Kad je bila djevojčica Ana-Maria Olujić stalno je mijenjala ideju o svom poslu iz snova. Jedno je vrijeme jako htjela raditi u uredu, baš kao što radi njezina mama, a kao tinejdžerica je htjela sve samo ne to. Uvijek su joj se vrzmale različite ideje po glavi, a stalno je pronalazila nove interese kojima bi se zaokupila. Kad je upisivala srednju školu, u svom rodnom Zagrebu, upisala je gimnaziju jer nije znala što bi drugo. Nakon gimnazije, opet ista priča. Otišla je na ekonomiju jer to uvijek dobro dođe, a dobra je s brojevima pa zašto ne. A onda je završila u – programiranju. I to gotovo samouko. Danas radi u Combisu, prvoj kompaniji koja joj je pružila priliku da se razvije u svom željenom smjeru.
Programiranje nije samo za ‘odabrane genijalce’
„Prijateljica s faksa viđala se s dečkom koji je bio programer. I onda se ona zainteresirala za to pa ‘uvukla i mene’“, prisjeća se Ana-Maria.
Tako su ona i prijateljica nakon preddiplomskog studija upisale diplomski smjer Menadžerska informatika, jedan od manje popularnijih smjerova u ‘ono vrijeme’. Tad su se, kaže, svi oko nje čudili zašto je otišla u taj smjer. Nema tamo kruha ni budućnosti. No ona je, gotovo vizionarski, prepoznala trendove budućnosti.
Na svojoj zadnjoj godini fakulteta pronašla je posao na kojem se zadržala narednih pet godina, do dolaska u Combis. Bile su to godine učenja. Počela je raditi kao konzultantica za poslovne aplikacije. Bila je jedina djevojka u sedmeročlanom timu. Dobar dio njezinog posla sastojao se u tome da korisnički zahtjev treba opisati developeru pa bi sjela s njim za stol, a on bi s njom prolazio kroz programerski kod.
Nije joj programski jezik bio potpuna nepoznanica, no nije s njim tada još baratala pa joj je u početku to bila ‘tlaka’. No, kroz takav pristup svog kolege shvatila je da programiranje nije samo za ‘odabrane genijalce’ nego i za prosječno inteligentnu osobu.
Pročitajte više: Mihaela Trbojević, Product Marketing direktorica u Spanu: „Raditi u IT-ju je kao da trčiš maraton
Od ekonomistice do programerke
I tako je u svoje slobodno vrijeme samoinicijativno krenula učiti programirati u Pythonu na online platformama.
„Neki od kolega iz prijašnje tvrtke bili su samouki, pa zašto ne bih i ja probala biti samouka programerka“, pitala se Ana-Maria koja u slobodno vrijeme ne gleda televiziju, ne prati vijesti ili serije, već radije gleda razne tutoriale na YouTubeu.
Nadobudna ekonomistica tako se polako pretvarala u programerku. Upisala se na dodatne tečajeve i tako stekla nova znanja i samopouzdanje. Kako u tadašnjoj kompaniji nije bilo potrebe za novim developerima, tamo nije dobila priliku razvijati se u tom smjeru pa je, koliko god joj je to teško palo, započela slati prijave na natječaje za posao developera. I tako je došla u Combis gdje posljednje dvije godine radi kao mlađa programska inženjerka za CRM-ove.
Pročitajte više: Matea Antolić iz Notcha: “Zabluda je da programeri sjede sami za računalom”
Imposter sindrom nije ju zaobišao
„Osjećala sam ‘imposter sindrom’. Sve je bilo drugačije od koda i jezika na koji sam navikla i mislila sam – pa zašto oni mene trebaju“, iskrena je. I danas ju s vremena na vrijeme uhvati taj isti osjećaj. Tako je, kroz smijeh dodaje, nedavno sanjala da je dobila otkaz jer se nije iskazala. No strah kakav je imala na početku je nestao s vremenom i kroz mentorstvo iskusnijih kolega.
Shvatila je da nije pogrešna osoba za posao i da je s razlogom tu gdje je. Izlazak iz zone komfora nikada nije lagan, a ostavljanje posla u kojem je već godinama dobro ‘plivala’ i dolazak na nepoznati teren za nju je bilo upravo napuštanje sigurne zone.
„Preispitivala sam se. Nisam bila sigurna trebam li prihvatiti posao no moja obitelj i prijatelji bili su vjetar u leđa. Oni su znali da sam spremna za nove izazove“.
Danas uz posao pohađa i on-line front-end tečaj dva do tri puta tjedno.
„Ponekad djeluje obeshrabrujuće koliko toga treba savladati te koliko se stvari brzo mijenjaju, da bi bio prosječno dobar programer“, ističe.
Pročitajte više: Monika Miniri iz Ingemarka: “IT je način života, ne ulazite radi novca”
IT kao lifestyle
I koliko god iz dana u dan ne vidjela napredak – vidi ga s odmakom.
„Kad se osvrnem na to gdje sam bila prije tri mjeseca ili šest mjeseci, vidim da sam napredovala. I to mi je motivacija“, dodaje.
U slobodno vrijeme već godinama tri puta tjedno ide na grupne treninge Military Drill, a vikende voli provoditi na izletima ili koncertima. Ove je godine posjetila Veliku planinu i Roglu u Sloveniji te Pordenone u Italiji. A ljeti pokušava napraviti što bolju kombinaciju godišnjeg odmora da bi što više vremena mogla provesti u vikendici na moru. Kad je riječ o usklađivanju poslovnog i privatnog ističe da je nemoguće u potpunosti stati s radom u 15 sati kad ugasi računalo. Uvijek se na neki način posao nosi kući – bilo da misli o zadatku koji ju čeka ili priča s dečkom o tome što je taj dan radila… posao je jednostavno uvijek tu.
Prijateljica, s kojom je razvila ljubav prema informatici, a zatim i prema programiranju, jedno joj je vrijeme bila i radna kolegica. Drugi kolega s faksa danas s njom pohađa tečajeve, a kolege s prošlog posla – s kojima je radila i nakon radnog vremena provodila vrijeme – još uvijek su joj prijatelji. IT je zaista stil života.
Foto: Privatna arhiva
