{"id":218005,"date":"2023-03-27T21:00:00","date_gmt":"2023-03-27T19:00:00","guid":{"rendered":"https:\/\/womeninadria.com\/mersiha-mima-mehic-trziste-rada-u-bih\/"},"modified":"2023-03-27T21:00:00","modified_gmt":"2023-03-27T19:00:00","slug":"mersiha-mima-mehic-trziste-rada-u-bih","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/womeninadria.com\/bs\/mersiha-mima-mehic-trziste-rada-u-bih\/","title":{"rendered":"Mersiha Mima Mehi\u0107: “\u017dene su empati\u010dnije kao lideri i bolje razumiju potrebe drugih”"},"content":{"rendered":"\n

Globalno tr\u017ei\u0161te rada dramati\u010dno se promjenilo u posljednjih par godina i sve ono \u0161to smo nekad o ljudskim resursima znali do\u017eivjelo je potpuni preokret. O tome kako su se nekad gradile karijere u sektoru ljudskih resursa, promjenama na tr\u017ei\u0161tu rada, te o tra\u017enji posla razgovaramo sa Mersihom Mimom Mehi\u0107<\/strong>, direktoricom Kolektiv doo<\/a><\/strong>, vode\u0107om kompanijom koja se bavi posredovanjem u zapo\u0161ljavanju u BiH.<\/p>\n\n\n\n

Stvarali smo temelje tr\u017ei\u0161ta rada u BiH<\/h2>\n\n\n\n

Odrastaju\u0107i u familiji u kojoj su roditelji devedesetih, krajem rata u BiH, odlu\u010dili zapo\u010deti poduzetni\u010dku karijeru u \u0161pediterskom biznisu, Mersiha Mima Mehi\u0107<\/strong> je zajedno s njima, jo\u0161 kao srednjo\u0161kolka, sticala svoja prva iskustva u poduzetni\u0161tvu rade\u0107i kao me\u0111unarodni carinski \u0161pediter.<\/p>\n\n\n\n

\u201cOd svojih sam roditelja pokupila osnovne vrijednosti o odnosu prema ljudima i prema poslu i to su temelji koje ne zaboravi\u0161 jer nau\u010di\u0161 osnovne vrijednosti i nepisana pravila pona\u0161anja. Fantasti\u010dna je to \u0161kola, zato \u0161to niko nije rigorozniji prema tebi od roditelja, jer nikad nije ni\u0161ta dovoljno dobro \u0161to uradi\u0161<\/em>\u201d, govori Mersiha. Iako je odgajana da bude ekonomistica Mersiha je zamalo zavr\u0161ila na West Point akademiji, no nakon poziva na regrutaciju, ipak je prevladala njena \u017eelja da umjesto GI Jane zavr\u0161i u nekim mirnijim, \u017eenstvenijim vodama, pa se u kona\u010dnici opredijelila za studiji prava. Zanimljivo je da je svoj prvi posao u uredu OHRa, gdje je radila na policijskim reformama, uvo\u0111enju CIPS-a i li\u010dnih karata, dobila preko portala posao.ba, firme u kojoj \u0107e kasnije postati direktorica.<\/p>\n\n\n\n

\u201cU tom momentu firma se bavila izradom IT rje\u0161enja i pru\u017eala je izrade softvera. Bili smo prvi na tr\u017ei\u0161tu koji su se po\u010deli baviti zapo\u0161ljavanjem i sje\u0107am se pitanja jednog klijenta \u010dime se bavimo. Rekla sam da imamo portal za zapo\u0161ljavanje, a znaju\u0107i da je internet penetracija tada bila jedva 10 %, \u010dovjek se zaprepastio i histeri\u010dno smijao da je meni bilo neugodno. Svi su tada 2006. smatrali da je to lu\u0111a\u010dki potez<\/em>\u201d, prisje\u0107a se Mersiha.<\/p>\n\n\n\n

Posao.ba je bio portal koji je bio rezervisan za tra\u017eenje posla u sklopu firme Development studio, a nakon rebrandinga firma je pre\u0161la u Kolektiv doo. Mersiha je vodila firmu Kolektiv doo zajedno sa osniva\u010dem i tada\u0161njim mu\u017eem Edinom Mehi\u0107em. A onda je uslijedila prva akvizicija firme, kada ih je 2008. godine, netom prije financijske krize kupio britanski Daily Mail. <\/p>\n\n\n

\n
\"\"
Mersiha Mima Mehi\u0107 <\/figcaption><\/figure>\n<\/div>\n\n\n

\u201cSuper je \u0161to smo i za sebe i za zaposlenike tada dobili poveznice sa stranim tr\u017ei\u0161tem i od njih smo mogli u\u010diti \u0161ta su trendovi rada u Britaniji, Estoniji, Latviji, Ma\u0111arskoj. Puno smo nau\u010dili i dosta brzo smo rasli. Veliki broj zaposlenika je i danas lojalan kompaniji i sretna sam zbog toga \u0161to su kroz firmu pro\u0161li ljudi koji danas imaju svoje firme i koji su nam danas klijenti<\/em>\u201d, govori Mersiha.<\/p>\n\n\n\n

Nakon prve akvizicije uslijedila je i druga akvizicija firme 2019., kada ih je kupila jedna od najve\u0107ih skandinavskih medijskih ku\u0107a Alma Media, i portal Posao.ba<\/a> je potom pre\u0161ao u MojPosao.ba<\/a>. U me\u0111uvremenu se rodio projekat \u201cNajpo\u017eeljniji poslodavac\u201d, koji je uspje\u0161no nagra\u0111ivao najbolje poslodavce u BiH, a dodatno su radili i sa stranim ambasadama na razvoju tr\u017ei\u0161ta rada u BiH.<\/p>\n\n\n\n

Fleksibilno radno vrijeme i rad od ku\u0107e uvela prije pandemije<\/h3>\n\n\n\n

Bilo je to vrlo dinami\u010dno i izazovno vrijeme u kojem je Mersiha paralelno s tada\u0161njim mu\u017eem gradila HR tr\u017ei\u0161te u BiH, gradila svoju karijeru, razvijala nove projekte u firmi i istovremeno bila supruga i majka troje djece.<\/p>\n\n\n\n

\u201cKad se sad unazad okrenem ja ne znam ni kako sam uspjela sve to paralelno poslo\u017eiti, porodica, djeca, posao. Radila sam vrlo dinami\u010dan posao kao \u017eena s troje male djece me\u0111u kojima je razlika dvije, tri godine. Nisam to vidjela kao prepreku, jer sam imala filozofiju da se sve mo\u017ee kad se ho\u0107e. To je bilo vrijeme kad nije bilo rada od ku\u0107e, a moji roditelji ne \u017eive u Sarajevu i nisam imala baby sitting. Bilo je situacija koje su za mene u tom trenutku predstavljale peak stresa. Sje\u0107am se jedne situacije kad sam se zaklju\u010dala na balkon da bih mogla da pri\u010dam s klijentom iz Dohe, bila je nedjelja, a oni rade i nedjeljom, djeca pla\u010du s druge strane, a ja poku\u0161avam da maksimalno iznesem situaciju. Ili jednog sastanka s ruskim investitorom, dva mjeseca nakon ro\u0111enja mog prvog sina, kad mi je mlijeko po\u010delo nadolaziti usred sastanka. Danas pamtim te stvari samo kao slike<\/em>\u201d, otkriva Mersiha. <\/p>\n\n\n\n

Sopstveno iskustvo ju je natjeralo da osmisli fleksibilne modele poslovanja za svoje zaposlenice, \u0161to je zahtijevalo prilagodbu principa rada i fleksibilne modele rada u firmi.  <\/p>\n\n\n\n

\u201cPrije 6-7 godina, kad su i druge kolegice generacijski po\u010dele da dobivaju djecu, po\u010deli smo uvoditi princip da \u017eene kad se vrate s porodiljskog rade par sati i da rade od ku\u0107e. Vidjela sam da su \u017eene imale \u017eelju da nastave s radom, da im karijera ne trpi, a nekima je bilo puno napraviti pauzu od godinu dana, pogotovo na dinami\u010dnim tr\u017ei\u0161tima. Par kolegica je to koristilo i danas imamo hibridni model rada od ku\u0107e. Insistirala sam na uvo\u0111enju kliznog radnog vremena i rada od od ku\u0107e i mi smo pandemiju do\u010dekali spremni i utrenirani. A to je pravac u kojem \u0107emo svi sada morati i\u0107i, jer nas je pandemija opomenula da \u0107e se kompanije morati adaptirati, jer je danas aktuelan princip da se vi\u0161e \u017eena aktivira na tr\u017ei\u0161tu rada<\/em>\u201d, navodi Mersiha.<\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n

Pro\u010ditajte vi\u0161e: Za\u0161to u BiH fali stru\u010dne radne snage a istovremeno imamo veliki broj nezaposlenih?<\/a><\/strong><\/em><\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n

Mersiha priznaje da je put stvaranja HR tr\u017ei\u0161ta u BiH bio mukotrpan i naporan, ali da je istovremeno uvijek bila fokusirana na to da zavr\u0161i ono \u0161to je trebalo uraditi.<\/p>\n\n\n\n

\u201cMoj ritam je uvijek bio fleksibilan i fluidan, bez obriza na porodi\u010dne i li\u010dne izazove, ali je na kraju dana bitno da se zavr\u0161e sve obaveze. I zapravo, jedina stvar bez koje realno ne bi funkcionisala je kalendar. Jer, u kalendaru mi se nalazi sve, obojeno u drugim bojama, da bih se osigurala da sebe ne bih zaboravila. Imam obojeno \u017euto svoje li\u010dne ciljeve jer mislim da je primarna dobra organizacija, pa \u010dak i kategorizacija li\u010dnih zadovoljstvava i opu\u0161tanja<\/em>\u201d, otkriva Mersiha.<\/p>\n\n\n

\n
\"\"
Mersiha Mima Mehi\u0107<\/figcaption><\/figure>\n<\/div>\n\n\n

Floskula da “radimo vi\u0161e da bi \u017eivjeli bolje” pripada starijim generacijama<\/h3>\n\n\n\n

Svjedo\u010dimo velikim promjenama na tr\u017ei\u0161tu rada koje su nakon Covid 19 pandemije u velikoj mjeri pogodile na\u0161 region, i koje su nas prislile i na promjene u na\u010dinu na koji prihvatamo razli\u010ditosti i me\u0111u spolovima. <\/p>\n\n\n\n

\u201cMi smo zatomili i biolo\u0161ke razlike koje imamo izme\u0111u mu\u0161karaca i \u017eena na ra\u010dun jednakopravnosti, a tu razli\u010ditost trebamo upoznati i slaviti ih, bolje ih iskoristiti da nas \u010duju i razumiju. Mi smo nau\u010deni da u bilo kojem segmentu \u017eivota postoje pravila i norme pona\u0161anja koje moramo slijediiti, bez obzira \u0161to za svakoga nisu iste. Dolazi era uru\u0161avanja svih tih moranja i sistema, jer \u017eivimo u takvom vremenu gdje su svi sistemi napravljeni za ljude koji su \u017eivjeli 50 godina i sad se sve mijenja. Najzna\u010dajnija razika koju sam vidjela kroz sve ove godine u mu\u0161kom i \u017eenskom vo\u0111enju ljudi je \u0161to su \u017eene empati\u010dne i vode sa srcem, te bolje razumiju potrebe drugih. Mislim da izlazimo iz doba kolektivizma i ulazimo u doba individualizma, gdje \u0107e princip induvidualnog biti jedini koji \u0107e vrijediti. Vrlo je nezahvalno raditi bilo kakvu klasifikaciju i strpati bilo \u017eene ili mu\u0161karce u bilo kakvu ni\u0161u, kockicu, i u kontekstu vo\u0111enja ljudi je individualizalm ne\u0161to \u0161to slijedi. Ljudi su sad u prilici da biraju, jer globalno kre\u0107e borba za ljudske resurse i jednostavno \u0107e se promijeniti korporativni i globalni stavovi da ljudi nisu kockice koje sla\u017ee\u0161 u mozaik koji tebi treba, nego da mora\u0161 objediniti njihove interese i usaglasiti ih sa svojim kompanijskim i poduzetni\u010dkim interesima<\/em>\u201d, isti\u010de Mersiha. <\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n

Pro\u010ditajte vi\u0161e:Kako generacija Z mijenja tr\u017ei\u0161te rada i koji su njihovi motivi?<\/a><\/em><\/strong><\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n

Prolaze\u0107i kroz svoja osobna iskustva koja su bila vrlo blizu smrtnosti, naro\u010dito u vremenu pandemije, shvatila je da su ljudi puno ozbiljnije po\u010deli propitkivati svoju ulogu u \u017eivotu i da se to zna\u010dajno odrazilo i na tr\u017ei\u0161te rada.<\/p>\n\n\n\n

\u201cTokom pandemije svi smo sebi po\u010deli da postavljamo pitanja za\u0161to ja \u017eivim na ovom svijetu, za\u0161to ja radim. Ta floskula \u201cda radimo vi\u0161e da bi \u017eivjeli bolje\u201d pripada starijim generacijama, koju danas pripadnici generacije Z apsolutno prestaju \u017eivjeti. I zapravo se ljudi danas pitaju, ako ja radim \u0161ta ja to radim, da li svojim poslom poma\u017eem nekome, da li pravim neku razliku? I lak\u0161e \u0107e odgovoriti na to pitanje oni koji imaju neki smislen posao. Meni je satisfakcija kad \u010dujem da smo nekome pomogli da dobije posao, ili kad interno vidim da se desio neki mali personalni pomak kod ljudi. Jer, ako zaista \u017eeli\u0161 voditi ljude, za mene je najva\u017eniji onaj princip \u201cprimus inter partes\u201d, prvi me\u0111u jednakima, da ti vidi\u0161 u njima neki potencijal koji oni u sebi ne vide. Jer vo\u0111a je sluga, to je na\u0161a uloga i sve promjene vode u tom pravcu<\/em>\u201d, priznaje Mersiha. <\/p>\n\n\n\n

53% radno sposobnih \u017eena u svijetu nisu na tr\u017ei\u0161tu rada<\/h3>\n\n\n\n

Jedna od najvidljivijih i najpogubnijih promjena na globalnom i regionalnom tr\u017ei\u0161tu rada je hroni\u010dni nedostatak radne snage, koji je pristutan svuda oko nas, jer je broj poslova svuda porastao, a broj ljudi koji su nam na raspolaganju se smanjio. <\/p>\n\n\n\n

\u201cZanimljiva je jedna digresija da su u odnosu na o\u010dekivanja tokom korone eksponencijalno porasle vrste poslova, potrebe za ljudima koji \u0107e obavljati te poslove, a u me\u0111uvremenu su se izrodile nove industrije za koje nije nu\u017eno bilo odmah ljudi. Potrebna je prekvaifikacija, jer su odre\u0111ena tr\u017ei\u0161ta zna\u010dajnije rasla zbog promjena svjetskih prilika. U Njema\u010dkoj je broj poslova porastao preko 100 %. Ne postoji sila koja mo\u017ee odmah pru\u017eiti taj broj ljudi zbog radnih dozvola, a istovremeno imamo jako puno nezaposlenih. Ne mislim na\u017ealost da je to lako i jednostavno brzo rje\u0161iti. Kad govorimo o globalnoj populaciji 73 % radno sposobnih mu\u0161karaca je prisutno na tr\u017ei\u0161tu rada, a \u017eena svega 47%<\/strong>. Zna\u010di 53% \u017eena<\/strong> koje su radno sposobne ne rade<\/strong>. Iako se svi vodimo ekonomskim porebama, realno je pitanje da li se sve \u017eene moraju aktivirati i po\u010deti raditi. Da bi imali ve\u0107u stopu zaposlenosti \u017eena na tr\u017ei\u0161tu rada, potrebne su i promjene pravne legilslative i ve\u0107e fleksibilnosti, da uvodimo family friendly politike i porodiljsko za mu\u0161karce, ali to nije izvodljivo preko no\u0107i, jer odnos poslova i broja zaposlenih na globalnoj mapi se ne kre\u0107e tako jednostavno. U ovom trenutku na nekim drugim tr\u017ei\u0161tima imamo 50 miliona nezaposlenih, koje mi ne mo\u017eemo ovdje prebaciti da nam rade, jer na\u0161e potrebe su takve a ne prate nas administrativno legalne procedure s kvotama radnih dozvola za strance<\/em>\u201d, govori Mersiha.<\/p>\n\n\n

\n
\"\"
Mersiha Mima Mehi\u0107<\/figcaption><\/figure>\n<\/div>\n\n\n

Pove\u0107ana svijest o va\u017enosti ljudi kojih na tr\u017ei\u0161tu rada nedostaje postao je jedna od goru\u0107ih problema za veliki broj kompanija koje, na\u017ealost, jo\u0161 uvijek zadr\u017eavaju  princip zale\u0111enih bud\u017eeta vezanih za ljudske resurse. <\/p>\n\n\n\n

\u201cOno \u0161to je na\u0161 najve\u0107i izazov je da mi nemamo mogu\u0107nost uvoza radne snage. Veliki problem je i vo\u0111enje kompanija obzirom na broj mladih koji svakodnevno odlaze iz zemlje. Mi ne mo\u017eemo izbje\u0107i \u010dinjenicu da je do\u0161lo do promjene potreba radno sposobnih, njihovog pona\u0161anja i potreba. Ljudi vi\u0161e ne reaguju isto, njihovi prioriteti vi\u0161e nisu isti, imaju veliki dijapazon izbora na raspolaganju, tako da je veliko pitanje na koji \u0107emo na\u010din uspjeti izbalansirati ove procese automatizacije i digitalizacije, a istovremeno i gdje i kako \u0107emo morati upotrijebiti ponovo ljude da naprave neku inovaciju, da stvore neku novu vrijednost. Jo\u0161 bih naglasila ono \u0161to je zajedni\u010dko svim timovima, a to je da je do\u0161lo do uru\u0161avanja organizacijske kulture sa hibridnim modelom rada i to predstavlja jedan od najve\u0107ih izazova i globalno i lokalno u BiH<\/em>\u201d, govori Mersiha.<\/p>\n\n\n\n

Inflacija tro\u0161kova \u017eivota i hrane zahvatila je cijeli svijet i u toku pro\u0161le godine je bio prisutan trend blagih pove\u0107anja pla\u0107a, no to vi\u0161e nije dovoljno kako bi se izbalansirali pove\u0107ani tro\u0161kovi \u017eivota sa primanjima. \u201cTrendovi su u velikom broju firmi bili da su imali pove\u0107anja plata dva puta u toku pro\u0161le godine koja procentalno nisu visoka. A pove\u0107anje minimalnih plata, gdje se inflacija najvi\u0161e osjetila, su bila minimalna. U medijima dolazi do izjedna\u010davanja inflacije sa potrebama pove\u0107anja plata, ali njih vode razli\u010diti faktori. Inflacija se de\u0161ava s obzirom na de\u0161avanja na tr\u017ei\u0161tu, a pove\u0107anje plata kroz istoriju nikad nije nu\u017eno pratilo inflaciju.Tako da veliki broj kompanija nije u bud\u017eetima planirao pove\u0107anje plata, ali su ona postala nu\u017enost<\/em>\u201d, poja\u0161njava nam Mersiha na kraju na\u0161eg razgovora. <\/p>\n\n\n\n

U ovom razgovoru sa Mersihom Mimom Mehi\u0107<\/strong> smo otvorili “Pandoriinu kutiju” regionalnog i lokalnog tr\u017ei\u0161ta rada o \u010demu \u0107emo zasigurno nastaviti govoriti i u vremenu koje je pred nama, a tako\u0111er i o trendovima na globalnom tr\u017ei\u0161tu rada, te na\u010dinima kako rje\u0161iti ove goru\u0107e probleme u poslovanju.<\/p>\n\n\n\n

Photo: Privatna arhiva<\/p>\n\n\n\n \n\n \n\n