Svi smo jednom bili mali. Mali ljudi s velikim o\u010dekivanjima. Radoznali. \u017divahni (neki i malo vi\u0161e). Pa smo nespretno pravili prve korake. Tu i tamo dobro pali, pa se preventivno dr\u017eali za bilo kakav oslonac i upori\u0161te. Izgovarali prve rije\u010di. Nedostajalo je slova, ali nije nedostajalo dobre volje. Sklapali re\u010denice. Nespretne, ali su nas \u010dinile jako sretnima.<\/p>\n\n\n\n
Istra\u017eivali smo sve, divili se svemu. Malim i najmanjim stvarima. Pravili malo ve\u0107e korake, i\u0161li u \u0161kole i sanjali ve\u0107e snove. Uvijek je uz nas bio netko. Oslonac, upori\u0161te, vodilja. Netko tko nas je nau\u010dio kako hodati, kako govoriti i kako ostvarivati svoje snove.<\/p>\n\n\n\n
Kad smo zavr\u0161ili sve \u0161kole (formalne i neformalne), krenuli smo u ostvarenje snova. I opet smo imali oslonac. Nekoga tko nam je pokazivao kako dalje. Nekoga tko nas je bodrio da se razvijamo i profesionalno rastemo. \u0160efa, mentora, trenera\u2026 titula je neva\u017ena. Zna\u010daj je ogroman.<\/p>\n\n\n\n
I sada smo tu, u fazi u kojoj smo uglavnom ostvarili ve\u0107inu profesionalnih snova. Mo\u017eda i nismo, ali ve\u0107 \u010dvrsto stojimo na nogama i samostalno idemo prema novim pobjedama. Pustili smo ruku koja nas je vodila. Ali je nikada ne zaboravljamo i uvijek joj se vra\u0107amo po savjet. Sada smo u poziciji da mi budemo ne\u010diji oslonac, mentor i upori\u0161te. I \u0161to se doga\u0111a? Pa, ni\u0161ta.<\/p>\n\n\n\n
\u201eOva omladina ni\u0161ta ne zna.\u201c
\u201eNe\u0107e ni\u0161ta.\u201c
\u201eLijeni su.\u201c
\u201eU na\u0161e vrijeme bilo je druk\u010dije.\u201c<\/p>\n\n\n\n
Mi smo sve sami. Borili se, gladovali, pje\u0161a\u010dili kilometrima po snijegu i nosili kolege na le\u0111ima\u2026 i ostale bajke iz podru\u010dja samouvjeravanja. Vrlo brzo smo zaboravili vlastite profesionalne po\u010detke. Jo\u0161 br\u017ee smo zaboravili kako smo se \u010dvrsto dr\u017eali ruke svoga oslonca. A najbr\u017ee smo zaboravili da smo i mi prvo u\u010dili hodati.<\/p>\n\n\n\n
Pro\u010ditajte vi\u0161e:<\/em><\/strong> <\/strong>Enisa Selmanovi\u0107 \u2013 Salki\u0107: Consultor gradim kao mjesto gdje ljudi, procesi i liderstvo kona\u010dno rade zajedno<\/a><\/em><\/p>\n\n\n\n Sada, opijeni vlastitim uspjehom, uvjereni smo da smo od prvog dana bili profesionalci, rutineri, \u201evukovi\u201c\u2026 i \u0161to sve ne. Zato je vrijeme da se suo\u010dimo sa stvarno\u0161\u0107u, pogledamo koju staru fotografiju i malo promijenimo stavove. To je dobro za nas. I za generacije koje dolaze.<\/p>\n\n\n\n Najve\u0107i ubojica ambicija su o\u010dekivanja. Nerealna o\u010dekivanja. Ona stvaraju pritisak, izvla\u010de najgore iz ljudi i ubijaju ono najbolje.<\/p>\n\n\n\n Ako ste u prilici educirati i profesionalno oblikovati mladu osobu bez radnog iskustva \u2013 to je sjajno. I za vas i za nju. Mo\u017eda \u010dak i vi\u0161e za vas. Ti mladi ljudi, tek iza\u0161li iz \u0161kola i s fakulteta, nebru\u0161eni su dijamanti od kojih mo\u017eete stvoriti umjetni\u010dko djelo neprocjenjive vrijednosti.<\/p>\n\n\n\n Ne treba vam puno. Samo da se sjetite da ste i vi jednom bili tamo gdje su oni sada. Gladni znanja. Puni straha, ali i hrabrosti.<\/p>\n\n\n\n Ka\u017eu da vrijedimo onoliko koliko dajemo. Po toj logici, znamo onoliko koliko druge nau\u010dimo. Znanje je blago \u2013 treba ga uzimati, dijeliti i \u0161iriti. Uvijek. Najlak\u0161e je pustiti stvari inerciji. Ako isplivaju \u2013 dobro. Ako ne \u2013 \u201eprvi se ma\u010di\u0107i bacaju u vodu\u201c.<\/p>\n\n\n\n I onda imamo tvrtku koja se pretvori u vije\u0107e mudraca koje je samo sebi dovoljno. Do propasti. Naravno, krive su okolnosti.<\/p>\n\n\n\n \u0160to je ispravno? U idealnim uvjetima dobit \u0107emo izvrsne mlade ljude, pune ideja i ambicija. Ako ih vodimo i u\u010dimo, dobit \u0107emo najbolje suradnike \u2013 one koji \u0107e zauvijek pamtiti \u0161to smo im dali. Suprotno tome je situacija u kojoj se mladi \u017eale da svi tra\u017ee iskustvo, a stariji da mladi ne \u017eele raditi. Umjetni sukob koji je mnoge unazadio.<\/p>\n\n\n\n Ako se ve\u0107 upu\u0161tate u avanturu \u201ekako da mali postanu veliki\u201c, u\u010dinite to kako treba. Nemojte stvarati lo\u0161ije verzije sebe iz straha za vlastitu poziciju. Nemojte od mladih raditi proma\u0161aje kako biste opravdali stereotipe. Ako \u0107ete tako \u2013 bolje nemojte ni\u0161ta.<\/p>\n\n\n\n Potrebni su plan, struktura i strpljenje. Zadaci moraju biti jasni. Razgovori redoviti. Povratna informacija stalna. Nema kuhanja kave i gubljenja vremena \u2013 pla\u0107eni su da u\u010de i rastu.<\/p>\n\n\n\n Razgovarajte s njima. Pitajte ih \u0161to \u017eele, kako razmi\u0161ljaju, \u0161to bi druga\u010dije. Mo\u017eda shvate da to nije njihov put \u2013 i to je u redu.<\/p>\n\n\n\n Dr\u017eite se plana, ali budite fleksibilni. U\u010dite ih procesima od po\u010detka. Dajte im prostor da razmi\u0161ljaju i grije\u0161e. Jer ponekad netko tko ne zna sve \u2013 vidi najvi\u0161e.<\/p>\n\n\n\n Na kraju, ne\u0107e uvijek biti lako. Bit \u0107e padova i pogre\u0161aka. Ali podmla\u0111ivanje je nu\u017eno. Ne zamjena \u2013 nego suradnja. Svi u\u010dimo jedni od drugih. A kad jednom puste va\u0161u ruku i krenu sami \u2013 znat \u0107ete da ste napravili pravu stvar. Jer ste nekome promijenili \u017eivot.<\/p>\n\n\n\n Pi\u0161e: Enisa Selmanovi\u0107 \u2013 Salki\u0107, Consultor<\/a><\/em><\/p>\n\n\n\n
\n\n\n\nUbojica ambicija \u2013 nerealna o\u010dekivanja<\/h3>\n\n\n\n
\u0160to je ispravno?<\/h3>\n\n\n\n
Ispravno je dati priliku.
Ispravno je voditi i usmjeravati.
Ispravno je u\u010diti \u2013 formalno i neformalno.
Ispravno je ohrabrivati.
Ispravno je ulagati \u2013 vrijeme i novac.
Ispravno je pustiti da pogrije\u0161e.
Ispravno je nagraditi, pohvaliti i dati odgovornost.
Ispravno je biti oslonac.<\/p>\n\n\n\nDr\u017eite se plana<\/h2>\n\n\n\n
\n\n\n\n