U posljednjih nekoliko godina sve se više spominje tzv. burnout odnosno izgaranje na poslu kao posljedica užurbanog načina života i velikog stresa, a više pogađa žene nego muškarce. Šokantni su podaci koje je pokazalo istraživanje General Social Survey 2016, a prema kojem se izgaranje na poslu dvostruko povećalo u odnosu na prije dvadesetak godina. Isti izvori navode i da je danas 50% svih zaposlenika, neovisno o poslu koji rade, doživjelo spomenuto izgaranje ili pak pokazuju simptome koji vode prema tome.
Da ne bi bilo zabune, burnout se ne događa samo poduzetnicima i osobama na visokim funkcijama. Događa se profesorima, liječnicima, radnicima, zaposlenima u neprofitnom sektoru, blagajnicama… Ukratko, svakome od koga se u određenom periodu previše iziskuje. No, spomenuta istraživanja otišla su korak dalje i pokazala da to nije samo posljedica prevelikih zahtjeva poslodavaca, iscrpljenosti i neispavanosti, nego i usamljenosti. Naime, što su ljudi iscrpljeniji, to se osjećaju usamljenije.
Emocije u uredu
Međutim, usamljenost nije nužno povezana sa socijalnom izolacijom iako se značajno povećavaju šanse za depresiju ako radite od kuće, nego se čak i u uredu prepunom kolega možete osjećati itekako usamljeno, a takav duži period dovodi i do izgaranja na poslu.
O povezanosti naših emocija i izgaranja upitali smo Danijelu Medaković, certificiranu životnu trenericu, EFT praktičarku, NLP mastera, poduzetnicu i studenticu Energetske psihologije, koja je upravo u spomenutoj EFT metodi, odnosno tzv. tapkanju pronašla rješenje za svoja anksiozna stanja, a sada ih uspješno prenosi stotinama klijenata. Slaže se sa spomenutim istraživanjem i ulogom koju emocije igraju u svim aspektima našeg života.
“Ne možemo poreći da je radna okolina i atmosfera na poslu od iznimne važnosti jer ipak je posao dio života gdje provodimo najviše vremena u danu i važno je da imamo zdravu i podržavajuću atmosferu. No, do izgaranja dolazi zbog naših emocija. Emocije su te koje nam crpe energiju i vode nas u stanje kroničnog stresa i iscrpljenosti. Ako malo promotrite svoje emocionalno stanje, onda znate da svakoga puta kada osjetite neku emociju, energetski se ispraznite. Kada se nađete u konfliktu s kolegicom ili kolegom, osjetite veliki umor”, pojašnjava nam Danijela.
Kako sama kaže, kada dozvolimo da emocije zavladaju nama i nismo u emocionalnom balansu, tada dolazi do osjećaja usamljenosti,preopterećenja i izgaranja. Naime, naše emocije usko su povezane s našim neurološkim sustavom i lučenjem određenih hormona, a kada su te emocije negativne i kada ih gotovo konstantno osjećamo, što je u današnje vrijeme gotovo neizbježno, luči se hormon kortizol, zadužen za stresnu reakciju, našu borbu ili bijeg.
Lučenje kortizola kao posljedica prepoznate opasnosti
Zamislite situaciju u kojoj vaš nadređeni opet nije zadovoljan poslom koji ste obavili iako ste dali sve od sebe i realno znate da se obavili izniman posao, no on i dalje “pili” po svom makar ste daleko kvalificiraniji za taj zadatak nego on. Ili, primjerice, ako ste 24 sata dostupni na mailu ili mobitelu pa se smrznete kada u kasnim noćnim satima vidite njegov mail ili pak je kolega u uredu opet preuzeo vaše zasluge.
U svim takvim situacijama aktivira se koritozol jer naš mozak to prepoznaje kao opasnost, a zbroj više takvih situacija može biti poguban. U nama se nakupljaju negativne emocije, povećava osjećaj usamljenosti.
Kortizol pak regulira amigdala, dio mozga koji je bio od iznimne važnosti u vrijeme naših predaka. Kako nam pojašnjava Danijela, u vrijeme kada su se naši preci često susretali sa stvarnom opasnošću od vukova i medvjeda, amigdala je bila od ključne važnosti za preživljavanje vrste. Davala je signal tijelu što mora raditi u opasnosti, a kada bi opasnost prošla, razina kortizola odmah bi se drastično smanjila.
Iako se danas ne moramo boriti s vukovima, u našem uredu vrebaju čak i veće opasnosti ili ih barem tako identificira naš mozak.
“Danas se kortizol luči gotovo svakodnevno jer mnogo toga vidimo kao opasnost. Mozak svaki problematični e-mail, svaku nesuglasicu s kolegama, svaki stresni sastanak, pa čak i vožnju do posla tumači kao opasno stanje. U trenutku lučenja kortizola naši organi rade smanjenim kapacitetom i ne dobivaju dovoljno hranjivih tvari kako bi mogli normalno funkcionirati što u konačnici dovodi do iscrpljenosti, osjećaja usamljenosti, kroničnog umora i raznih bolesti modernog društva poput dijabetesa, visokog krvnog tlaka, srčanog i moždanog udara, pa i alergijskih reakcija i općenite fizičke preosjetljivosti”, ističe Danijela.
Kako spriječiti burnout?
Ako dođe do bolesti, tada nije dovoljno liječiti same simptome, nego se pozabaviti cjelovitim pristupom pacijentu i utvrditi same uzroke zbog kojih je došlo do takvog stanja. Dakako, to su naše emocije koje nismo mogli ili znali kontrolirati.
No, daleko bolja opcija je pokušati spriječiti burnout odnosno izgaranje na poslu, a to će nam uspjeti jedino ako ćemo naučiti kontrolirati svoje emocije, a time i osjećaj usamljenosti.
U tome nam može pomoći tzv. tapkanje koje provodi Danijela. Riječ je o tehnici koja nam pomaže da budemo emocionalno slobodni. Kombinacija je kineske tradicionalne medicine stare preko pet tisuća godina i psihologije. Naziva se „tapkanjem“ jer polaznici na vršcima prstiju tapkaju na svojim akupunkturnim točkama i pritom izgovaraju određene afirmacije te se suočavaju s vlastitim problemima.
“Ključno je smanjiti razinu lučenja kortizola. Tapkanje u tome značajno može pomoći. Brojna istraživanja pokazuju da je već nakon dvadesetak minuta tapkanja razina kortizola u krvi niža do čak 25 %. Samim time značajno se smanjuje rizik od izgaranja. Savjetujem tapkanje svakog dana barem od pet do deset minuta”, zaključuje Danijela Medaković.
Foto: Pexels
