Imate li potrebu stalno se ispričavati? Jeste li tip osobe koji se ispriča osobi koja se sudarila s vama na ulici čak i kada je krivnja u potpunosti njihova? Ispričavate li se kada nekome postavljate savršeno razuman zahtjev? Ili možda tražite oprost za neugodne situacije koje su izvan vaše kontrole? Često ispričavanje pogađa iznenađujuće velik broj ljudi.
Ako je odgovor na ova pitanja potvrdan, a ovi vam scenariji zvuče poznato, niste sami. Konstantno je ispričavanje čest problem, posebno među ženama. Međutim, ako ćete se ispričavati za sve što napravite, ne samo da ćete potkopati svoju vrijednost, nego i svoju sposobnost da se nosite s većim izazovima.
Nedavno je istraživanje pokazalo da su žene sklonije ispričavanju jer žele da ih drugi percipiraju “toplije”, čak i ako to znači da će djelovati manje kompetentno. Unatoč tome, ovoj su pojavi podložni svi, a toliko je učestala da se u svijetu naziva sorry syndrome.
Zajedničke osobine osoba koje se često ispričavaju
Postoje neke zajedničke osobine koje se preklapaju s ovom tendencijom. Empatija je jedna od njih. Osobe kojima je stalo do osjećaja i preferencija drugih sklone su ispričavanju, čak i kada su svjesne da nisu napravile ništa loše. Nedostatak vjere u vlastitu prosudbu još je jedna od karakteristika. Kada netko nije siguran je li ono što radi ili govori ispravno, lakše mu je pretpostaviti da je u krivu.
Nadalje, osobe koje se često ispričavaju su uglavnom submisivne u vezama i ne vole konflikte. Ako vam je jako stalo do održavanja mira i sprečavanja sukoba, vjerojatno ćete reći “oprosti” više nego što je potrebno. Lakše je dati nepotrebnu ispriku nego završiti u svađi, zar ne?
Neka su istraživanja pokazala da osobe koje pate od sindroma ispričavanja često dolaze iz vrlo strogih pozadina. Bilo da se radi o strogom školskom okruženju ili posebno autoritarnim roditeljima, odrastanje u strahu od discipline može biti trigger za kasnije ispričavanje.
Što o ovome kaže psihologija?
Ovakvo ponašanje može imati mnogo objašnjena. Samo se dio može pripisati gore navedenim osobinama ličnosti. Istraživanja provedena na Harvardu pokazala su da suvišne isprike radimo s ciljem izgradnje ili održavanja povjerenja. Ljudi jednostavno više vjeruju onima koji se nepotrebno ispričaju kada nam priđu. I zbog toga imitiraju to ponašanje. Dakle, rade to kako bi se prilagodili drugima.
Povezano: Dva kriterija koja morate zadovoljiti ako želite ostaviti dobar prvi dojam
Kako se prestati neprestano ispričavati?
I dok isprika može biti moćan alat za izgradnju povjerenja i poboljšanje socijalne kohezije, ključno je shvatiti da imamo pravo pronaći svoj put i ne ispričavati se ako on nekad narušava ugodu drugog. Ali kako to učiniti?
Prije nego se ispričate, zaustavite se i zapitajte: “Jesam li zapravo učinio nešto loše?” Ako je odgovor ne, ne ispričavajte se! Ako se brinete o tome da ćete povrijediti tuđe osjećaje, imajte na umu da postoje i drugi načini da se pokaže suosjećanje i empatija.
Povezano: Zašto je iskrena isprika važna?
Napravite brzi brainstorming i zapišite stvari koje vas navode na ispričavanje. Na primjer, kada od nekog tražimo da nešto napravi za nas. Za svaku stavku koju napišete, razmislite o nečemu što biste mogli reći umjesto isprike. Provedite tjedan fokusirajući se na promjenu samo jedne od stavki, pokušavajući u potpunosti eliminirati “žao mi je” iz tog konteksta.
Sljedeći put kada osjetite potrebu za ispričavanjem, razmislite o načinu na koji ispriku možete preformulirati u zahvalu. Na primjer, umjesto da kažete “žao mi je što ste morali riješiti taj zadatak” možete lako reći “zahvalna sam što ste mi učinili uslugu”. Ne samo da je ovo ljepše za čuti, već usredotočuje vaš um na pozitivnost. A to vam može pomoći privući još više pozitivnosti!
Foto: Unsplash
