Diplomirana inženjerka građevine i direktorica tvrtke „Civil engineering consultancy“, Jasminka Ćoza, na konferenciji „Žene u građevini, arhitekturi i povezanim industrijama“ ispričala je svoju životnu i poslovnu priču.
Projektirala odlagališta otpada
Počela je raditi još za vrijeme studija, a tijekom godina imala je razne uloge u građevinarstvu: radila je kao izvođač, projektant, radila je nadzor ali ono što, ističe, možda najviše voli je pružanje tehničke pomoći naručiteljima i izvođačima odnosno vođenje projekata. Nakon diplome odlučila je ostati u struci i zaposlila se u jednoj firmi te se bavila kontrolom kvalitete.
Među iskustvima projektiranja istaknula je odlagališta otpada i centre za gospodarenje otpadom.
„To je bilo doba pretpristupnih fondova kad se dokumentacija radila na engleskom jeziku i pravila nabave išla su po PRAG-u“, rekla je. Zadnjih osam godina živi u Zadru i mnogo putuje.
„Zadržite ono djetinje u sebi“
Imala je idilično djetinjstvo, odrastala u igri na ulici i ono što istinski želi jest da svi zadrže ono djetinje u sebi.
Otac joj je bio obrtnik i kad je bila peti, šesti razred našla je njegove skripte s izračunima, nacrtima, skicama, linijama… kojima je bila fascinirana. Ono što ju je posebno dojmilo jest definicija sile: „Sila je uzrok da se neko tijelo pokrene ili promijeni smjer kretanja“.
„Danima sam je ponavljala dok ona nije postala dio mene. Kad je profesor fizike u školi započeo definiciju ja sam je završila i naravno, upisala građevinu“.
Pročitajte više: Lana Kristović iz Genesis grupe: Moj suprug kaže da je htio da u kući bude sve ‘po špagi’, oženio bi domaćicu
Prvo poslovno iskustvo već kao apsolventica
Odabrala je smjer konstrukcija, a kao apsolventica iz dosade je upisala njemački. Tada je i počela svoje prvo poslovno iskustvo radeći za jednu arhitekticu koja nije radila u struci već kao konzultant te se tom prilikom prvi put susrela s pojmom projekt i konzultant.
„Dobila sam službeni auto i imala dnevnicu 130 njemačkih maraka što je u to vrijeme bilo pravo bogatstvo“.
Prilog ugovoru za taj posao mlađeg konzultanta je bio i dodatak od dvije stranice s uputama „DO’S“ (što činiti)“ i „DONT’S“ (što ne činiti), savjetima koje i danas smatra izuzetno važnima stoga ih je istaknula.
„Što činiti: Uvijek kad imaš sastanak s klijentom dođi s pripremljenim dnevnim redom, ako ne znaš – pitaj, uvijek provjeri svoje informacije i svoje brojeve, sve što radimo je odraz timskog rada, provjeri sve podatke s klijentom i revidiraj ih, vodi brigu i o ostalim članovima tima, oblači se profesionalno, budi pozitivan“.
„Što ne činiti: Nikad nemoj uzaludno trošiti vrijeme klijenta: znaj što želiš, objasni to i onda idi. Nikad nemoj izlaziti s klijentom, nikada nemoj ići u sektor a da prethodno nisi vidio poslovođu i obavijestio ga o tome, nikad nemoj pretpostavljati, baziraj se na činjenicama, nikad nemoj kasniti na sastanke, nikad nemoj komentirati ponašanje klijenta pred drugim članovima njegovog tima, nikad nemoj pričati o svojoj plaći i nikad nemoj blefirati klijenta.
„U poslu treba uživati“
„Ako vidite da vas nešto guši, ako vam je odlazak na posao muka, to znači da nešto ne štima. U poslu treba uživati, ujutro se s radošću probuditi znajući da vas čeka neki zadatak koji trebate riješiti“, poručila je Ćoza.
Ispričala je i neugodno iskustvo držanja prve prezentacije koje su tada bile na grafoskopu, pisane flomasterima na folijama. Bila je toliko nervozna da su joj se ruke znojile pa joj se sve napisano zamrljalo. Pola riječi je progutala, tresla se, bilo je užasno, no direktor se samo nasmijao i rekao da je bilo u redu.
U to su doba počeli s razvojem novog proizvoda i ona je, unatoč tom propustu, postala voditeljica odjela iako je tada imala svega tri godine radnog staža i upravo se vratila s porodiljnog dopusta
„Sa mnom je bio još jedan kolega inženjer i četiri djelatnika i kroz naš je odjel prolazilo sve – od pripreme, nabave, ponuda, proizvodnje montažnih gredica, fakturiranja, odlazaka na velesajam, rada na štandu itd. Tako da sam imala priliku proći kroz cijeli proces“, ispričala je Ćoza.
„Potisnite ego ako je to za dobrobit tima“
Iza nje je i sjajno iskustvo izvođenja radova u 5000 km udaljenom Kataru gdje su ona i suprug otišli raditi i živjeti s tada osmogodišnjom kćerkom.
Bila je voditelj odjela pripreme i imala četiri inženjera, a njen je suprug bio voditelj cijelog projekta.
„Moram priznati da odluka da se prihvatim te pozicije nije bila laka, a najteže je bilo reći roditeljima da odlazimo u tako daleku i stranu zemlju“, rekla je napomenuvši da je tamo bilo sasvim drugačije poslovno okruženje pa se znalo dogoditi da na sastancima njena ruka ostane visjeti u zraku. Zbog toga su u timu odlučili da će na neke sastanke ići njeni kolege.
„Ponekad morate potisnuti ego ako je to za dobrobit cijeloga tima“, istaknula je.
Među bogatim iskustvom ispričala je i o radu u Ministarstvu graditeljstva u vrijeme kad su u tijeku bili pregovori oko pristupa Hrvatske Europskoj uniji.
Aktivno je sudjelovala u procesu koji se odnosio na poglavlje slobode kretanja roba.
Najljepšim djelom projektiranja smatra njegovu realizaciju i ističe da kad dođe do gradnje svakako treba otići na gradilište i nadzirati ga.
„U životu treba biti prilagodljiv“
Često su joj se u životu remetili planovi pa je tako jedno vrijeme njen suprug preko tjedna radio u Zagrebu a ona bila u Zadru s djecom. No smatra kako se u životu svemu treba prilagoditi.
Naime, imala je naizgled uspješne razgovore za posao nakon kojih je nikad nisu zvali i potpisan ugovor s firmom na samo tri mjeseca koji je potom urodio potpisivanjem ugovora za pružanje savjetodavnih usluga za mnoge luke nautičkog turizma
S direktoricom te firme imala je jako dobar odnos: „Kad god me zvala ja sam išla, gdje god je trebalo. Neovisno o tome što sam u datom trenutku možda imala neke druge planove i nisam znala gdje ću s djecom, znala sam da ću sve riješiti putem“.
Tri godine vodila je projekte po cijelom Jadranu i u tome je neizmjerno uživala, a njena se povezanost s morskim lukama nastavila.
Trenutno je njena tvrtka angažirana na projektu dogradnje gradske luke Sali na Dugom otoku, rade uređenje luka u Omišu i Rijeci, radili su rekonstrukciju bazena Bakar i dogradnju trajektne luke Tkon na otoku Pašmanu koja je nedavno otvorena za promet.
„Iako nije sve uvijek lijepo, uživam u prirodnim ljepotama, plavetnilu mora i zelenilu“, rekla je.
Pročitajte više: Mirela Kotarac, direktorica ljudskih resursa CEMEX-a : „Nakon sto godina industrije konačno imamo nekoliko žena u cementnim operacijama“
Kruna hrvatskog graditeljstva
Ono što je kruna hrvatskog graditeljstva i nešto što im svima u tvrtki puno znači to je projekt cestovnog povezivanja hrvatskog juga odnosno izgradnja Pelješkog mosta. U ovaj projekt su koji su uključeni od samog početka od strane izvođača kineskog društva Chine Road and Bridge Corporation te su pratili radove u Hrvatskoj i u Kini.
Na projektu obnašaju pet funkcija: glavni inženjer gradilišta, stručnjak za kontrolu i osiguranje kvalitete, stručnjak za ugovorne odnose, stručnjak za zaštitu na radu i zaštitu okoliša te stručnjak za planiranje.
„Jako puno naših kolega, prijatelja i naručitelja doveli smo na ovaj projekt i svi su bili oduševljeni, uživali su u tome, a to je ono što želimo: s ostalim kolegama dijeliti tu našu ljubav prema struci i prema onome što stvaramo“.
Na kolege ne gleda kao na konkurenciju već kao na zdravu suradnju jer ima jako puno projekata u Hrvatskoj i mišljenja je da svatko može naći priliku za sebe.
Postoji i ona druga strana posla – manje lijepa
„Uvijek postoji i ona druga strana našeg posla a to je jako puno rada i malo sna, a kada se radi tada se i griješi“, veli Ćoza.
Na kraju je napomenula da nikad nije kasno završiti započeto ili napraviti nešto što ste htjeli a do sad niste imali vremena.
Iako je često pitaju kako joj je kao ženi raditi s toliko muškaraca, ona veli da dok obavlja svoj posao nikad o sebi ne razmišlja kao o ženi, već prvenstveno kao o stručnjaku. No priznaje da nije uvijek lako, ali se trudi i vjeruje u to što radi.
„Trudim se pomoći mladima, zadržati elan i to što radim napraviti korektno i u vremenskim rokovima. Naučila sam da moram cijeniti ljude s kojima radim, svoj tim te posebice naručitelje – oni su mi dali posao, poklonili mi svoje povjerenje da odradim zadatak i ja ću se zaista potruditi da opravdam njihovo povjerenje.“
Ono što je najvažnije, ističe, jest uživati u cijelom procesu i voljeti sebe.
Foto: Domagoj Bregant/Jasminka Ćoza privatni arhiv
