Kao da mi je netko s leđa „skinuo“ trideset godina. Tako svoje iskustvo s najpoznatijim hodočasničkim putem Camino de Santiago opisuje Mirela Marović Omerzu, osnivačica BIZkoshnice – platforme za podršku poduzetnicima i jednog od prvih coworking prostora u Hrvatskoj. Na svojoj ruti svakodnevno je hodala oko 30 kilometara. Otkrila nam je kako se pripremala za pješačenje koje prosječno traje 33 dana, kako je osigurala da kod kuće i na radnom mjestu sve prođe „glatko“ dok je nema, ali i zašto bi se svaka poduzetnica i managerica trebala okušati u Camino avanturi.
‘Poziv’ na Camino avanturu osjetila je nakon očeve smrti, usred lockdowna
Odabrala je francusku rutu Camina de Santiago, jednu od najdužih i najpopularnijih ruta. Službeno je dugačka 780 kilometara i prosječno traje oko 33 dana, ovisno o tempu hodanja. Put kreće iz mjesta St Jean Pied de Port u Francuskoj, a potom se prelaze Pirineji. Zatim se hoda sjevernom Španjolskom – pokrajinama Navarra, Rioja, Kastilja i Leon do Galicije i grada Santiaga de Compostele.
Ljudi koji su se upustili u ovu avanturu kažu da te Camino jednostavno pozove k sebi. Mirela je taj poziv osjetila prije četiri godine, usred lockdowna, kada je svijet stao, a ona se neposredno prije toga suočila s gubitkom oca.
„Tada mi se ideja o Caminu počela sve više javljati – kao potreba za unutarnjim resetom, kao put kojim trebam krenuti. Razmišljala sam o tome da bi 2024. godina mogla biti prava prilika. S obzirom na to da ove godine slavim 50. rođendan, to bi mogao biti moj poklon samoj sebi. Djeca će već biti starija, a moj muž i BiZkoshnica će ‘preživjeti’ mjesec dana bez mene. To je bila odluka koju sam s veseljem podijelila s obitelji i prijateljima, iako su neki pokazali nevjericu. No, taj skepticizam me nije zaustavio. Naprotiv, dodatno me motivirao da se ‘ozbiljno’ pripremim za svoj Camino“.
Pročitajte više: Mirela Marović Omerzu otvorila BIZkoshnicu, mjesto za zajednički rad i razmjenu poduzetničkih ideja
Ranije je pješačila čak i do Samobora
Ozbiljno se pripremala i prije nego što se odlučila na ovaj korak. Naime, Mirela već godinama trenira tri puta tjedno u ranim jutarnjim satima s trenericom i svojim „gazelama“. Kako se Camino približavao, intenzivirala je fizičke pripreme tako što je počela više hodati. Od početka je znala da može i nije se bojala fizičkog dijela. Počela je svuda ići pješice – do posla, u grad, na konferencije, na Sljeme, pa čak i do majke u Samobor.
„Auto mi posljednjih par mjeseci skoro nije bio ni potreban. Uvijek sam osjećala da me hodanje smiruje, ali sada je ono postalo moja svakodnevna rutina. U početku su se ljudi oko mene čudili – hodanje umjesto vožnje, i to po cijele dane? Čak sam i našu kujicu Toku često vodila sa sobom kako bih izgledala manje čudno dok hodam uokolo bez jasnog razloga. Iako sam mnogo čitala o iskustvima ljudi na Caminu, išla na razna predavanja, nisam bila u potpunosti spremna i u biti nisam znala što me zaista očekuje na putu“.
Pročitajte više: Hodanje ima bolji učinak na vitkost tijela od odlaska u teretanu?
Kako bi se mogla opustiti, prvo je isplanirala sve druge dijelove života
Prije nego što je krenula na Camino, znala je i da mora dobro isplanirati sve aspekte svog života kako bi mogla biti potpuno opuštena na svom putu. Bilo je izazovno, ali i prijeko potrebno pomiriti se s idejom da će morati ostaviti posao i obitelj na više od mjesec dana, ali učinila je sve što je bilo moguće da sve bude u redu dok je nema. Napravila je planove i dogovore unaprijed, kako bi osigurala da se posao može odvijati bez njezinog stalnog prisustva, i prepustila se Caminu.
„Posebno sam ponosna na svoj tim, koji je preuzeo odgovornost i uspješno rješavao sve situacije koje su se pojavile. Tijekom puta, dogodilo se nekoliko nepredviđenih situacija i kolege su se izvrsno snašli, što mi je omogućilo da zadržim mir i povjerenje da stvari mogu funkcionirati i bez mene. To mi je bilo važno otkriće – shvatila sam da je ponekad u redu pustiti kontrolu“.
Što se tiče obiteljskih obaveza, njezin suprug i njezina majka preuzeli su brigu o sinovima. S obzirom na to da je ljeto i vrijeme školskih praznika, oni su provodili vrijeme na moru, uživajući u ljetu.
„Odabrala sam ovo vrijeme godine jer su tada poslovne i obiteljske obaveze manje intenzivne, iako sam bila svjesna da će hodanje po španjolskom suncu za mene predstavljati dodatni izazov. Ipak, to je bio kompromis koji sam bila spremna prihvatiti“.
Pročitajte više: CEO Novartisa radi ovih 5 stvari mjesec dana prije godišnjeg kako bi se u potpunosti opustila
‘Moj ruksak od 8 kg simbol je svega što nosimo kroz život’
Kada je konačno započela Camino, svaki je dan bio fizički izazov. Ipak, mentalni izazov bio je još veći. U svakodnevnom životu, često smo ometeni stresom i obavezama, ali Mirela je na Caminu bila suočena sa samom sobom i svojim mislima, bez mogućnosti bijega. Bilo je i trenutaka kada se borila s jakim bolovima u nogama. Onda ju je brat bodrio s poznatom uzrečicom: Pain is temporary, quitting is forever!
„S vremenom sam ušla u ritam ranog buđenja, pakiranja, hodanja, doručka, druženja, traženja smještaja, pranja veša, odmora, procesuiranja misli i osjećaja, puno razmišljanja… Problemi poput upala, bolova i žuljeva bili su dio procesa, ali znala sam da odustajanje nije opcija“.
Najveći izazov bio je spakirati se za tako dugo putovanje. Njezin ruksak težio je 8 kilograma bez vode, što zvuči malo, ali to je bio teret koji je svakodnevno nosila na leđima. U hodanju su joj, kaže, puno pomogli štapovi. Proces pakiranja bio je mukotrpan jer je morala odlučiti što joj je zaista potrebno, a što je samo dodatni teret. Minimalno odjeće, osnovna kozmetika i lijekovi.
„Shvatila sam da taj ruksak predstavlja simbol svega onoga što nosimo kroz život – naše strahove, nesigurnosti i brige. Naučila sam da je život lakši kada nosimo manje, kako u doslovnom, tako i u prenesenom smislu. Kao i da nam je zaista potrebno jako malo. Prva tri dana na Caminu bila su idilična kao iz bajke – predivna priroda, prekrasni ljudi, moja Camino obitelj koju sam upoznala prve večeri. Ali onda sam izgubila novčanik s osobnom, karticama i dosta gotovine. To je bila prva prava lekcija puta – da se moram osloniti na sebe i na pomoć drugih te da materijalne stvari nisu ključne za moju sreću i nastavak mog puta“.
Pročitajte više: Kako spakirati kofer za poslovno putovanje
‘Mama, primjer snage i volje’
I to nije jedino što joj je Camino pružio. Donio joj je i nešto što nije očekivala – duboki unutarnji mir, veću kontrolu nad vlastitim reakcijama i snažniju svijest o prolaznosti svakog trenutka. Tijekom puta, osvijestila je važnost sadašnjeg trenutka, svakodnevno prakticirala prisutnost i osjećala zahvalnost. Putovanje joj je pomoglo razlikovati što je u životu doista važno, a što nije, što joj je omogućilo da bolje postavi prioritete
„Shvatila sam koliko je ključno odvojiti vrijeme za sebe, ne samo radi odmora, već za pravo unutarnje preispitivanje i resetiranje. Iako je fizički bilo zahtjevno, osjetila sam nevjerojatnu lakoću, kao da mi je netko s leđa ‘skinuo’ trideset godina“.
Kako kaže, svakoj poduzetnici ili managerici preporučuje Camino jer to putovanje pruža rijetku priliku da se distancirate od svakodnevnog stresa, pritisaka i očekivanja okoline te se ponovno povežete sa sobom, svojim vrijednostima i ciljevima.
„Camino je poput života – pun je uspona i padova, izazova i nagrada, ali ono što ga čini posebnim jest samo putovanje, a ne krajnja destinacija. Dolazak u Santiago de Compostelu ostavio me s osjećajem praznine i velikim upitnikom, a što sad, ali kad su me tamo dočekali moji dečki s transparentom na kojem je pisalo ‘Mama, primjer snage i volje’, osvijestila sam sve što sam postigla na ovom putovanju. Posebno iskustvo bilo je kada smo nakon Santiaga zajedno, kao obitelj, nastavili put do obale Atlantika, do Finisterrea – srednjovjekovnog kraja svijeta. Hodajući zajedno, uspjeli smo našoj djeci prenijeti duh i atmosferu Camina te stići do tog nultog kilometra zajedno“.
Pročitajte više: Zašto sam krenula na nesvakidašnje putovanje prema samospoznaji
‘Preporučujem svakoj ženi koja nosi mnogo odgovornosti…’
Cijelo Camino de Santiago iskustvo još je uvijek svježe i gotovo nevjerojatno, ali osjeća se snažnijom i samopouzdanijom jer vjeruje da je učinila nešto veliko, ne samo za sebe, već i za svoju obitelj. Kako kaže, duboko je dirnuta i zahvalna na brojnim porukama podrške koje je dobivala putem. Osjeća da se promijenila, postala smirenija i intuitivnija, što joj se izuzetno sviđa.
„Shvatila sam da mi za sreću i osjećaj ispunjenja treba vrlo malo – ruksak težak 8 kilograma, nekoliko osnovnih stvari, priroda koja me okružuje i otvoreno srce za susrete s ljudima koje sretnem na putu. Camino mi je omogućio da se vratim na svoje ‘tvorničke postavke’, da redefiniram svoje prioritete i ponovno pronađem unutarnji mir. Ovo je iskustvo koje bih preporučila svakoj ženi koja nosi mnogo odgovornosti – jer, kako sam naučila, tek kad otpustimo dio tog tereta, možemo istinski napredovati“, zaključuje.
Foto: Privatna arhiva
