U digitalnoj agenciji Mediacor već godinu dana rade samo četiri dana u tjednu i bez prekovremenih sati, čime su postali prva hrvatska marketinška agencija koja aktivno primjenjuje četverodnevni radni tjedan. Tim povodom popričali smo s direktoricom agencije, Aleksandrom Đermanović te dva Account Managera, Dinom Zastavniković i Anom Mirko.
Povezano:
- Kako povećati energiju i produktivnost kroz 4 područja života?
- Aleksandra Đermanović uz majčinstvo izgurala veliki rast biznisa i nastavlja s invoacijama u industriji
- Kako organizirati tjedan u 20 minuta?
Aleksandra, zašto ste se odlučili na uvođenje četverodnevnog radnog tjedna?
Posao u kreativnoj industriji ispunjava i zabavan je, ali je često radno intenzivan. Previše prekovremenih sati, rad vikendom i kontinuirana dostupnost putem digitalnih kanala imaju velik utjecaj na zdravlje i osobne odnose što je, u konačnici, neodrživo ako želite istovremeno imati i kvalitetan obiteljski život, ali i zdravu radnu atmosferu u uredu. Iz tih razloga sam odlučila probati uvesti četverodnevni radni tjedan kako bi isprobali i vidjeli hoćemo li biti i poslovno i privatno zadovoljniji. Općenito smo napravili dosta veliki zaokret te prošli jednogodišnji proces prilagodbe kojeg smo detaljno opisali na blogu.
Idu li ambicija i 4-dnevni radni tjedan zajedno?
Vjerujem da svatko, u nekom trenutku, krene težiti pronalasku balansa. No ukoliko želite izgraditi nešto konkretno naravno da trebate uložiti iznimno puno vremena, truda i energije u posao. To se ne može napraviti u samo 4 dana već zahtijeva i prekovremene i rad vikendima i podređivanje drugih aspekata života cilju kojeg želite postići. Ali kad dođete do točke kada ste zadovoljni s postignutim, onda se možete posvetiti kvaliteti života te održavanju postojećeg stanja. Naravno, ako to želite. Ako želite i dalje rasti i razvijati poslovanje i to je sasvim legitimno i opravdano. Svatko od nas ima svoju viziju kako želi voditi vlastiti život.
Na koji način ste to klijentima komunicirali i kako su oni to prihvatili?
Promjene smo uvodili postepeno. Prvo smo zadatke koje su imali rok dostave petkom, pomaknuli na četvrtak ili na ponedjeljak (ovisno o zahtjevima individualnog klijenta) te malo pomalo navikavali klijente na novi radni model. Svi klijenti su promjene prihvatili dosta dobro.
Dina i Ana, molim vas predstavite nam se te navedite za što ste zadužene u digitalnoj agenciji?
Dina: Nas dvije smo Account Manageri, odnosno kako nam email potpis kaže: Master of disaster.
Ana: Zadatak nam je gasiti vatre, koordinirati komunikaciju između klijenata i naših kreativaca kako bi uspješno proveli dogovorene strategije i projekte.
Dina: U principu mi se nekako brinemo da su klijenti za koje smo zadužene zadovoljni, da je sve riješeno u roku, radimo procjene troškova, ponude, brinemo se o našem timu…
Ana: … Iliti jack of all trades. Ako te zanima što se događa u uredu, kvartu, gradu ili na 3. kamenčiću od Sunca jedna od nas dvije će to znati sigurno.
Kad se spomenula mogućnost uvođenja neradnog petka, što ste prvo pomislile? Kako ste reagirale?
Ana: Pomislila da je to trik pitanje. Nakon čega sam accountovski zavrtila priču u smjeru – pa ukoliko se smatra kako to neće naškoditi našem poslovanju, prosperitetu i uspješnosti, ja sam za.
Dina: Iskreno, u to doba sam već skakala od sreće! Kad mi je Aleksandra pristupila i pitala što mislim o toj ideji već sam znala da se ne radi o zezanciji. Sama mogućnost slobodnog petka kao ideja mi je bila – nevjerojatna.
Ana: Da, kad sam shvatila da je to stvarno ozbiljna mogućnost odmah sam počela sanjariti o tome što ću raditi petkom.
Na koji način vam je neradni petak promijenio odnos prema poslu?
Ana: Idem na posao odmorna. Ne znam kako to najbolje objasniti, ali znate onaj osjećaj u nedjelju ‘gdje mi je prošao vikend’? Toga više nema. Cijeli setup u glavi se promijenio, ponedjeljak je samo neki dan u tjednu, a tjedan ne provodiš u iščekivanju petka.
Dina: Nego četvrtka! U principu baš to, znaš da je četvrtak zadnji dan i prema tome se ravnaš, radiš to-do liste, planiraš što ćeš i kada ćeš. Raspored posla je identičan, samo ga spakiraš u 4 dana. Ali meni je osobno ta psihologija nevjerojatna. Mi smo već razgovarali o nekim perkovima koje bi mogli uvesti kada je Aleksandra došla s ovom idejom. Doslovno se u toj sekundi osjetiš – čovjekom jer je nekoga do ove mjere briga za tvoj život i sreću. To je loyalty koji ne možeš kupit ičime.
Ana: I koliko god smo bili organizirani prije, ova sad organizacija je skroz drugi nivo. Istovremeno -cijela agencija je puno povezanija i svjesniji smo jedni drugih u smislu da svi radimo na tome da svi budu gotovi s poslom u četvrtak popodne.
Na koji vam je način promijenio odnos prema drugim dijelovima života?
Ana: Iako će ovo možda zvučati čudno – fokusiranija sam na sebe, na obitelj i kroz ostvarenje u tim životnim aspektima – ali i na posao. Vjerojatno je to zbog toga što konačno uopće možemo pričati o balansu između posla i privatnog života. Da se razumijemo, stresa ima i uvijek će ga biti, ali ga sada možeš na puno zdraviji način procesuirati i izbaciti do ponedjeljka kroz bavljenje drugim stvarima koje voliš.
Dina: Apsolutno se slažem. Oduvijek sam tip koji se voli baviti svime i svačime i iako stvarno volim svoj posao, volim i druge segmente svog života. Kako se sada više uspijem baviti i tim off-duty stvarima puno sam smirenija. Stvarno je nevjerojatno kad to krene, prvo si misliš: hm, petak free, mogu to i to i to i to… Doslovno cijelu to-do listu privatnih obveza koje nisi stigao napravit u zadnjih 6 mjeseci probaš zgurati u 1 petak, jer ti ne sjeda da nije jedini, nego samo jedan od mnogih slobodnih. I onda kad ti to sjedne imaš onaj wow efekt. Kad znaš da si u petak riješio obveze, u subotu si na primjer otišao na izlet i dođe nedjelja. Reakcija je – „hm, čekaj, što je sad ovo“. 😃
Ana: Meni se događalo da petkom sjedim u šoku i ne znam s čim krenuti. Svjestan si da imaš slobodan dan, ali toliko si dugo odgađao sve stvari s kojima si se htio baviti da sada kada imaš vremena ne znaš s čim bi krenuo. I nije ti uopće jasno koliko je to vremena, cijeli ekstra neradni dan. Dugi vikend svaki vikend.
Dina: Da, i to naučiš cijeniti više od ičega. Nema tog nekog grča, žurbe, jurnjave. Stigneš odmoriti i tijelo i psihu.
Ana: Rekla bih da nam nije čak promijenio odnos prema drugim dijelovima života koliko je te dijelove uopće učinio ravnopravnim s poslom.
Dina: Ja bi čak otišla toliko daleko da bi rekla da nam je druge dijelove života učinio mogućima. Barem meni.
Što najčešće radite na neradni petak?
Dina: Bavim se agilityjem, imam 3 psa od kojih su dva u aktivnom treningu. Tako da sam petkom obavezno ili na terenu na treningu ili negdje na natjecanju. Osim toga petak s obzirom da je radni dan, najčešće provedem u nabavci i/ili pospremim stan tako da mi je vikend baš skroz off od svih tih obaveza koje su inače opterećivale subotu.
Ana: Moji slobodni dani su svi prilično slični. Petak volim potrošiti na naganjanje banaka, pošta i tih institucija jer je manja gužva i ne moram žuriti. Isto obavim nabavku, a nerijetko odem i kod dečka u posjetu. Ukratko – uživam.
Mislite li da se neradni petak može primijeniti i na druge industrije? Koje bi to industrije bile?
Ana: Znamo da se može. Onima koji tvrde da su preveliki ili im klijenti do ne bi dozvolili savjetujem da proguglaju Microsoft u Japanu. Ako je moguće u tako velikim sustavima povećati produktivnost zahvaljujući jednom slobodnom danu više, vjerujemo da se može u i Hrvatskoj.
Dina: Slažem se. Općenito se vodim time da svaki problem ima rješenje, a po meni – zamor zaposlenika i njihovo privatno nezadovoljstvo je problem i zaposlenika i poslodavca jer dovodi do neproduktivnosti. Slobodni petak je rješenje, dokazalo se ne samo kod nas, nego u mnogim tvrtkama koje su implementirale ovakav sustav.
Ana: Ne samo petak, to može biti i ponedjeljak, potpuno nevažno. Poanta je 4:3 odnos radnih i slobodnih dana.
Dina: Iskreno vjerujem da većina poslodavaca to može implementirati i zaposlenici i klijenti bi se naviknuli. Drugo je kad želite zatvoriti dućane nedjeljom pa to kolektivu ne odgovara jer su eto nedjeljom navikli otići u shopping. Ovdje bi zaposlenici mogli imati neradni dan, za što vjerujem da bi svi digli ruku u zrak. Naravno, ako im ne smanjujete plaću, a slobodni petak ne znači da rade 15 sati dnevno 4 dana tjedno.
Ana: Da, to je ono što nas najčešće pitaju. Koliko onda svaki dan moraš raditi i je li ti se plaća smanjila. Nije.
Što biste preporučile poslodavcima koji razmišljaju o neradnom petku no još se nisu odvažili na taj korak?
Ana: Testirajte. Možda vama ne odgovara petak nego ponedjeljak. Mi smo imali uspješnu fazu testiranja prije nego li smo uveli ovaj sustav. Prvi mjesec smo imali 1 slobodan petak, drugi mjesec 2 petka i tako dalje. Vi najbolje znate kako vaše poslovanje funkcionira i kako to možete prilagoditi svojim potrebama.
Dina: Sigurno postoji način. Odradite pripremu sa zaposlenicima, objasnite kako je ovo test koji može ili ne mora uspjeti te obavezno dogovorite s klijentima izvedive rokove. To je izrazito važan korak u cijeloj priči, jer ako skačete na svaku stvar i pokušavate je riješiti u roku od 4 sata onda će vam ovo teško uspjeti.
Ana: Taj period je kod nas prošao prilično glatko, baš zato što klijenti našu odsutnost nisu doživjeli kao kašnjenje niti se to odrazilo na ikakve rezultate.
Dina: Upravo zbog toga je to dobra ideja – ljudi će odraditi svoje, čak i bolje nego do sad, klijenti će dobiti što im je potrebno i to u roku. Jedina razlika je što ćete imati tim pun zadovoljnih ljudi.
Foto: Mediacor
