Deborah Marcarelli Talijanka je koja je došla u Francusku prije 24 godine kako bi studirala jezike. Plan joj je bio poboljšati francuski jer je planirala raditi u turizmu. No, život ju je odveo u smjeru Human Resourcesa. Otkrila je poslove u ovoj domeni i odlučila se baviti time.
Na početku je radila u Disneylandu Paris kako asistentica u HR-u, a onda je radila i kao office recruiter. No, vođena željom da usavrši svoje znanje, odlučila se vratiti na studij kako bi dobila magisterij iz HR-a.
“Diploma je jako važna u Francuskoj ako želite raditi neki posao”, ističe Deborah.
Nikad se nije bojala izazova
Nakon diplome vratila se nakratko u Disneyland Paris. Iz ove tvrtke otišla je u Enel, veliku energetsku kompaniju u Italiji. U Enelu je bila HR Manager za Francusku i Belgiju, a njezin rad obuhvaćao je tri područja. To su sektor nuklearne energije, sektor obnovljive energije i sektor turbo benzinskih pumpi.
“Bio je veliki izazov mijenjati aktivnosti i sektore. U svakom od njih postoje brojne specifičnosti, a vi se morate prilagoditi na sve to”, objašnjava Deborah.
Pročitajte više: Ljubinka Sever obožava niskogradnju: Fascinira me raditi na nečemu što će iza mene ostati generacijama
Uvijek je gravitirala poslovima u velikim svjetskim tvrtkama
Nakon Enela, Deborah se zaposlila u Tokheimu, američkom proizvođaču automata. Ni ondje se nije libila zakoračiti izvan HR-a i prošiti svoje vještine. Bavila se tako implementacijom novih tehnologija.
Kada je tvrtka pripojena Dover Corporationu, američkom konglomeratu proizvođača industrijskih proizvoda, Deborah se našla pred još većim poslovnim izazovima. Mnoge poslove s kojima se susrela radila je po prvi put pa tako u šali kaže da je prava stručnjakinja za nove izazove.
Nije mala stvar ni to da ju je posao odveo u Afriku i na Bliski Istok. Ondje je pokazala da se lako prilagođava novim okolnostima, bez obzira na to radi li se o novoj tvrtki, poslu, vještini ili zemlji.
Nakon rada u Dover Corporationu postala je HR direktorica za odjel čelika i stakla u tvrtki Fives, još jednoj velikoj svjetskoj tvrtki čiji se rad proteže od Amerike do Kine, da bi se u travnju prošle godine zaposlila u francuskom Colasu, velikoj francuskoj građevinskoj tvrtki specijaliziranoj za izgradnju cesta i željezničkih pruga.
“Budite radoznali, nemojte se bojati i dajte sve od sebe”
“U ovom trenutku Colas se jako mijenja. Žele transformirati i modernizirati tvrtku u potpunosti te dovesti do veće raznolikosti u svakom pogledu. Puno je tu posla”, ističe Deborah. No, novih izazova i poslova se ne boji, što je dokazivala tijekom karijere.
Tako je primjerice 2016., baš u trenutku kada je došla u Dover Corporation, upisala MBA iz internacionalnog HR-a. Osjetila je da su joj potrebne nove vještine kako bi se što bolje prilagodila novim aktivnostima s kojima se susrela u tom radnom okruženju.
“Bilo je intenzivno raditi u Doveru i posvetiti se MBA-u, ali takva sam. Volim učiti nove stvari”, objašnjava Deborah. Također ističe da je korisno mijenjati pozicije i poslove.
“Svaki put kad promijenite posao ili sektor, primjerice kada kao ja prijeđete iz turizma u industriju, iz industrije u energetiku ili konzulting ili nešto treće, suočavate se s novim izazovima. Morate se adaptirati, no tako učite te širite alate i znanja, a uz nova znanja i alate prilagodba je lakša. Poanta je da uvijek budete spremni na promjene. Budite radoznali i nemojte se bojati. Nema potrebe za strahom, bilo da govorimo o privatnom životu ili onom poslovnom. Dajte sve od sebe, trudite se. Tako ćete ostvariti sve što ste naumili i bit ćete uspješni u svemu što radite. Naravno da nije sve tako jednostavno. I ja sumnjam, primjerice, kad me posao odveo u Afriku, shvatila sam da moram unaprijediti svoje vještine. Zato sam se vratila školovanju i upisala MBA. Znala sam da će mi to dati samopouzdanje za poslovne aktivnosti koje su bile ispred mene. Uostalom, htjela sam provjeriti gdje sam sa svojim vještinama i jesam li uistinu sposobna za novu poziciju”, objašnjava Deborah.
Ako sam građanka svijeta trebala bih biti sposobna raditi bilo gdje
Tijekom karijere susrela se s mnogim izazovima, od kojih kao najveći ističe raznolikost. „Kada govorim o raznolikosti i tome kako se s njom nositi, govorim o religijama, kulturama, osobnim organizacijama, znanju i naravno samopouzdanju. Kad ste suočeni s novom zemljom i kulturom, morate se adaptirati. Mislim da je upravo ta mogućnost prilagodbe novim kulturama i organizacijama, moja velika prednost. Redovito ju koristim u svom životu. Također volim reći da sam građanka svijeta, a ako sam građanka svijeta trebala bih biti sposobna raditi bilo gdje”.
Proces prilagodbe na novitete u životu za Deborah je značio otkrivanje mehanizama kako se s time nositi. “Spontano sam našla vlastite mehanizme prilagodbe. Nitko me nije podučio tome. No, ono što sam spoznala je sljedeće. Kao prvo, prije samog procesa prilagodbe novoj kulturi, tvrtki ili nečem trećem, morate si uzeti vremena. Budite ponizni, slušajte. Nemojte reagirati, nemojte činiti ništa. Samo slušajte, promatrajte i učite kako ta nova sredina funkcionira, u što vjeruje, kako se ponaša, što je članovima te sredine bitno i slično. U drugom koraku uspostavite kontakt, odnosno komunikaciju. Ali, činite to na izrazito jednostavan način. I ponavljam, budite ponizni. Također, u mom slučaju treba imati na umu da HR ima ulogu podrške. Mi u HR-u moramo pružati podršku zaposlenicima, njihovoj karijeri, interesima i znanjima, kao i podršku tvrtki. Na kraju dobijete povjerenje koje zaslužujete i onda možete reći da ste se prilagodili novoj situaciji”, objašnjava Deborah.
Kako dati otkaz – izazov u karijeri svakog HR managera
Susret s novim kulturama i poslovima nije bio jedini veliki izazov s kojim se Deborah morala suočiti u svojoj karijeri. Vrlo izazovno za nju je bilo i pitanje otkaza, odnosno kako dati nekome otkaz, a da pritom to učinite dostojanstveno i na način da poštujete drugu osobu.
“Začudila sam se brojem ljudi koji su mi zahvalili kada sam im rekla da moraju napustiti tvrtku. Naravno nije lako dati nekome otkaz, ali radi se o tome da to napravite na pravi način. Sve je to dio profesionalnog napretka. Nekad ljudi sami daju otkaz ili ih jednostavno zamolite da odu jer nisu dovoljno dobri ili ne odgovaraju poziciji na koju si primljeni.“
Način na koji nekome date otkaz, ključan je. Treba pristupiti s konstruktivnom kritikom i s poštovanjem. „Ljudima treba dati vremena, umjesto da ih naprasno otpustite. Nije dobar ni američki model prema kojem su svi ljubazni prema vama i jedan dan se odnose prijateljski, a drugi dan vas zamole da odete iz tvrtke.“
U svakom slučaju, treba poštovati ljude. „Ako ne poštujete ljude, to vam se uvijek vrati. Naravno, uvijek postoje situacije u kojima ljudima nije lako čuti vijest o otkazu, ali treba prihvatiti i to da neke probleme ne možete riješiti drugačije. Uostalom, ako je to korporativna odluka, morate dati sve od sebe da sprovedete tu odluku u djelo. Tretirajte ljude najbolje što možete, ali neke situacije su jednostavno teške”, objašnjava Deborah.
Znate li kako HR stručnjaci biraju novi kadar?
Smatra kako bi se posao HR managera, kad se govori o zapošljavanju, trebao bazirati na dva aspekta. „Ne radi se samo o tome da kandidat treba odgovarati poziciji za koju se prijavljuje. On ili ona prije svega moraju odgovarati vrijednostima tvrtke u kojoj se žele zaposliti, a potom i tima u kojem će raditi.“
Tehničke vještine će uvijek biti provjerene od strane onih koji se bave tehničkim pitanjima. „Ja u to ne ulazim. Ono što se mene tiče su upravo ova dva navedena aspekta, a da bih znala koje su vrijednosti tima, moram ga poznavati, kao i nadređene. Također, kao HR manager morate vjerovati u kvalitete koje promovira određena tvrtka. Uostalom, uvijek kandidata za posao možete postaviti u neku hipotetsku situaciju i vidjeti kako bi reagirao u njoj. To čak ne mora biti situacija povezana s poslom, već to može biti i neka privatna situacija kroz koju ću dublje razumjeti karakteristike te osobe. Nekad vam netko kroz neku sitnicu da do znanja kakvu osobnost ima pa uvijek možete ponuditi i test osobnosti kako biste bili posve sigurni o kakvom tipu osobnosti se radi”, tumači.
Poslovna i privatna stabilnost danas je passe
Vremena se mijenjaju, a skladno tome i pogled na posao. „Mladim ljudima nije stalo do posla. Nije im stalo ni do stabilne karijere. Vole promjenu. Danas mogu biti HR manageri, sutra savjetnici za pravna pitanja, a 10 godina nakon toga mogu odlučiti da će primjerice biti pekari. Ljudi u dvadesetima danas samo žele biti sretni.“ Ono što primjećuje je motivacija mladih da promjene svijet.
„Ne vjeruju u stabilnost, kućicu s bijelom ogradom i obitelj s dvoje djece. Oni žele druge stvari. Stoga razumijem da će me netko mlad na razgovoru za posao pitati mnogo pitanja vezana uz rad od kuće ili vrijednosti tvrtke jer imaju poriv idealizirati novi kolektiv u kojem će raditi. Ali od nekoga od 40. godina očekujem da će biti više angažiran”, ističe Deborah.
Ipak, ona smatra da mladim ljudima trebati dati priliku iako ne pokazuju isti interes za posao, kao netko u 40-ima. Kaže da trebamo promijeniti mentalitet i shvatiti da su mladi ljudi briljantni. Oni ipak posjeduju znanja budućnosti, poput IT alata i trebamo im omogućiti da se organiziraju kako im odgovara.
“Oni se moraju osjećati slobodno, a ne kao da su u kavezu. Mora im se vjerovati. Tek onda će moći dati najbolje od sebe kompaniji”, smatra Deborah.
Pročitajte više: Matea Košćak: Moj život u radnim cipelama i sa šljemom na glavi
„Uloga HR-a je da ženama komunicira da vjeruju u sebe”
Kada govorimo o prilagodbi novim generacijama i vrijednostima, svakako treba spomenuti i Colasovu kampanju za rodnu ravnopravnost za koju Deborah ističe da je jedan od stupova ove tvrtke.
„Zaista želimo promijeniti brojke na području rodne ravnopravnosti, a to je opet u korelaciji s promjenom mentaliteta, o čemu sam ranije govorila.“ Colas je kao građevinska tvrtka većinom muška, ali jako je otvorena prema ženama, ističe. „Mislim da žene mogu raditi jako puno poslova i vjerujem da će se to dogoditi. Naravno, to je globalna tema i svaka država i tvrtka se njome trebaju posebno baviti. Konkretno, u Colasu nam je želja da povećamo broj žena u građevini. To možemo učiniti kroz tehničke škole, rad od kuće, bolju organizaciju, ali i kroz to da imenujemo ljude koji će biti zaduženi za ovu ili bilo koju drugu specifičnu inicijativu. Svakako je bitno komunicirati o tome.“
U prošlosti se nije komuniciralo o rodnoj ravnopravnosti. No, ova moderna tema tiče se mnogih aspekata društva, od politike do religije. Stoga je uloga HR-a da ženama komunicira da vjeruju u sebe. „Sve je moguće. Žene mogu raditi u mnogim sektorima, poput primjerice IT-a i inženjerstva, a upravo taj omjer od 50% muškaraca i 50% žena na radnom mjestu dovodi do inovacija”, kaže Deborah.
„I žene mogu testirati muškarce”
Marcarelli je često bila jedina žena u kolektivu, pa su je kolege znale testirati, primjerice njezino znanje, kompetenciju i kredibilitet. No, ona ističe da i žene mogu testirati muškarce, njihovu senzitivnost, sposobnost, umijeće slušanja, moć da budu lideri…
„Kada izazovete muškarca i kada se usudite izazvati muškarca, sve se promijeni. Nikad ne odustajte. Ako imate ideje u koju vjerujete. Borite se za to. Uostalom, neki aspekti posla bolje idu ženama i to je njihova prednost. Žene su senzibilne i ako je u nekom segmentu posla potrebna senzibilnost, a muškarci ju ne pokazuju, žena ih može podučiti.“ To može činiti u segmentima poput lidershipa i komunikacije. Žene su i odlični psiholozi te svojim savjetima mogu proizvesti pozitivan učinak na cijelu tvrtku. S druge strane, muškarci su recimo dobri iu analitici i brojevima. „Zato kažem da je podjela 50/50 sjajna”, zaključuje Deborah.
Foto: Deborah Marcarelli privatna arhiva
