{"id":219982,"date":"2025-04-02T15:13:34","date_gmt":"2025-04-02T13:13:34","guid":{"rendered":"https:\/\/womeninadria.com\/direktorica-vinarije-andelic\/"},"modified":"2025-04-02T15:13:34","modified_gmt":"2025-04-02T13:13:34","slug":"direktorica-vinarije-andelic","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/womeninadria.com\/bs\/direktorica-vinarije-andelic\/","title":{"rendered":"Milica o obiteljskoj tradiciji: ‘Kada proizvede\u0161 dobro vino, s njim \u0107e\u0161 i od neprijatelja dobiti prijatelja’"},"content":{"rendered":"\n

Ova obiteljska vinska pri\u010da po\u010dela je u BiH prije pet generacija, u vrijeme Austro-Ugarske monarhije, a prvi put su na svom imanju proizveli danas poznato vino \u017dilavka jo\u0161 1894. godine. Kako za Women in Adria govori Milica An\u0111eli\u0107<\/strong>, direktorica Vinarije An\u0111eli\u0107 iz Trebinja, \u010dukundjed Sava bio je tada vlasnik velikog imanja i vinograda, a prenose\u0107i znanje i vje\u0161tine na sljede\u0107e generacije \u010desto bi govorio: “Sine, kada proizvede\u0161 dobro vino, s njim \u0107e\u0161 i od neprijatelja dobiti prijatelja”. Zbog toga danas na etiketama Vinarije An\u0111eli\u0107 i pi\u0161e:  “Vino za prijatelje”. Uz vino, proizvode i lozova\u010du od sorte \u017dilavka koju su, \u010dukundjedu u \u010dast, nazvali \u201eSava\u201c.  <\/p>\n\n\n\n

Vino za prijatelje \u2013 Pet generacija naslije\u0111a<\/h2>\n\n\n\n

Na svoje putovanje vinskim svijetom Milica An\u0111eli\u0107 je krenula 1997. godine, nakon udaje i ulaska u tu vinarsku obitelj na najju\u017enijem dijelu vinske ceste Hercegovine. Put je za nju zna\u010dio, kako napominje, prije svega \u201eveliku odgovornost, potpunu posve\u0107enost, \u010dast i li\u010dno zadovoljstvo\u201c.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Sada u vinariji zajedno rade tri generacije,<\/strong> \u0161to zna\u010di i svekar te njena djeca. \u201eSuradnja se odvija uz puno razumijevanja, kompromisa i pravila zlatne sredine, a generacijski jaz se pokazao kao veoma pozitivna pojava u na\u0161oj proizvodnji i njegovanju vina\u201c, nagla\u0161ava. Dodaje kako u njihovu poslu ni\u0161ta nije od danas do sutra, za sve je potreban veliki trud i stalne edukacije te, kao \u0161lag na torti, ljubav.<\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n

Pro\u010ditajte vi\u0161e: Aida Soko: \u2018Tijekom svoje 30-godi\u0161nje karijere imala sam brojne prilike oti\u0107i iz BiH, no odlu\u010dila sam ostati\u2019<\/a><\/em><\/strong><\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n

Kad se \u017eivot i vino isprepli\u0107u<\/h3>\n\n\n\n

\u201eMogla bih povu\u0107i paralelu izme\u0111u vinarstva i roditeljstva jer sam paralelno zasnivala svoju porodicu i sebe formirala te obrazovala u vinarstvu. Kada se dijete rodi, to je\u00a0 po\u010detak puta roditelja i djeteta, od brige, njege, odgoja i obrazovanja, sve do odrasle kvalitetne osobe. Isto tako, kada se ubere gro\u017e\u0111e, to je tek po\u010detak brige, njege, posve\u0107enosti i primjene vje\u0161tine do dobrog visokokvalitetnog i vrhunskog vina\u201c, pri\u010da nam Milica An\u0111eli\u0107 koja se ve\u0107 mo\u017ee pohvaliti poslovnom karijerom dugom skoro tri desetlje\u0107a uz \u010detvoro punoljetne djece. Najvi\u0161e ju, pak, ispunjava obiteljsko okru\u017eenje u kojem radi te borbenost i hrabrost koju prepoznaje u svojoj djeci, a tako\u0111er i to \u0161to je dosegla velike \u201enadmorske visine\u201c u svome poslu u okru\u017eenju koje ju u po\u010detku ba\u0161 i nije prijateljski prihvatilo kao \u017eenu u vinarstvu.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

\n
\"\"<\/figure>\n<\/figure>\n\n\n\n

Prisje\u0107a se kako su ona i pokojni suprug prvi puta sami istovarili “tami\u0107” \u017dilavke, preradili gro\u017e\u0111e i proizveli vino, a tada je njihova godi\u0161nja proizvodnja bila izme\u0111u 10-15 tisu\u0107a litara. Danas je 10 puta ve\u0107a, a kapacitet je postepeno rastao u skladu s rastom popularnosti njihovih proizvoda i potreba tr\u017ei\u0161ta. \u201eMnogo toga se desilo za ovih skoro 28 godina moje karijere, od promjene vizualnog identiteta samog proizvoda do pristupa tr\u017ei\u0161tu u vrijeme digitalizacije kao i primjene novih vrhunskih tehnologija u proizvodnji, marketingu i promociji\u201c, napominje. Danas njihovih proizvoda ima, osim na tr\u017ei\u0161tu BiH, u Crnoj Gori i Srbiji, a izvozili su i u \u0160vedsku i Njema\u010dku pa i Kinu. Pritom, svake godine uvode novitete <\/strong>te su u pro\u0161loj godini zavr\u0161ili i otvorili degustacijsku salu za 50 osoba, a u 2023. godini su iz njihove vinarije iza\u0161le nove etikete, potpuno nova vina jer, ka\u017ee, stalno te\u017ee pobolj\u0161anju, \u0161irenju ponude i usluga.<\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n

Pro\u010ditajte vi\u0161e: Selma Omi\u0107: \u2018Poka\u017eite da ste prehrabre, ali nekad i ranjive \u2013 pa to je ljudski\u2019<\/a><\/em><\/strong><\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n

Krize, uspjesi i novi po\u010detci<\/h3>\n\n\n\n

Naravno, bilo je lo\u0161ih godina u vinogradu, a osjetili su i ekonomske krize na globalnom nivou <\/strong>jer vino nije osnovna ljudska namirnica, mo\u017ee ga se smatrati luksuznom robom, pa  se sve krize odraze i na poslovanje vinarija, od one 2008. godine do one koju je izazvala pandemija korone 2020, godine, a i ratovi. \u201eSve se to na nama odrazilo i jo\u0161 uvijek osjetimo posljedice. Moja najve\u0107a li\u010dna kriza je bio gubitak supruga, koji je bio do tada glavni rukovodilac proizvodnje i vinar u na\u0161oj vinariji. Na emotivnom i porodi\u010dnom aspektu o tome gubitku i ne treba da pri\u010dam, ogroman pad, udar, gubitak volje, borba za djecu i porodicu… Bili smo oslonac jedni drugima i uspjeli smo\u201c, pri\u010da Milica An\u0111eli\u0107.<\/p>\n\n\n\n

Danas se, ka\u017ee, u vinogradu osje\u0107aju ve\u0107 klimatske promjene, a prije svega su to primijetili na pomicanju datuma berbe. Jo\u0161 uvijek nema negativnih utjecaja na kvalitetu gro\u017e\u0111a, napominje, a samim time niti na  vino. No, kako se radi o proizvodnji “u skladu s prirodom”, prisje\u0107a se da 2014. godine proizvodnje gotovo da i nije bilo jer je to bila ki\u0161na godina.<\/p>\n\n\n\n

Na pitanje koji trenutak pamti kao posebno dobar, odgovara da je to bilo kad je prvi puta otvorila butelju vina koju je proizvela: bilo je to u prolje\u0107e 1998. godine, vino \u017dilavka, berba 1997. Odmah, me\u0111utim, dodaje da ima mnogo posebnih trenutaka – od nagrada, priznanja do novih prijateljstava, ali dodatno izdvaja: prvu berbu s k\u0107erkom Milenom<\/strong>. \u201eZa mene li\u010dno je to bilo nalik velikoj pobjedi. Prvi izdanak moje djece koji se odlu\u010duje da nastavi porodi\u010dnu tradiciju, fokusira obrazovanje u smjeru vinarstva. Ona je danas moja desna ruka i ravnopravni \u010dlan proizvodnog tima vinarije An\u0111eli\u0107\u201c, nagla\u0161ava ponosna majka i direktorica. \u00a0<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Zanimalo nas je kako je zapravo nastala ta obiteljska vinska tradicija<\/strong>. Na\u0161a sugovornica odgovara da je  Austro-Ugarska u 19. stolje\u0107u razvijala poljoprivredne proizvode u BiH za potrebe vojske, pa su, izme\u0111u ostaloga, razvijali i odre\u0111ene sorte gro\u017e\u0111a prilago\u0111ene tom podneblju. \u201eUkr\u0161tanjem doma\u0107ih bijelih sorti i njihovih bijelih sorti dobili su \u017dilavku, na\u0161u najpoznatiju autohtonu sortu koja ni danas nigdje ne daje tako dobre rezultate kao u Hercegovini.  Ukr\u0161tanjem crvenih sorti proizveli su Blatinu. Izu\u010davanjem pogodnog tla za vinograd, do\u0161li su do saznanja da je parcela na dedinom imanju savr\u0161ena za \u017dilavku i posadili su 14 tisu\u0107a loza sorte \u017dilavka. Deda je imao obavezu da brine o vinogradu i proizvede vino, a nekih 80 posto je predavao Austro-Ugarskoj monarhiji. Nakon 1. svjetskog rata, nasadi vinove loze su ostali u vlasni\u0161tvu porodice\u201c, ka\u017ee.<\/p>\n\n\n\n

Trudom nekoliko generacija nastala je tako nagra\u0111ivana obiteljska vinarija, a posjetioci, vinoljupci, imaju izuzetne reakcije na njihova vina i rakiju, nagla\u0161ava Milica An\u0111eli\u0107. Za vrijeme  tih posjeta i degustacija upoznaju ih sa svojom tradicijom, tehnologijom proizvodnje, usponima i padovima, ustrajnosti, kao i njenoj borbenosti kao prve \u017eene vinarke u BiH, te ljubavi prema vinu. <\/strong><\/p>\n\n\n\n

\u201eMnogo je poglavlja iza mene, a iskreno se nadam da ih ima jo\u0161 mnogo ispred mene. Djeca su uklju\u010dena u proizvodnju i poslovanje vinarije. Pored Milene, nadam se da \u0107e se jo\u0161 barem jedno od njih odlu\u010diti da nastavi tradiciju. No, prije svega se nadam da \u0107e njih \u010detvero biti \u010distiti odrasli ljudi, dosljedni vremenu u kome \u017eive, dr\u017eati se osnovnih na\u010dela, principa i vrijednosti kojima smo ih u\u010dili, da \u0107e biti svoji\u201c, poru\u010duje ova poslovna \u017eena i majka.<\/p>\n\n\n\n

Foto: Privatna arhiva<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Ova obiteljska vinska pri\u010da po\u010dela je u BiH prije pet generacija, u vrijeme Austro-Ugarske monarhije, a prvi put su na svom imanju proizveli danas poznato vino \u017dilavka jo\u0161 1894. godine. Kako za Women in Adria govori Milica An\u0111eli\u0107, direktorica Vinarije An\u0111eli\u0107 iz Trebinja, \u010dukundjed Sava bio je tada vlasnik velikog imanja i vinograda, a prenose\u0107i […]<\/p>\n","protected":false},"author":18,"featured_media":219983,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"footnotes":""},"categories":[6018,6032],"tags":[1629,1596,1704],"class_list":["post-219982","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-biznis","category-inspiracija","tag-featured","tag-savjeti","tag-uspjeh-u-poslovanju"],"acf":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/womeninadria.com\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/219982","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/womeninadria.com\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/womeninadria.com\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/womeninadria.com\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/users\/18"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/womeninadria.com\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=219982"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/womeninadria.com\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/219982\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/womeninadria.com\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/media\/219983"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/womeninadria.com\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=219982"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/womeninadria.com\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=219982"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/womeninadria.com\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=219982"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}