“Ne\u0107u jo\u0161 ustajati. Nemam ni\u0161ta za zada\u0107u. Samo \u0107u pet minuta na telefon. Ali svi drugi to smiju.\u201c<\/p>\n\n\n\n
Roditelji su vjerovatno ve\u0107 \u010duli neku od ovih re\u010denica. Povratak u \u0161kolsku rutinu nije uvijek jednostavan, posebno nakon raspusta kada je bilo vi\u0161e slobodnog vremena, manje obaveza i mnogo vi\u0161e prostora za telefon, dru\u017eenje i kasno lijeganje.<\/p>\n\n\n\n
A onda po\u010dinje \u0161kola.<\/p>\n\n\n\n
Ponovo treba ustajati na vrijeme, sjediti na \u010dasu, slu\u0161ati, zapisivati, u\u010diti, izvr\u0161avati obaveze i po\u0161tovati pravila. Nastavnici o\u010dekuju pa\u017enju i odgovornost, roditelji rezultate, a djeca se \u010desto poku\u0161avaju izboriti za \u0161to vi\u0161e slobode.<\/p>\n\n\n\n
I tu po\u010dinje svakodnevno balansiranje.<\/p>\n\n\n\n
Djeca danas odrastaju u svijetu koji im je gotovo stalno dostupan kroz ekran. Informacije su im na dohvat ruke, sadr\u017eaji se smjenjuju velikom brzinom, a zabava je dostupna odmah. \u0160kola, s druge strane, tra\u017ei strpljenje, koncentraciju, radne navike i sposobnost da se uradi i ono \u0161to nam u tom trenutku nije posebno zanimljivo.<\/p>\n\n\n\n
Kako danas vratiti dijete u ritam obaveza? Koliko autoriteta treba imati \u0161kola, koliko roditelji trebaju insistirati na disciplini i rezultatima, a koliko razumijevanja imati za promjene kroz koje djeca prolaze? I kako prepoznati kada iza dje\u010dijeg \u201ene\u0107u\u201c stoji samo otpor, a kada postoji stvaran problem?<\/strong><\/p>\n\n\n\n O ovim temama za Women in Adria govori profesorica psihologinja dvije sarajevske srednje \u0161kole, JU Srednja medicinska \u0161kola Sarajevo i JU Srednja medicinska \u0161kola Jezero, Mirjana Jovanovi\u0107 Halilovi\u0107<\/strong>.<\/p>\n\n\n\n Jedan od najve\u0107ih izazova dana\u0161nje \u0161kole jeste pa\u017enja.<\/strong><\/p>\n\n\n\n Nije lako o\u010dekivati od djeteta da nakon nekoliko sati sadr\u017eaja koji se na telefonu smjenjuju svake sekunde mirno sjedi i \u010detrdeset pet minuta slu\u0161a jedno predavanje. Ali nije ni realno o\u010dekivati da \u0107e \u0161kola odustati od zahtjeva da u\u010denik slu\u0161a, radi i bude koncentrisan.<\/p>\n\n\n\n \u201c<\/strong>Danas problem pa\u017enje i koncentracije kod djece posmatramo mnogo \u0161ire nego ranije. Va\u017eno je ne svoditi svaku rastresenost na nedisciplinu, jer na djetetovu pa\u017enju mogu uticati san, emocionalne te\u0161ko\u0107e, pote\u0161ko\u0107e u razvoju, odnosi u porodici, ali i na\u010din \u017eivota. Telefoni i digitalni sadr\u017eaji svakako mogu ote\u017eati odr\u017eavanje pa\u017enje, posebno ako dijete stalno dobija brzu i intenzivnu stimulaciju, a ekran zamjenjuje san, igru, fizi\u010dku aktivnost i vrijeme bez sadr\u017eaja. Dijete se tada te\u017ee navikava na sporije aktivnosti koje zahtijevaju strpljenje i istrajnost. Me\u0111utim, razumijevanje dje\u010dijih potreba ne zna\u010di popu\u0161tanje svakom zahtjevu. Djetetu treba re\u0107i: \u201eRazumijem da ti je te\u0161ko, ali ipak \u0107emo poku\u0161ati i zavr\u0161iti ono \u0161to nam je trenutno va\u017eno.\u201c Upravo je tu granica izme\u0111u empatije i discipline<\/strong>\u201d \u2013 obja\u0161njava psihologinja Jovanovi\u0107 Halilovi\u0107.<\/p>\n\n\n\n \u201cCilj nije da dijete bude poslu\u0161no i dobro iz straha, nego da postepeno nau\u010di samoregulaciju, strpljenje i sposobnost da istraje i kada mu ne\u0161to nije zanimljivo. Djeci su zato potrebni i razumijevanje i jasne granice<\/strong>, jer se pa\u017enja, disciplina i tolerancija na frustraciju, kao i mnoge druge vje\u0161tine, razvijaju i vje\u017ebaju\u201d – dodala je.<\/p>\n\n\n\n Kao \u0161to se vje\u017eba \u010ditanje, pisanje ili matematika, vje\u017eba se i sposobnost da ostanemo uz zadatak i onda kada nam nije posebno zanimljiv. Tu svoj dio posla imaju i roditelji i \u0161kola. Ali ima ga i dijete.<\/p>\n\n\n\n Jer \u0161kola ne mo\u017ee, niti treba, svaku lekciju pretvoriti u zabavni sadr\u017eaj samo da bi zadr\u017eala pa\u017enju u\u010denika.<\/p>\n\n\n\n Jedna od va\u017enih lekcija odrastanja upravo je prihvatanje \u010dinjenice da ne mo\u017eemo uvijek birati.<\/p>\n\n\n\n Ne mo\u017eemo birati svaki predmet. Ne mo\u017eemo birati svaki zadatak. Ne mo\u017eemo uvijek birati nastavnika, raspored ili pravilo. I ne mo\u017eemo svaki put dobiti ono \u0161to \u017eelimo.<\/p>\n\n\n\n Dijete koje nau\u010di da mora zavr\u0161iti obavezu i kada mu se ne radi, da treba po\u0161tovati nastavnika i da pravilo postoji i onda kada mu nije po volji, razvija ne\u0161to \u0161to \u0107e mu trebati i mnogo nakon \u0161kole: odgovornost<\/strong>.<\/p>\n\n\n\n Kada govorimo o autoriteru \u0161kole Mirjana navodi da je autoritet \u0161kole veoma va\u017ean za razvoj djeteta, ali i da je danas sve to dodatno ote\u017eano, jer imamo razli\u010dite roditeljske stilove i razli\u010dita o\u010dekivanja roditelja od \u0161kole<\/strong>.<\/p>\n\n\n\n \u201cImamo svakako i zna\u010dajne razlike me\u0111u \u0161kolama i nastavnicima u pristupu djeci, disciplini i postavljanju granica<\/strong>. Neki roditelji insistiraju na strogoj disciplini, dok drugi svaku granicu ili zahtjev \u0161kole do\u017eivljavaju kao pritisak na njihovo dijete. Zbog toga je va\u017eno prona\u0107i ravnote\u017eu izme\u0111u razumijevanja djeteta i jasnih o\u010dekivanja. Dijete kroz \u0161kolu treba nau\u010diti da postoje pravila, obaveze i autoriteti koje treba po\u0161tovati, \u010dak i kada se s njima ne sla\u017ee. To ne zna\u010di slijepu poslu\u0161nost, nego razvijanje odgovornosti i sposobnosti da se svoje mi\u0161ljenje izrazi na prihvatljiv na\u010din\u201d \u2013 objasnila je.<\/p>\n\n\n\n \u201cKada dijete odbija \u0161kolske obaveze ili osporava autoritet nastavnika, roditelj treba saslu\u0161ati dijete i poku\u0161ati razumjeti razlog, ali ne treba automatski stati protiv \u0161kole. Najva\u017enije je provjeriti \u010dinjenice i zajedno sa nastavnikom tra\u017eiti rje\u0161enje<\/strong>. Poruka djetetu treba biti jasna: \u201eRazumijem da ti je te\u0161ko i da mo\u017eda nisi zadovoljan, ali \u0161kolske obaveze i dalje postoje.\u201c<\/strong> Upravo zato je partnerstvo roditelja i \u0161kole danas va\u017enije nego ikada. Djeca te\u0161ko mogu imati jasne granice ako od oba roditelja dobijaju potpuno suprotne poruke, \u0161to \u010desto primje\u0107ujemo u \u0161kolskoj praksi\u201d \u2013 naglasila je.<\/p>\n\n\n\n Autoritet, me\u0111utim, ne zna\u010di strah.<\/p>\n\n\n\n Dijete mo\u017ee po\u0161tovati nastavnika, a istovremeno postaviti pitanje. Mo\u017ee se ne slagati, a ipak po\u0161tovati pravilo. Mo\u017ee imati svoje mi\u0161ljenje, ali mora nau\u010diti da na\u010din na koji ga izra\u017eava ima posljedice.<\/p>\n\n\n\n To je dio odrastanja.<\/p>\n\n\n\n Roditelji uglavnom imaju jasnu sliku onoga \u0161to \u017eele za svoje dijete.<\/p>\n\n\n\n Da u\u010di. Da ima dobre ocjene. Da bude odgovorno. Da ne provodi cijeli dan na telefonu. Da zavr\u0161i obaveze bez deset podsje\u0107anja. Da se zna pona\u0161ati.<\/p>\n\n\n\n A dijete \u010desto ima potpuno druga\u010diju listu prioriteta.<\/p>\n\n\n\n Da spava du\u017ee. Da igra igrice. Da iza\u0111e. Da mu roditelj ne provjerava telefon. Da nema zada\u0107e. Da test bude odgo\u0111en. Da nastavnik \u201ene smara\u201c.<\/p>\n\n\n\n Nije problem u tome \u0161to dijete \u017eeli slobodu. Problem nastaje kada o\u010dekuje slobodu bez odgovornosti.<\/p>\n\n\n\n \u201c<\/strong>Roditeljima danas zaista nije lako prona\u0107i pravu ravnote\u017eu izme\u0111u \u017eelje da djetetu pru\u017ee podr\u0161ku i potrebe da ga nau\u010de samostalnosti.<\/strong> Zdrave granice podrazumijevaju jasna pravila i o\u010dekivanja, ali i dovoljno prostora da dijete postepeno preuzme odgovornost za svoje obaveze. Kontrola je potrebna, posebno kod mla\u0111e djece, ali ona treba postepeno da se smanjuje kako dijete raste. Roditelj treba znati \u0161ta se de\u0161ava u \u017eivotu djeteta, pru\u017eiti podr\u0161ku i pomo\u0107i kada je potrebno, ali ne mo\u017ee i ne treba stalno podsje\u0107ati, provjeravati svaki korak i rje\u0161avati obaveze umjesto djeteta.<\/p>\n\n\n\n \u010cesto roditelji iz najbolje namjere preuzmu previ\u0161e odgovornosti. <\/strong>Ukoliko roditelj svakodnevno mora podsje\u0107ati dijete na zada\u0107u, \u0161kolsku torbu, u\u010denje, dijete mo\u017ee po\u010deti do\u017eivljavati te obaveze kao roditeljske, a ne svoje. Zato je va\u017eno prihvatiti da dijete ponekad treba i da zaboravi, pogrije\u0161i i osjeti posljedice svojih postupaka, Roditeljska uloga nije da ukloni svaku prepreku, nego da dijete postepeno osposobi da se samo nosi s obavezama.<\/strong> Upravo u tome je danas mo\u017eda i najve\u0107i izazov roditeljstva, biti dovoljno prisutan da dijete ima podr\u0161ku, ali ne toliko da mu oduzmemo priliku da postane samostalno\u201d \u2013 objasnila je za Mirjana Jovanovi\u0107 Halilovi\u0107.<\/p>\n\n\n\n Roditelj ne treba biti ku\u0107ni policajac, ali ne treba biti ni li\u010dni sekretar svog djeteta.<\/p>\n\n\n\n Ako u\u010denik ima obavezu, treba nau\u010diti da je ona njegova.<\/p>\n\n\n\n Roditelj mo\u017ee pomo\u0107i, objasniti i usmjeriti. Ali ne mo\u017ee u\u010diti umjesto njega.<\/p>\n\n\n\n Uz djecu se mijenja i \u0161kola. Tehnologija je u\u0161la u u\u010dionice, komunikacija izme\u0111u u\u010denika, roditelja i nastavnika postala je br\u017ea, a o\u010dekivanja od nastavnika sve su ve\u0107a.<\/p>\n\n\n\n Od nastavnika se tra\u017ei da predaje, motivi\u0161e, prati u\u010denike, komunicira s roditeljima, vodi dokumentaciju, ispunjava administrativne obaveze i istovremeno odr\u017eava autoritet u u\u010dionici.<\/p>\n\n\n\n Zato je pitanje koliko \u0161kola danas mo\u017ee i treba da se prilago\u0111ava djeci, a koliko djeca moraju nau\u010diti da se prilagode \u0161koli.<\/p>\n\n\n\n \u201c<\/strong>Mnogo se toga promijenilo u odnosu u\u010denika prema \u0161koli i nastavnicima. Dana\u0161nja djeca odrastaju u druga\u010dijem svijetu, sa mnogo vi\u0161e informacija, digitalnih sadr\u017eaja i mogu\u0107nosti da preispituju sve \u0161to im se ka\u017ee. Zato savremeni autoritet vi\u0161e ne mo\u017ee po\u010divati samo na funkciji ili poziciji, ve\u0107 se mora graditi znanjem, dosljedno\u0161\u0107u, odnosom i me\u0111usobnim po\u0161tovanjem.<\/strong><\/p>\n\n\n\n To, me\u0111utim, ne zna\u010di da autoritet treba nestati. Djeci su i dalje potrebne jasne granice, pravila i odrasli koji znaju preuzeti odgovornost. Va\u017eno je da u\u010denik mo\u017ee postaviti pitanje i izraziti neslaganje, ali isto tako mora nau\u010diti da neslaganje ne zna\u010di odbacivanje pravila ili nepo\u0161tovanje nastavnika.<\/p>\n\n\n\n Ni \u0161kolama i nastavnicima danas nije lako.<\/strong> Promijenile su se generacije u\u010denika, ali i roditelji, o\u010dekivanja dru\u0161tva i na\u010din na koji djeca komuniciraju i u\u010de.<\/strong> \u0160kole se zato moraju prilago\u0111avati novim generacijama, ali bez odustajanja od osnovnih vrijednosti – odgovornosti, rada, po\u0161tovanja i jasnih granica\u201d \u2013 zaklju\u010dila je.<\/p>\n\n\n\n Nije svako \u201ene\u0107u u \u0161kolu\u201c alarm. Nekada zna\u010di upravo ono \u0161to dijete ka\u017ee: ne ide mu se.<\/p>\n\n\n\n Ali roditelj treba znati prepoznati kada se iza otpora krije ne\u0161to drugo.<\/p>\n\n\n\n \u201c<\/strong>Povremeno negodovanje djeteta, izbjegavanje zada\u0107e ili manjak motivacije mogu biti dio sastavni dio odrastanja, posebno kada su obaveze zahtjevne ili djetetu nezanimljive.<\/p>\n\n\n\n Me\u0111utim, kada te\u0161ko\u0107e traju du\u017ee, ponavljaju se i po\u010dnu uticati na djetetovo raspolo\u017eenje, uspjeh, odnose s drugima ili svakodnevno funkcionisanje, va\u017eno je zastati i poku\u0161ati razumjeti \u0161ta se de\u0161ava. Posebnu pa\u017enju treba obratiti na nagle promjene u pona\u0161anju, izra\u017eenu anksioznost, ljutnju, povla\u010denje, stalno odbijanje \u0161kole ili osje\u0107aj da dijete vi\u0161e ne mo\u017ee da se nosi sa \u0161kolskim zahtjevima.<\/p>\n\n\n\n U takvim situacijama treba potra\u017eiti pomo\u0107. Razgovor sa razrednikom, \u0161kolskim pedagogom ili psihologom mo\u017ee pomo\u0107i<\/strong> da se problem sagleda na vrijeme i iz vi\u0161e uglova. Najva\u017enije je ne etiketirati dijete kao lijeno ili nedisciplinovano, ali ni svaku te\u0161ko\u0107u automatski posmatrati kao ozbiljan problem\u201d \u2013 savjetuje psihologinja.<\/p>\n\n\n\n Djeca \u0107e se sva\u0111ati. Ne\u0107e se svi me\u0111usobno voljeti. Bit \u0107e nesporazuma, ljubomore, zadirkivanja i sukoba.<\/p>\n\n\n\n Ali postoji granica.<\/p>\n\n\n\n \u201c<\/strong>Djecu danas mnogo u\u010dimo, govorimo im da budu hrabri, da se zauzmu za sebe, da prijave nasilje i potra\u017ee pomo\u0107. Ipak, negdje o\u010digledno i grije\u0161imo. \u010cesto i sami, kroz odgoj i poruke koje prenosimo generacijama, djeci govorimo: \u201eKo tebe udari, ti njega jo\u0161 ja\u010de.\u201c A onda o\u010dekujemo da nasilje ne rje\u0161avaju nasiljem.<\/p>\n\n\n\n Dijete tako dobija potpuno razli\u010dite poruke. S jedne strane u\u010dimo ga da ne smije biti nasilno, a s druge mu poru\u010dujemo da je uzvra\u0107anje nasiljem dokaz snage i na\u010din da za\u0161titi sebe.<\/p>\n\n\n\n Va\u017eno je djecu u\u010diti da se znaju zauzeti za sebe, ali da to ne zna\u010di da moraju uzvratiti udarcem. Prava snaga je prepoznati opasnu situaciju, za\u0161tititi sebe i znati kada i od koga treba potra\u017eiti pomo\u0107.<\/p>\n\n\n\n Kada se dijete povjeri roditelju, najva\u017enije je da roditelj ostane smiren, saslu\u0161a ga i ozbiljno shvati ono \u0161to govori. Mo\u017eda upravo tu svi imamo jo\u0161 mnogo prostora za u\u010denje, ne samo kako djecu u\u010diti da reaguju na nasilje, nego kakve im poruke svojim pona\u0161anjem i odgojem svakodnevno \u0161aljemo<\/strong>\u201d \u2013 istakla je na\u0161a sagovornica. <\/p>\n\n\n\n Roditelji \u017eele najbolje za svoju djecu. To je prirodno.<\/p>\n\n\n\n Ali izme\u0111u \u017eelje da dijete uspije i pritiska da uvijek mora biti najbolje postoji velika razlika.<\/p>\n\n\n\n Dvojka nije tragedija.<\/p>\n\n\n\n Petica nije garancija uspjeha.<\/p>\n\n\n\n A prosjek nije cijela li\u010dnost jednog djeteta.<\/p>\n\n\n\n \u201c<\/strong>Danas su djeca preoptere\u0107ena ocjenama i stalnim o\u010dekivanjem da moraju imati sve petice. Ponekad se stvara atmosfera u kojoj dobra ocjena vi\u0161e nije uspjeh, nego se podrazumijeva, dok svaka \u010detvorka ili trojka postaje razlog za razo\u010daranje i dodatni pritisak.<\/p>\n\n\n\n O ocjenama i \u0161kolskom uspjehu s djecom treba razgovarati tako da ne steknu osje\u0107aj da njihova vrijednost zavisi od prosjeka ili jedne lo\u0161ije ocjene. <\/strong>Va\u017eno je pokazati interes za to kako u\u010de, \u0161ta im je te\u0161ko i koliko se trude, a ne razgovor svesti samo na pitanje: \u201eKoju si ocjenu dobio?\u201c<\/p>\n\n\n\n Roditeljima nije lako prona\u0107i ravnote\u017eu. Ne treba stvarati pretjerani pritisak i o\u010dekivanje da dijete mora uvijek biti najbolje, ali ni oti\u0107i u drugu krajnost i opravdavati svaku nezainteresovanost ili neodgovornost.<\/p>\n\n\n\n Djetetu treba poru\u010diti da ne mora uvijek imati peticu, ali da treba dati svoj maksimum i preuzeti odgovornost za svoje obaveze. <\/strong>Lo\u0161ija ocjena nije katastrofa, ali ni ne\u0161to \u0161to treba potpuno ignorisati. Ona mo\u017ee biti prilika da zajedno razumijemo \u0161ta se dogodilo i \u0161ta se mo\u017ee promijeniti.<\/p>\n\n\n\n Mo\u017eda je danas va\u017enije nego ikada podsjetiti djecu da su mnogo vi\u0161e od svojih ocjena i da \u0107e im u \u017eivotu, osim znanja, biti potrebni odgovornost, upornost i sposobnost da nakon neuspjeha poku\u0161aju ponovo<\/strong>\u201d \u2013 rekla nam je Mirjana.<\/p>\n\n\n\n \u201cKao psihologinja, djeci bih poru\u010dila da kroz \u0161kolu ne u\u010de samo matematiku, jezike, anatomiju i druge predmete. U\u010de i kako da vjeruju u sebe, kako da prihvate da nije uvijek sve lako, kako da pogrije\u0161e, ustanu i poku\u0161aju ponovo.<\/strong><\/p>\n\n\n\n Ne morate uvijek biti najbolji i ne morate uvijek imati peticu. Va\u0161a vrijednost nije skrivena u ocjeni u dnevniku.<\/strong> Va\u017eno je da rastete, u\u010dite, trudite se i ne odustajete od sebe onda kada ne\u0161to ne ide onako kako ste \u017eeljeli!<\/p>\n\n\n\n Roditeljima bih poru\u010dila da od djece mo\u017eemo o\u010dekivati odgovornost, uspjeh i samostalnost, ali da ne zaboravimo da se sve to ne dobija preko no\u0107i. Djecu u\u010dimo odgovornosti tako \u0161to im dajemo priliku da je preuzmu, samostalnosti tako \u0161to im dozvoljavamo da poku\u0161aju, a snazi tako \u0161to im ne uklanjamo svaku prepreku s puta.<\/strong><\/p>\n\n\n\n Djeci su potrebne jasne granice, ali i zagrljaj. Potrebna su im o\u010dekivanja, ali i razumijevanje. Potrebno im je da znaju da vjerujemo u njih, \u010dak i onda kada pogrije\u0161e.<\/strong><\/p>\n\n\n\n Na kraju, voljela bih da ovu \u0161kolsku godinu ne pamtimo samo po ocjenama, nego po tome koliko smo svi zajedno nau\u010dili, djeca o sebi, roditelji o svojoj djeci, a odrasli o tome koliko je va\u017eno da ih vodimo, ali i da im dozvolimo da jednog dana sami prona\u0111u svoj put\u201d \u2013 poru\u010dila je Mirjana Jovanovi\u0107 Halilovi\u0107, profesorica psihologinja JU Srednja medicinska \u0161kola Sarajevo i JU Srednja medicinska \u0161kola Jezero<\/strong>.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" “Ne\u0107u jo\u0161 ustajati. Nemam ni\u0161ta za zada\u0107u. Samo \u0107u pet minuta na telefon. Ali svi drugi to smiju.\u201c Roditelji su vjerovatno ve\u0107 \u010duli neku od ovih re\u010denica. Povratak u \u0161kolsku rutinu nije uvijek jednostavan, posebno nakon raspusta kada je bilo vi\u0161e slobodnog vremena, manje obaveza i mnogo vi\u0161e prostora za telefon, dru\u017eenje i kasno lijeganje. […]<\/p>\n","protected":false},"author":5908,"featured_media":225202,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"footnotes":""},"categories":[6037],"tags":[],"class_list":["post-225200","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-zivot"],"acf":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/womeninadria.com\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/225200","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/womeninadria.com\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/womeninadria.com\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/womeninadria.com\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/users\/5908"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/womeninadria.com\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=225200"}],"version-history":[{"count":9,"href":"https:\/\/womeninadria.com\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/225200\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":225219,"href":"https:\/\/womeninadria.com\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/225200\/revisions\/225219"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/womeninadria.com\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/media\/225202"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/womeninadria.com\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=225200"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/womeninadria.com\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=225200"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/womeninadria.com\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=225200"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}Pa\u017enja se tra\u017ei, ali se pa\u017enja i osvaja<\/h2>\n\n\n\n
\u201eZa\u0161to moram?\u201c – zato \u0161to ne mo\u017eemo uvijek raditi samo ono \u0161to \u017eelimo<\/h2>\n\n\n\n
Roditelji \u017eele uspjeh, djeca \u017eele slobodu<\/h2>\n\n\n\n
A \u0161ta se promijenilo u \u0161koli?<\/h2>\n\n\n\n
Kada \u201ene\u0107u u \u0161kolu\u201c vi\u0161e nije samo negodovanje?<\/h2>\n\n\n\n
Vr\u0161nja\u010dko nasilje nije \u201edio odrastanja\u201c<\/h2>\n\n\n\n
Ne mora svaka ocjena biti petica<\/h2>\n\n\n\n
\u0160ta djeca trebaju \u010duti, a \u0161ta roditelji zapamtiti?<\/h2>\n\n\n\n