{"id":220430,"date":"2025-09-05T10:00:00","date_gmt":"2025-09-05T08:00:00","guid":{"rendered":"https:\/\/womeninadria.com\/turska-kafa-vise-od-tradicionalnog-napitka-u-jednoj-zemlji-je-bila-zabranjena-13-godina\/"},"modified":"2026-06-24T17:31:37","modified_gmt":"2026-06-24T15:31:37","slug":"turska-kafa-vise-od-tradicionalnog-napitka-u-jednoj-zemlji-je-bila-zabranjena-13-godina","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/womeninadria.com\/bs\/turska-kafa-vise-od-tradicionalnog-napitka-u-jednoj-zemlji-je-bila-zabranjena-13-godina\/","title":{"rendered":"Turska kafa-vi\u0161e od tradicionalnog napitka: U jednoj zemlji je bila zabranjena 13 godina"},"content":{"rendered":"\n

Nazvati tursku kafu “samo napitkom” bilo bi potcjenjivaju\u0107e. To je ritual, razgovor i, kao vjerovatno prete\u010da svih modernih kafa, gotovo 500 godina star dio historije, koji je UNESCO upisao na svoj popis nematerijalne kulturne ba\u0161tine \u010dovje\u010danstva.<\/p>\n\n\n\n

Jemen kao korjen<\/h2>\n\n\n\n

Korijeni kafe se\u017eu jo\u0161 dalje u pro\u0161lost. Lani Kingston<\/strong>, vanredna profesorica na Dr\u017eavnom univerzitetu Portland, ka\u017ee da je na arheolo\u0161kom nalazi\u0161tu u Ujedinjenim Arapskim Emiratima prona\u0111eno jedno zrno kafe koje datira iz 12. stolje\u0107a. Do 1350. godine pribor za poslu\u017eivanje kafe pojavio se u Turskoj, Egiptu i Perziji.<\/p>\n\n\n\n

Pri\u010da o turskoj kafi ne po\u010dinje u Turskoj, ve\u0107 u Jemenu. U 15. stolje\u0107u, sufijski mistici su je navodno konzumirali kako bi ostali budni tokom dugih no\u0107i molitve i pobo\u017enosti. Kada je sultan S\u00fcleyman, u Europi poznat kao S\u00fcleyman Veli\u010danstveni, zauzeo Jemen 1538. godine, kafa je stigla u Osmansko Carstvo<\/strong>. U roku od godinu dana, zrna su stigla do Carigrada – drevnog grada koji je danas Istanbul.<\/p>\n\n\n\n

Godine 1539. osmanski admiral Hajreddin Barbarossa registrirao je nekretninu koja je uklju\u010divala ‘kahve odas\u0131’<\/strong> ili sobu za kafu, prema rije\u010dima Cemala Kafadara, profesora s Harvarda i autora akademskog rada o kafi: “Koliko je mra\u010dna pro\u0161lost no\u0107i, koliko je crna pri\u010da o kafi, koliko je gorka pri\u010da o ljubavi: Promjenjiva mjera dokolice i u\u017eitka u ranom modernom Istanbulu”.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Do 1550-ih, prve ‘kahvehane’<\/strong> ili kafane pojavile su se u Istanbulu, \u0161to je zabilje\u017eio histori\u010dar Ibrahim Pe\u00e7evi u svojoj knjizi ‘Povijest Pe\u00e7evija’. Nova popularnost ovog napitka brzo je promijenila kulturni \u017eivot. Osmanska metoda pripreme kafe d\u017eezve-ibrik – podijeljena s Gr\u010dkom i ukorijenjena u Etiopiji – postala je za\u0161titni znak tradicionalne turske kafe. Kako obja\u0161njava istra\u017eiva\u010d gastronomije Merin Sever, temeljna razlika izme\u0111u turske i drugih kafa je u tome \u0161to je d\u017eezve-ibrik u biti kuhanje; ne kuha se, ve\u0107 se “kuha” u vodi poput juhe, \u010dime se dobiva nefiltrirano pi\u0107e.<\/p>\n\n\n\n

Kafane su izazivale kontroverze. Vjerski u\u010denjaci i politi\u010dki vo\u0111e diljem Azije i Europe smatrali su ih mjestima za subverzivne aktivnosti i besposleno \u010davrljanje. Guverner Meke, Hay\u0131r Bey<\/strong>, zabranio je kafu u gradu 1511. godine, edikt koji je trajao 13 godina, zbog zabrinutosti da bi to moglo dovesti do radikalnih ideja. Osmanski sultani su vi\u0161e puta zatvarali kafi\u0107e iz sli\u010dnih strahova. Me\u0111utim, nikada nisu potpuno nestali. \u010cak i u Engleskoj 17. stolje\u0107a, Karlo II. poku\u0161ao ih je zatvoriti, sumnjaju\u0107i da se “u tim kafi\u0107ima odvijaju antirojalisti\u010dke pobune i izdajni\u010dki razgovori”, ka\u017ee londonski turisti\u010dki vodi\u010d Chris MacNeil<\/strong>, prenosi N1<\/a>.<\/p>\n\n\n\n

\u010citanje iz taloga kafe<\/h3>\n\n\n\n

Turska kafa je “vi\u0161e od pi\u0107a”, ka\u017ee Seden Do\u011fan<\/strong>, docent nastave na Univerzitetu Ju\u017ene Floride, rodom iz Safranbolua, u sjevernoj Turskoj. Do\u011fan je naziva “mostom” koji olak\u0161ava dijeljenje – i u tuzi i u radosti.<\/p>\n\n\n\n

Danas je kafa neslu\u017ebeni napitak za nadokna\u0111ivanje propu\u0161tenog u Turskoj. Kao i u mnogim zemljama, kada dva prijatelja koja su neko vrijeme bila razdvojena \u017eele porazgovarati, ka\u017eu: “Idemo na kafu”. U Turskoj to zna\u010di ne\u0161to konkretnije: “Do\u0111i i napravit \u0107u ti \u0161pljicu turske kafe”.<\/p>\n\n\n\n

Ritual pripreme je precizan i pedantan, a uklju\u010duje malu posudu s dugom dr\u0161kom koja se naziva d\u017eezva i stavlja se na vatru, po mogu\u0107nosti vru\u0107i ugljen ili pijesak. Najfinija mljevena kafa kuha se polako kako bi se oslobodio bogat okus i stvorio prekrasan gornji sloj pjene, koji se smatra znakom kvalitete.<\/p>\n\n\n\n

Prava turska kafa mora se poslu\u017eiti vru\u0107a i s netaknutom pjenom, uz \u010da\u0161u vode i komad lokuma ili turskog rahat-lokuma. Voda \u010disti nepce, dok lokum uravnote\u017euje gor\u010dinu pi\u0107a.<\/p>\n\n\n\n

Bonton kafe jednako je va\u017ean. Iako se poslu\u017euje u malim \u0161oljicama, treba je piti smireno i polako, a ne prebrzo kao espresso<\/em>. To daje mljevenoj kafi vremena da se slegne i zadr\u017ei je na dnu \u0161oljice.<\/p>\n\n\n\n

Kad se \u0161oljica isprazni, vrijeme je za ritual taseografije, odnosno \u010ditanja iz \u0161oljice za kafu. \u0160oljica se okrene na tanjuri\u0107, ostavi da se ohladi, a zatim se oblici i simboli uo\u010deni u ostacima taloga “\u010ditaju” radi dobivanja zna\u010denja. Uglavnom se izmi\u0161ljaju u hodu, ali riba obi\u010dno zna\u010di sre\u0107u; ptica ozna\u010dava putovanje.<\/p>\n\n\n\n

Iako se proricanje sudbine op\u0107enito ne preporu\u010duje u islamskoj kulturi, \u010ditanje iz \u0161alice kafe smatra se “razigranim, simboli\u010dnim tuma\u010denjem” i “zajedni\u010dkim ritualom”, ka\u017ee Kylie Holmes<\/strong>, autorica knjige “Drevna umjetnost taseografije”.<\/p>\n\n\n\n

Do\u011fan se sla\u017ee: “Radimo to iz zabave”. Taseografija je \u010din pripovijedanja, Do\u011fan ka\u017ee da \u010desto provede sat vremena \u010ditaju\u0107i, pletu\u0107i narative i fokusiraju\u0107i se na pozitivne ishode jer ljudi “u\u017eivaju slu\u0161ati dobre stvari o sebi”.<\/p>\n\n\n\n

Turski rituali ispijanja kafe nalaze svoje mjesto i u drugim nacionalnim tradicijama. Tokom udvaranja, budu\u0107a mladenka priprema i poslu\u017euje tursku kafu mlado\u017eenji i njegovoj porodici. Kao test njegovog karaktera, dodaje obilnu koli\u010dinu soli u mlado\u017eenjin kafu. Ako on pije bez prigovora, dokazuje svoje strpljenje, zrelost – i vrijednost.<\/p>\n\n\n\n

Od Bosfora do Temze<\/h3>\n\n\n\n

Kafa se brzo pro\u0161irila prema zapadu. Mle\u010dani su se vjerovatno prvi put susreli s njom putem trgova\u010dkih veza. Ali postoji jasnija veza izme\u0111u Turske i izvorne londonske scene kafe: Daniel Edwards<\/strong>, trgovac Levantske kompanije koji je \u017eivio u Smirni, dana\u0161njem Izmiru, doveo je svog slugu Pasquu Ros\u00e9ea<\/strong> u London. Godine 1652. Ros\u00e9e je otvorio ono \u0161to se smatra prvom kafanom u gradu u ulici St. Michael's Alley.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Za peni, gosti su mogli piti koliko god \u017eele dok su se pridru\u017eivali \u017eivahnom razgovoru. Poput turskih “kahvehanesa”, ovi “univerziteti za peni” bili su centri vijesti, politike, a ponekad i neslaganja. Ta\u010dnije, bila su mjesta mu\u0161kog neslaganja. \u017denama nije bilo dopu\u0161teno piti kafu ni u jednoj kulturi, ali u Londonu su \u017eene barem mogle raditi u kafi\u0107u.<\/p>\n\n\n\n

‘Amerikanci to piju do posljednje kapi’<\/h3>\n\n\n\n

Uprkos bogatoj historiji i kulturnom zna\u010daju, turska kafa nikada nije imala globalnu prepoznatljivost brenda kao espresso. Sever za to krivi generacijski jaz. “Tursku kafu smo ograni\u010dili na ritual, a mladi je sada smatraju ne\u010dim \u0161to piju samo s roditeljima\u201c, ka\u017ee ona.<\/p>\n\n\n\n

Ka\u017ee da je inovacija neophodna za globalnu privla\u010dnost. Do\u011fan se ne sla\u017ee, inzistiranje na tradicijama mora se za\u0161tititi.<\/p>\n\n\n\n

Drugi naporno rade kako bi svijetu predstavili tursku kafu. Ay\u015fe Kapusuz organizira radionice turske kave u Londonu, dok u New Yorku Ulu\u00e7 \u00dclgen \u2014 Dr. Honeybrew<\/strong> \u2014 vodi Tursku sobu za kafu, nude\u0107i teatarske sesije ispijanja kafe i proricanja sudbine.<\/p>\n\n\n\n

“Uprkos gorkom okusu turske kafe, Amerikanci je piju do posljednje kapi za predstavu \u010ditanja iz \u0161oljice”, ka\u017ee on.<\/p>\n\n\n\n

Gdje prona\u0107i dobru kafu u Istanbulu<\/h3>\n\n\n\n

Za istinsko iskustvo ispijanja kafe u Turskoj, Kapusuz savjetuje da prona\u0111ete mjesto gdje se kafa priprema polako u d\u017eezvi, po mogu\u0107nosti na vru\u0107em pijesku, i poslu\u017euje vru\u0107a s gustom pjenom, uz dodatak lokuma i vode.<\/p>\n\n\n\n

U Istanbulu, Kapusuz preporu\u010duje Haf\u0131z Mustafu. Sever predla\u017ee Mandabatmaz u ulici \u0130stiklal i Nuri Toplar na gradskom Egipatskom bazaru. Za moderni zaokret, predla\u017ee Hac\u0131 Bekira u Kad\u0131k\u00f6yu.<\/p>\n\n\n\n

Pijenje iz \u0161oljice kafe mo\u017ee se prona\u0107i u istanbulskoj \u010detvrti Sultanahmet ili u blizini T\u00fcnela u Beyo\u011fluu, ali Do\u011fan predla\u017ee intimniji pristup, jer je iskustvo vi\u0161e o pripovijedanju i ljudskoj povezanosti nego o proricanju. To bi jednostavno moglo zna\u010diti da zamolite lokalnog stanovnika koji pije kafu za pomo\u0107 kako biste prona\u0161li fascinantnu pri\u010du koja \u010deka na dnu \u0161oljice.<\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n

Foto: Pixabay<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Nazvati tursku kafu “samo napitkom” bilo bi potcjenjivaju\u0107e. To je ritual, razgovor i, kao vjerovatno prete\u010da svih modernih kafa, gotovo 500 godina star dio historije, koji je UNESCO upisao na svoj popis nematerijalne kulturne ba\u0161tine \u010dovje\u010danstva. Jemen kao korjen Korijeni kafe se\u017eu jo\u0161 dalje u pro\u0161lost. Lani Kingston, vanredna profesorica na Dr\u017eavnom univerzitetu Portland, ka\u017ee […]<\/p>\n","protected":false},"author":5911,"featured_media":220431,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"footnotes":""},"categories":[6037],"tags":[],"class_list":["post-220430","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-zivot"],"acf":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/womeninadria.com\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/220430","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/womeninadria.com\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/womeninadria.com\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/womeninadria.com\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/users\/5911"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/womeninadria.com\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=220430"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/womeninadria.com\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/220430\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":221327,"href":"https:\/\/womeninadria.com\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/220430\/revisions\/221327"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/womeninadria.com\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/media\/220431"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/womeninadria.com\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=220430"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/womeninadria.com\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=220430"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/womeninadria.com\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=220430"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}