovdje sam imala osjećaj da će biti dobra priča. Većinu kolega s kojima smo krenuli poznajem od prije i super smo surađivali. To mi je bila velika motivacija, željela sam da idemo u to zajedno,“ otkrila je Perić. „A presudilo je to što mi je jedna prijateljica rekla da zamislim da ne prihvatim, a za pet godina Pontis postane jedna od najvećih tvrtki. To je prelomilo. Željela sam biti dio toga, ma kako god ispalo.“
Pročitajte više: Mladom IT tvrtkom dominiraju žene, a bilježi zavidne poslovne rezultate
Rapidni rast i klijenti na četiri kontinenta
U Pontisu je započela kao Head of Enginnering, a danas je CTO, zadužena za sve vezano uz tehnologiju, strategije razvoja, vođenje ljudi i traženje projekata.
Kako je prošla rad u velikim i malim poduzećima, sad svjedoči promjeni i rastu unutar jednog poduzeća, primijetila je i neke zanimljive razlike. U velikim tvrtkama cijeni stabilnost i support, kao i veći izbor mogućnosti za karijerni rast. U manjim tvrtkama pak primjećuje kako je utjecaj pojedinca puno veći. Korporacije nisu otvorene promjenama kao manje tvrtke, a zato pojedinac osjeća kako je njegov doprinos snažniji. Istovremeno, i odgovornost je veća.
Iskustvu unatoč, Pontis joj predstavlja posve drugačiji izazov. Sad ne mora putovati zbog posla, radno mjesto je stabilno, a svima je omogućeno da rade fleksibilno i hibridno. Istovremeno, tvrtka raste, a samim time i projekata je sve više. Klijente imaju na četiri kontinenta.
„Trudim se voditi pravilom 80-20. Dakle, za 80% stvari koje ćemo napraviti trebamo uložiti 20% truda. Pokušavam prioritizirati one stvari koje moramo raditi. Ne želim nekoga blokirati i ne želim da me itko čeka.“
Tanka je granica između privatnog i poslovnog
Iako je zahvalna na mogućosti hibridnog i fleksibilnost rada jer mnogo toga olakšava, uočila je i loše strane. Naime, granica privatnog i poslovnog se lakše briše, stoga treba biti na oprezu.
„Prije korone se znalo kad radiš, kad si doma. Kad je krenula pandemija, bila sam tad još u korporaciji, svi smo počeli raditi od doma. Kolege su mi potvrdili kako su prije korone lakše održavali taj balans, a od tada ih se počelo zvati na sastanke u večernjim satima jer se znalo da smo svi zatvoreni doma. Ali mogu reći da se sad sve vraća u normalu. Trudim se odraditi sve što stignem u normalno radno vrijeme i doći doma u normalno vrijeme, da se mogu odmoriti i odraditi trening.“
Ako primijeti da je posla puno i da neće stići sve odraditi tijekom radnih sati, taj će posao odraditi navečer, kod kuće, a ne ostavljati za sutra.
„To mi je draže nego da ostanem duže u uredu, a nije važno gdje netko sjedi. Ali inače to izbjegavam.“
Pročitajte više: Za posao u IT sektoru, ne treba vam STEM diploma – evo što možete raditi
Greške moramo normalizirati
Kao svoju najvažniju dužnost smatra potporu svojem timu. Smatra kako nadređena osoba mora uspostaviti povjerenje i stvoriti atmosferu u kojoj radnici znaju da su im greške ne samo dozvoljene, već očekivane i normalne. Ono što je bitno je da se iz grešaka uči. Tad je svaki posao puno lakši.
„Vidim iz prve ruke koliko meni to znači, pa se to trudim omogućiti i svom timu.“
Voli kad u svojim zaposlenicima vidi energičnost i ljubav prema onome što rade, a najviše to vidi kod mladih ljudi koji su tek zakoračili na tržište rada. „To mi je super, motivirani su za razne stvari.“
Nekoć je razmišljala bi li se htjela vratiti u development, no danas joj je zanimljivije voditi ljude, graditi firmu i jačati imidž u tehnološkom svijetu itd.
„Našla sam se u stvarima koje ne bih mogla raditi uz development, tako da trenutno ne razmišljam o povratku, no nikad se ne zna.“
Foto: Privatna arhiva
