{"id":221050,"date":"2026-04-20T10:00:00","date_gmt":"2026-04-20T08:00:00","guid":{"rendered":"https:\/\/womeninadria.com\/snjezana-kopruner-uspjeh-smo-zamijenili-prodajom-djedovine-i-neradom\/"},"modified":"2026-06-24T17:31:10","modified_gmt":"2026-06-24T15:31:10","slug":"snjezana-kopruner-uspjeh-smo-zamijenili-prodajom-djedovine-i-neradom","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/womeninadria.com\/bs\/snjezana-kopruner-uspjeh-smo-zamijenili-prodajom-djedovine-i-neradom\/","title":{"rendered":"Snje\u017eana K\u00f6pruner: Uspjeh smo zamijenili prodajom djedovine i neradom"},"content":{"rendered":"\n

Go\u0161\u0107a emisije Nedjeljom u 2 je\u00a0Snje\u017eana K\u00f6pr\u00fcner<\/strong>, poduzetnica koja u Travniku i Prozoru-Rami vodi proizvodnju preciznih strojeva s oko 700 zaposlenih. Odrasla u Zadru i poslovno formirana u Njema\u010dkoj, danas bez zadr\u0161ke upozorava na opasnost ekonomije koja \u017eivi od rente, a zanemaruje proizvodnju.<\/p>\n\n\n\n

Borbom do uspjeha<\/h2>\n\n\n\n

Ro\u0111ena je u Benkovcu, a odrasla u Zadru gdje je zavr\u0161ila osnovnu i srednju \u0161kolu. Diplomirala je na Fakultetu strojarstva i brodogradnje, smjer energetika te karijeru zapo\u010dela u Bagatu kao razvojna in\u017eenjerka, rade\u0107i i na konstrukciji specijalnih alatnih strojeva. Magistrirala je sredinom 80-ih, a potom odlazi u Njema\u010dku gdje se usmjerava na analize tr\u017ei\u0161ta i tro\u0161kova, stje\u010du\u0107i novo razumijevanje konkurentnosti u strojogradnji.

Isti\u010de kako joj put nije bio te\u017eak.\u00a0

– Mislim da kad ste na jednom putu, da te te\u0161ko\u0107e toliko ni ne osje\u0107ate i da vam toliko ne smetaju. Uvijek gledam, kad su me ispitivali dok sam studirala strojarstvo, “je li bilo te\u0161ko?”. Na kraju fakulteta nisam imala osje\u0107aj da je bilo te\u0161ko. Nekako je i\u0161lo sve po planu, kazala je.

Objasnila je da je tijekom rada u Njema\u010dkoj bila uklju\u010dena u projekte analiza tro\u0161kova i odluka “proizvesti ili kupiti”, kroz koje su njema\u010dke tvrtke nastojale pove\u0107ati konkurentnost smanjenjem tro\u0161kova nabave. U tom je kontekstu radila i na projektu za tvrtku Messer Cutting and Welding, kada su joj se javili ljudi iz Bosne i Hercegovine tra\u017ee\u0107i pomo\u0107 u pronalasku posla.

Navela je kako je, iako ih nije poznavala, osjetila sna\u017enu potrebu pomo\u0107i im, dijelom i zbog ratnog iskustva koje su pro\u0161li. Poslala im je poslovne upite, a nakon \u0161to su uspjeli dobiti posao, pokrenut je proces privatizacije. Tvrtka Messer iskazala je interes za kupnju, no na kraju je odustala, zbog \u010dega su se radnici ponovno na\u0161li u neizvjesnoj situaciji, \u0161to je bio trenutak kada su se ponovno obratili njoj.

– Nekako mi je ta njihova borba za opstanak djelovala na mene. Tada nisam imala nikakve vlasni\u010dke udjele u firmi u kojoj sam radila i onda sam po\u010dela vlasnike obra\u0111ivati. I na kraju sam to uspjela i firma je privatizirana 2004. godine. Tada je imala 52 zaposlenika, radili su 400.000 eura godi\u0161nje da bi danas do\u0161li na preko 700 radnika i na prihod koji je oko 35 milijuna eura. Mislim, to se ne \u010dini puno, ali je u metalu, u rezanju i u tom poslu kojim se bavimo prili\u010dno slo\u017eeno i te\u0161ko, izjavila je.<\/p>\n\n\n\n

Ka\u017ee da njezina tvrtka proizvodi dijelove za njema\u010dke, austrijske i \u0161vicarske kompanije, koji se ugra\u0111uju u bagere, alatne strojeve i strojeve za pakiranje. Obja\u0161njava da se radi o lancu u kojem velike europske strojarske firme, kako bi ostale konkurentne, dio proizvodnje prebacuju na povoljnija tr\u017ei\u0161ta.

Navodi da u njihovoj firmi dolaze metalne plo\u010de i profili koje in\u017eenjeri razra\u0111uju, a zatim se kroz rezanje, bravarske i zavariva\u010dke radove, strojnu obradu i lakiranje pretvaraju u gotove komponente. Isti\u010de da proizvodi na kraju zavr\u0161avaju u monta\u017enim linijama velikih svjetskih kompanija poput Liebherra, Groba i DMG Morija.

Njezina tvrtka posluje u Travniku i Prozoru-Rami. Navodi da je prosje\u010dna pla\u0107a u kompaniji ne\u0161to vi\u0161a od 2000 konvertibilnih maraka. Istaknula je da je to iznad prosjeka u Federaciji BiH, koji iznosi oko 1671 marku.

– Ve\u0107e su pla\u0107e kod nas za nekih 30 ili 40 % nego je prosjek Federacije. Trebate gledati da u prosjeku Federacije imate i banke i osiguravaju\u0107a dru\u0161tva i da je tu. Me\u0111utim, \u0161to se ti\u010de samog sektora, mislim da smo bar 50 % bolje pla\u0107eni, rekla je.
<\/p>\n\n\n\n

Glavni poslovni cilj je da ljudi rado dolaze na posao<\/h3>\n\n\n\n

Prepoznatljiva je po posebnom odnosu prema radnicima i izra\u017eenoj brizi za njihove uvjete rada i obiteljski \u017eivot, \u0161to je i izazvalo interes za njezin rad. U sklopu poduze\u0107a u Travniku, uz proizvodni pogon, izgradila je i vrti\u0107 namijenjen djeci zaposlenika.<\/p>\n\n\n\n

Objasnila je kako je na po\u010detku poslovanja u BiH klju\u010dnu ulogu imao njezin suprug, tada\u0161nji direktor, Austrijanac kojeg je sama dovela 2010. godine. Na prvom obra\u0107anju zaposlenicima rekao je da mu je glavni poslovni cilj da ljudi rado dolaze na posao, \u0161to ju je u po\u010detku iznenadilo. Navela je da joj je kasnije pojasnio kako takav pristup zna\u010di da su osigurani dobri uvjeti rada, uklju\u010duju\u0107i i pla\u0107e, te da to pokazuje da sustav dobro funkcionira. Istaknula je da je taj princip prihvatila i da ga i danas smatra va\u017enim u vo\u0111enju tvrtke.<\/p>\n\n\n\n

– Kod nas se jedne godine rodilo 29 djece. To gledamo kad dolaze ovi paketi\u0107i za Novu godinu i Bo\u017ei\u0107, kad se dijele, i onda sam mislila, ima toliko mladih ljudi, prosje\u010dna starost nam je 30 i neku godinu. U Travniku mislim da je 33, u Rami je 27 i to su svi da ka\u017eem, u reproduktivnoj fazi. Tim ljudima sigurno \u0107e trebati vrti\u0107i. Onda smo zgradu koju smo planirali za stanove radnicima pretvorili u vrti\u0107. Tamo ide 63 djece. Mislim da je jedan vrti\u0107 koji je primjeran u cijeloj okolini Travnika, u Srednjobosanskom kantonu. To vidimo i po roditeljima i po velikim zahtjevima za to, izjavila je.

Navodi kako je cijena tog vrti\u0107a 400 maraka, s tim da njeni zaposlenici 25 % pla\u0107aju, a samohrani roditelji ne pla\u0107aju ni\u0161ta. Ostatak iz Travnika pla\u0107aju punu cijenu.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n



Iako su zgradu koja je prvotno trebala slu\u017eiti kao stambeni prostor za radnike preusmjerili u vrti\u0107, ka\u017ee kako i dalje imaju planove za stambeni projekt. Navela je da su krajem 2022. godine kupili zemlji\u0161te u blizini tvornice te izradili projekt za izgradnju stambenog naselja.<\/p>\n\n\n\n

Istaknula je da inzistira na izmjenama projekta jer ne \u017eeli apartmansko naselje namijenjeno kratkoro\u010dnom boravku, ve\u0107 funkcionalan kvart za \u017eivot. Dodala je da o\u010dekuje kako bi radovi mogli zapo\u010deti do kraja godine te da je projekt proiza\u0161ao iz njezine vizije razvoja, u kontekstu odlaska ljudi i pitanja kome se uop\u0107e grade novi stanovi.

– Stanovi se grade tim mladim ljudima koji ili ne mogu na\u0107i posao ili nemaju dovoljne pla\u0107e, idu negdje u Njema\u010dku da bi u\u0161tedjeli i da bi se tek u starosti vratili. I onda sam ja mislila da mi napravimo jedan projekt u kojem bi oni ostali ovdje i da odmah \u017eive u tom stanu, da ne pla\u0107aju velike stanarine. I mislim da je ideja izvrsna, veliki je interes za te stanove, i zbog toga jedva \u010dekam, rekla je.

Objasnila je da je stambeni model zamislila kroz dugoro\u010dni najam u trajanju od deset godina, pri \u010demu bi stanari kroz mjese\u010dne uplate zapravo otpla\u0107ivali stan, a sve \u0161to uplate ulazilo bi u kona\u010dnu kupoprodajnu cijenu utvr\u0111enu na po\u010detku ugovora.

Navela je da bi nakon isteka tog razdoblja stanari mogli postati vlasnici, uz napomenu da bi se vrijednost nekretnina u me\u0111uvremenu vjerojatno pove\u0107ala. Istaknula je i da se projekt razvija u suradnji sa Savjetom radnika, tijelom koje su sami uspostavili kako bi unaprijedili komunikaciju izme\u0111u uprave i zaposlenih te zajedni\u010dki sudjelovali u dono\u0161enju odluka, uklju\u010duju\u0107i i kriterije za dodjelu stanova.<\/p>\n\n\n\n

Kritika deindustrijalizacije i poziv na meritokraciju<\/h3>\n\n\n\n

Objasnila je da je kao Zadranka, nakon odlaska u Njema\u010dku, godinama sudjelovala u povezivanju i pomaganju kolegama iz biv\u0161eg Bagata i SAS-a, uklju\u010duju\u0107i i tra\u017eenje kupaca te podr\u0161ku u procesima koji su prethodili privatizaciji. Istaknula je da su u to vrijeme doma\u0107i in\u017eenjeri i radnici u SAS-u bili na visokoj razini svjetske strojogradnje, te da je sama sudjelovala u poku\u0161ajima pronalaska rje\u0161enja za budu\u0107nost tvrtke.<\/p>\n\n\n\n

Navela je i da je, nakon godina izbivanja, ponovno posjetila pogone i zatekla potpuno promijenjenu sliku industrije koja ju je duboko razo\u010darala.<\/p>\n\n\n\n

– Iza\u0161la sam i vidjela sam Bagat gdje sam radila, isto u jednom jadnom stanju, a kolege su mi rekle da se tu planiraju raditi stanovi. To je jedna zgrada koju je na\u0161 akademik Nikola Ba\u0161i\u0107 projektirao, izvrsna je, stvarno, sve je ra\u0111eno po svim svjetskim standardima. Iza\u0161la sam i vidjela sam obrtni\u010dku \u0161kolu koja je nova napravljena i mislila sam se gdje \u0107e ta djeca raditi, nekako mi ta savjest nije dozvolila da ne ka\u017eem ljudima dajte pogledajte \u0161to se de\u0161ava, napravite ne\u0161to. Ipak smo bili industrijska nacija, bili smo u samoj \u0161pici tehnologije i sad \u0107emo napraviti to da zaboravimo da je to ikada postojalo, kazala je.<\/p>\n\n\n\n

\n